i to je život

svaki dan jedno te isto pitanje:
što ja tražim na ovim stranicam, što ja očekujem da se može promijeniti odgovarajući na poruke pristojne i poruke drske, tko se može pojaviti i odagnati moju usamljenost a ne nuditi mi samo "nezaboravne" užitke, tko može isčitati da moje godine ne znače ugroženost već zrelost, tko može ponuditi nešto više od "diskretnog" susreta....

čekam nekoga tko može dati sebe onakovog kakav jest, tko može prihvatiti mene onakovu kakova jesam.

čekam nekoga tko mi neće biti dijete, čekam nekoga tko mi neće biti samo ljubavnik.

čekam ............

ja ga od milja zovem jožica, ali moj joža je dobro pupunjeni komad. kako i nebi bio kad voli klopati i još više spavati.
ništa njemu ne smeta: ni televizija, ni radio, ni galama. moj jožica kad odluči zaleči, postane gluh na sve.

a da voli zaleči, voli. nije baš od prevelikih riječi, više je komotan miran tip. a i kad priča, priča pooolaaagaaanooo. da se ne štrapacira previše.

kak bilo da bilo, ja svog jožicu ipak volim! ipak smo mi skupa već 6 godina. jest da me par puta isšamarao, nekoliko puta sam čak bila krvava nakon njegocih izljeva ljubavi, ali i to brzo prođe. ljubav ne poznaje granice - vele neki.

da zaboravih skoro. moj jožica ne voli vožnju autom. prigovara i prigovara bez kraja i konca. al' ja se nedam. nemogu zbog njega cijeli život visiti u kući.

svejedno, mog jožicu ne bih mijenjala bez obzira na sve.
uljepšava mi život, pruža mi toliko veselih i vedrih trenutaka i zato: jožica ja te volim - miiiijjjjjjaaaauuuu!

Ubi me danas ova pjesma!

Nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam
kako tužno je kada iza tame
misliš da si svijetu suvišan

Osjećam da si i ti nemirna
kao srna gonjena preko snijega duboka
Iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopnjena

Nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam
kako tužno je kada iza tame
misliš da si svijetu suvišan