Kada trol piše blog...

Nisam malo poduže pisao, uglavnom ili nisam imao ideju, ili bih dobio ideju, ali nebi imao vremena da ju uobličim i postavim ovdje...
No, evo jedne... Išao sam jutros u trgovinu, nije mi se dalo spuštati do Kvatrića, pa sam otišao u jedan obližnji Konzum (jedina trgovina u tom dijelu grada...), te kad sam došao natrag doma sam skužio da su mi na blagajni u račun uračunali i nešto što nisam uopće ni kupio, pa je račun bio veći za nekih 5-6kn. Pošto mi se nije dalo vraćati se, a nisam vidio ni smisla, pohranio sam si u glavu da tamo više ne idem, i ta je tema završila...
No... Navečer sam skužio kad sam si išao pripremati večeru da u stanu nema kruha, pošto mi bus ide svakih pola sata, a jedan je maloprije otišao, nije mi se dalo čekati nego sam opet otišao u taj "lopovski" Konzum, ovaj put je račun bio čist, ali razlog zbog kojeg pišem ovaj blog je tu!
Vidio sam jednog čovjeka (30ak godina) kako je ukrao nekakvu grickalicu za malu djecu, može se reći da je ukrao meni pred očima, ali nisam reagirao, najvjerojatnije podsvijesno, pošto mi je kasnije prošlo kroz glavu: "Tko Vas (Konzum) je**, ako Vi možete krasti, onda mogu i Vas podkradati". Na stranu što je čovjek izgledao siromašno, sav "istrošen" od fizičkog rada, što je kupio samo bocu jogurta i nekakav kruh, pa je valjda htio obradovati dijete sa grickalicom, ali pošto ju nije mogao priuštiti morao ju je ukrasti, jer krasti ipak nije u redu, pa makar to bilo zbog ranije nabrojanih razloga, ali da ne duljim dalje, upravo smo došli do pravog razloga ovog posta.
Zašto imam dojam da je prvospomenuti lopov uhvaćen kazne nebi bilo, nego bi se život nastavio dalje i sve bi bilo po starome, kao da se ništa nije ni dogodilo, dok da je drugospomenuti lopov uhvaćen odmah bi dojurila policija, dobio bi 6 mjeseci bez mogućnosti pomilovanja, te bi morao platiti sudske troškove i namiriti oštećenog za jedno 1000 puta veću vrijednost od te jedne grickalice, koja košta maksimalno 5kn, a da ne govorim kako bi novine pisale o tome kako je "serijski" lopov koji je harao naseljem napokon uhvaćen na djelu...
O zašto, zašto...
O zato što živimo tu di živimo...

Naime, ovo sam se pitanje zapitao večeras, nakon što sam pročitao jedan blog o mlađim muškarcima i starijim damama.
Pošto ne mogu pisati o tome zašto je drugima to važno, a nisam psiholog, pa da znam općenito podosta o toj temi, pisat ću o sebi.
Dok sam bio manji skoro na svaku moju glupost koju napravim, roditelji bi me ukorili, obično majka, na kraju razgovora bi uvjek ubacili i sljedeću rečenicu: Što će (netko, ubaciti po želji) reći na takvo moje ponašanje. Pošto sam bio poslušno dijete, uvijek bi se primirio nakon tog razgovora, ali izgleda da mi se nakon nekog vremena rodio revolt u meni naspram toga što će drugi ljudi, tj. okolina, misliti o meni. Dobro, i dalje mi je donekle stalo što najbolji prijatelji, te najbliža rodbina misle o meni, ali mi nije više stalo što će lokalni mesar, ljudi iz tramvaja i drugi slični ljudi reći o meni, kakav će mi pogled uputiti kada me vide, hoće li mi nešto dobaciti i sl., dok npr. šetam ulicom držeći se za ruke sa od mene vidno starijom gospođicom, ili dok "preblizu" sjedimo jedno drugom u nekom parkiću, ili da nas bilo gdje drugdje u gradu vide skupa.
Kratko rečeno, lijepo je da nam je stalo do mišljenja nama bliskih osoba, što u neku ruku znači da je i njima stalo do nas, jer imaju mišljenje o našem ponašanju, a na nama je da to njihovo mišljenje prihvatimo ili odbijemo, ali, kao i uvijek jedno ali... što to ima u ljudima, da komentiraju i uopće stvaraju mišljenje, koje je uglavnom negativno, o drugim, njima nepoznatim ljudima ? I za kraj meni jedan, još veći upitnik, zašto nam je stalo do mišljenja lokalnog mesara, nekog djedice iz tramvaja, bake sa placa i da dalje ne nabrajam, ostatka nepoznatog svijeta ?

P.S. Bitno da je nama lijepo, a tko to ne može podnijeti, pa barem u Zagrebu ima podosta mostova za baciti se ;-)

I tako je napokon/nažalost došao i moj dan da otvorim Weblog.
Pošto trenutno nemam pojma o čemu da pišem, ovo će biti kao nekakva vrsta uvodnog posta.

Za Iskricu sam čuo davnih dana, još dok je bila u začetku, ali me nikada nije pretjerano zanimala, moguće zato što sam 2003.g. imao 12 godina (>.<). U početku sam čitao na drugim forumima kako tamo idu samo ljudi željni jednokratne ševe i iskorištavanja drugih (rekao bih naivnih) osoba (u bilo kojem smislu), da bi ispunili neke svoje "ciljeve".
Zatim je uslijedilo doba u kojem sam Iskricu i sve vijesti o njoj potpuno ignorirao, jer mi je bila neko mistično ružno mjesto gdje se skupljaju samo ljudi sa lošim namjerama i ogavnim mislima. To razdoblje je trajalo sve do 2008.g. (tada punoljetan :P), kada sam upoznao jednu iskričarku (nick, ime i prezime poznato redakciji :D), ali na jednoj online igrici (ovo mi je ipak bilo mistično ružno mjesto :P), malo mi je pričala o Iskrici, o nickovima i nickicama sa nje, te me malo po malo zainteresirala za nju, ali nikada dovoljno dosta da si napravim i profil na njoj...
No onda mi se jedno veće požalila kako je ženskom rodu na Iskrici jako teško, pošto im se javljaju svakakvi... "čudaci", jako pristojna riječ za upotrijebiti u vezi njihovog ponašanja... ali što mi je bilo najčudnije od svega, rekla je da su muškarci, što su stariji to nepristojniji, te da na odbijanje djeluju jako vulgarno i primitivno, dok se mlađi čak ponašaju i pristojno. Pošto sam sumnjao u istinitost te tvrdnje htio sam to provjeriti. Pa sam skupa sa njom napravio si prvi profil na Iskrici, bio sam cura (:D), oko 20ak godina, izrazito pristojna i elokventna, ali i željna eksperimentiranja*, stavio slike neke žene sa net-a, slabije su kvalitete, pa se ništa nije zapravo ni vidjelo, osim da sam bio(la) plavuša... rezultati su po meni bili poražavajući, nakon tjedan dana svakodnevne aktivnosti (ja se nisam nikome javljao) primio/la sam oko 150 poruka, te mi je profil pogledam preko 1000 puta... U međuvremenu sam se malo i "navukao" na Iskricu, pa sam si napravio i pravi, muški profil (ovaj), čisto iz dosade, da mogu čitati weblog i trolati sa svojim genijalnim komentarima. Moj ženski alterego je obrisan dan poslije Božića, kada sam vidio da mi je muški profil iako je bio čitavo vrijeme (namjerno) online (refresh stranice automatski, svakih 5 sekundi, tako da budem pri vrhu stalno), pogledan ravno 0 (nula, zero, null...) puta, dok mi je ženski profil pogledan oko 100 puta, te je dobio 20ak poruka u kojima mi čestitaju Božić i jesam li za seks i sl... iako ženski profil nije bio online tjedan dana prije toga...
I tako sada provodim dio svog slobodnog vremena na Iskrici, čitajući izljeve mržnje (na stranici za pronalaženje partnera :S), trolajući tuđe teme, gledajući tuđe profile, te se pritom čuditi da kako su svi iznadprosječni, ili je to neka interna fora meni još nepoznata. :-)
Budem valjda dobio još poneki izljev dosade, pa onda napišem još ponešto...


*Ni jedan korisnik koji mi se javio, i ja njemu odgovorio(la) nije "povrijeđen", nego je kulturno i pristojno odbijen uz neki opravdani razlog, dok je kod pojedinih reakcija pak bila simetrično drugačija (zbog toga što su odbijeni) nego kod mene.