'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Pomaže pri :-senilnosti,
- slabovidnosti
-bolnim zglobovima
-tjera mračne misli

Ne koristi kod:
-egocentričnosti,
-bahatosti
-nedostatka obraza
- kompleksa više vrijednosti
-Čireva i bradavica na licu

Em je nedjelja em sam pretjerao zadnjih dana. U zadnjem tjednu potrošeno preko 15000 kkalorija, odvoženo 150 000 km biciklom. Zato danas više neee-ću.
U mom selu nema virusa. Koliko sam vidio čak su i pronašli lijek. Šetajući oko Velikih jezera primijetio sam razbacani šprice, dakle ljudi se sami cijepe protiv korone. I još je korist od odbačenih pivskih limenki, skupi se tu za dobar ručak.

Sunce još malo grije, boja na licu je pala, jedino se vide bijeli tragovi od naočala, kao Trumpu. Čak je i frizura slična njegovoj.
Zato bi molio Vladu da pod hitno dozvoli frizerkama rad nedjeljom jer je to nužno za opstanak čovječanstva.
Po potrebi nek se uvede zakon da peseke sa južne strane Save smiju šetati samo mlade i jedre puce. Nemremo pratiti korak s njima ali nam se barem leđa naglo isprave i glave budu uspravno kad one prolaze.
Ove ostale nek ostanu u starom s dijelu zegeja. To je nekak primjereno.
Danas ne bum ni kuhal. Ostalo još jedno jaje i mladog luka od Uskrsa, to bu dosta... I tak se nema baš sa čim žvakati.

Jesam već rekal da danas odmaram???

to je bilo u ono doba kad se smjelo i kad se moglo biti vani na terasi ,ispijati kavicu koju je konobar donosio bez pitanja.
jutarnje sunce još je sramežljivo trčkaralo za sjenom višekatnice pa se svježina tek rođenog proljeća osjetila na koži.

ipak,same koje su sjedile za stolom tik iza mojih leđa več su natakle moderne naočale velikih okvira na noseve,očekuju sunce da ih zasljepi i počele svoje uobičajene ženske priče na koje se ne obraća pažnja.
moje novine koje se uobičajeno listaju od prve do posljednje strane također su zahtjevale koncentraciju i mozak se udaljio od ostatka svijeta.

samo je u jednom trenu,možda uvježbano,možda slučajno, ulovio jednu riječ koju je izustila dama iz pozadine- Blog.
u tom je trenu,bez obzira što je pogled i dalje stajao uperen na stranice novine,ta nakupina gnjecave mase pratila samo jedno:

-i jesi bila kaj na blogu zadnje vrijeme?
-ma kakvi. nemam previše vremena.znaš kak je,posao klinac....ma bacim pogled ali brzo odem.a ti?.
-ja ti isto tak. otkad je onaj moj otišal još sam malo čitala a onda mi se sve zgadilo.
-kaj bez njega niš nema okusa,hahaha?
-ma neee,stara, kaj me klistiraš?! neg nema ti više one strare vibre,sve je nekak trulo,kaj ti ja znam- maknula je rukom po zraku kao da tjera mušice i nastavila- svaki dan isto.
dođe Jaja,kak je ja zovem, pa svaki njen blog ko pokvarena ploča ponavlja jedno te isto...ja,ja,ja pa onda samo JA....zato je tak i zovem. ili onaj, kaj se u sve meša,ko Vegeta, na svakom blogu svojim komentarima zgadi svako mišljenje. nema teme u koju se on ne kuži. u svemu je u pravu,u svemu nameće svoje mišljenje bez imalo tolerancije....u stvari sve je postalo dosada.

slušajući ih,polako se je navlačio osmijeh na lice,valjda me nije nitko skužio, i takve trenutke bi čovjek platio da može slušati skrivećki i... kao da u kazalištu gleda neku predstavu.

no,bilo je vrijeme za pokret.
na šanku sam konobaru platio piće što su dame pile i na komadu papira napisao poruku za njih:
- pozdrav s Iskrice.

sljedećeg jutra konobar je s kavicom i novinama donio isti onaj papirić, s osmjehom za koji sam odmah znao što znači.polako sam otvarao prelomljeni komad papira na kojem je pisalo velikim slovima-A KAJ JE TO ISKRICA?

život je jedna velika predstava. jedan veliki cirkus u kojem ne znaš što će točno biti čak i kad nastupaju klaunovi koje si tisuću puta gledao. sve ti bude poznato ali neki novi ,drugačiji geg te može nasmijati drugačijim smijehom od onog koji očekuješ.

Hvala Bogu završila je i ta korizma.

moja odluka da se za to vrijeme odreknem bloga u zadnjih par godina donijela je neke prednosti u život.

da nismo svi isti ne treba ponavljati i da svatko ima neki svoj pogled na svijet.
nekome promjenljiv,nekome ne.

u takvim danima kad si odvojen od svijeta fizički a često i na druge načine počinješ promatrati situacije,i dobre i loše ,iz neke
dubine.
kao da si se odvojio od tijela i promatraš sebe iz drugih perspektiva.(nemojte pokušavati odozgo,prilično je naporno.)

zbog viška vremena želiš misli pretočiti (jbte,kakav izraz) u neki smisao i nešto želiš podijeliti.

u nekom trenu shvatiš da ono s čim si počeo nema baš dodirnih točaka s onim mislima koje su u tijeku.
a kako često kažu da je-jezik brži od pameti- uvidiš da je situacija zapravo obrnuta.

(pamet) misao je otišla zapravo negdje daleko ispred jezika (riječi) i pa ostaneš izgubljen u vremenu.

ergo,ovo vrijeme bivstvovanja bez bloga,donese promjene u čovjeku. i zbog bolesti i zbog potresa i svega onog što nas je u
posljednje vrijeme potrefilo dotakne se u nama neka žica

i promijeni nešto. ne puno i ne na način da se sve preokrene na drastično ali...negdje zasja svjetlost

i ovo vrijeme oprosta,bez obzira tko vjeruje ili ne,trebao bi unijeti barem trag tog svjetla u nas.

ono može biti početak nove stranice u životu i boljitak....onaj unutarnji.
jer ono materijalno može se urušiti svakog trena a kad ostanemo bez svega,što nam ostaje.

da prihvatimo svjetlost ili ostanemo u mraku svojih misli i beznađa.

Link