gpsm

Prije nekoliko dana uljudno sam ,s poniznošću tražiteljice,uputila zamolbu sljedećeg sadržaja:"Lijepo vas molim da ukoliko znate nekog tko ima smještaj po povoljnoj cijeni za vrijeme Filmskog festinala u Motovunu ,za dvije osobe ,da mi se javite.Zaista ozbiljno tražim smještaj,ali po povoljnijoj cijeni.Hvala.bla,bla..Naravno. zamolbe sam uputila na profile osoba Istarske županije.Nakon nekoliko dana skor je sljedeći,Dvojica se nisu ni udostojili odgovoriti.Dvojica su sa mnom polemizirali o mojim skrivenim namjerama,(jer sam u profilu napisala da sam psihički bolesna i da imam 125 kila).ali su nakon nekoliko prepiski ponudili i besplatan smještaj.(koji sam naravno odbila,jer tak bolesna nisam)Preostala dvojica su konkretizirali uslugu na nivo trampe.Kak nemaju sliku ,a pišu kao osnovnoškolci,jedino bi ih kao prosvjetarka,mogla podučiti gramatici.Zaključak;jebo ih Jakovčić.I onda mare nasumce izabere pansion na google i nadje jaaaako simpatičnog gospodina koji uz smještaj ,ponudi i doručak ,te domaće rakijice i vino i to po vvvrrrlllooo povoljnoj cijeni.Eto.Na ovoj Iskri niš nemreš pošteno dobiti.Dakle kaj da si žena misli.?

nedostaje mi bloger dosadni ivan.

danas sam bacila televizor kroz prozor.(ne kao jura stublić,radio).gdje su oni divni dani pećine,toljage,krzna,gledanja u vatru?kad smo bili neuki,primitivni i gledali jedni u druge,vodili ljubav jer nije bilo kompa,moba,tv i ostalih poslastica modernog doba.stali smo na prednje noge,ali smo zaostali u razvoju ,na nivou kolutićavca.puzimo,ljigavimo,svijamo se.izbjegavamo,shopingiramo.ločemo,drogiramo se.samo da pobjegnemo od sebe.a kako onda da se sretnemo s nekim drugim.ah,zar sam tako staromodna?ponekad zaista žalim buduće generacije.

cure dajte malo ohladite.sve ste vi super.i s mačkama i pesima i s mamama i tatama i s djecom i bez djece.a frajera ko pljeve.bez svadje,molim.

Jednog dana drvosječa krene po nešto ogrijeva u šumu.zima bijaše jaka,pa se vrlo brzo trošile zalihe.i dok je promišljao koje bi drvo srušio ,u trenu mu privuče pozornost neka mala čudna spodoba uz stari panj,lijevo od mjesta gdje je stajao.tiho cviljenje i drhtanje tog malog patuljka,nagna ga da se još više približi i podigne ga sa zemlje.i dok je to činio,iznebuha se začuje zvuk oštar kao britva i jastreb u niskom letu proleti tik uz drvosječinu ruku i umalo zgrabi patuljčića.razumjeti moramo i gladnu pticu,jer nije lako nahraniti se u toj surovoj zimi.ali drvosječa hitro zakloni patuljka pod sukno svog iznošenog haljetka i tako mu spasi život.i naravno kao u svakoj bajci,bijaše to čarobni patuljak,baš kao naručen za siromašnog drvosječu,koji je živio u sraćari sa svojom ženom,bez djece,starim ocem i slijepom majkom.da bi mu se odužo.patuljak mu obeća ispunjenje jedne želje i to u vremenskom trajanju do izlaska sunca idućeg jutra,jer tada mora dalje poći.drvosječa smeten,.otidje kući bez ogrijeva i ispriča svojima što mu se dogodilo u šumi.želje počeše pljuštati sa svih strana.žena moliše da dobe dijete,otac moliše za puno zlata,kako bi kupili kuću i imali puno hrane,a majka pželje da progleda.joj,kome da udovolji?koja bi želja bija najvažnija.obuče haljetak i ode u noć.bilo je hladno i bistro se nebo osulo zvijezdama.gledao je jadan čovjek u te zvijezde,kao da će mu one dati odgovor.jutro se približavalo.morao je naći želju ,jer patuljak tek što nije krenuo dalje............mislio je...mislio.....(kao dr.baltazar).stao je pred patuljka i tiho šapnuo.ŽELIM DA MOJA MAJKA MOŽE VIDJETI MOJE DIJETE U KOLIJEVCI OD ZLATA.rečeno učinjeno.

Volim ova jutra.sama.zeleni čaj.moji spavaju.u spavaćici.topla ,još od sna.bez gaća i grudnjaka.bez šminke i neopranih zuba.moj miris i ja.dišem,gledam,osluškujem.svoja sam.dobro došla u novi dan,moja ispaćena dušo.

Na kraju ljudskih ledja,nalazi se mjesto gdje se ulazi u udolinu izmedju guzova.to je ono mjesto do kojeg ljubimo .(neki i dalje i dublje)ima posebnu osjetljivost.na tom mjestu nekada nam je bio rep.kažu(produžetak kičme).kako se čovjek "razvijao",kičma mu se skraćivala(čitaj poljigavio je),pa je došlo do gubljenja repa,što je po meni grozna mana.zamislite koliko bi bilo manje nesporazuma,glumatanja,laganja,medju ljudskim rodom da smo zadržali taj rep.ne bismo ga mogli staviti pod dvoličnu mjeru(Maši,maši,ide moj šef) ili kad nailazi prijateljeva žena koja vam se svidja(ne maši.ne maši).on bi činio ono što naš emocio hoće,a ne prepredeni racio.zato ja savršeno komuniciram s mojom kusom.ona kad veselo maše repićem,znam da je dobro .kad spusti repić,nekaj nije pet,a kad ga podvije izmedju nogu,vrijeme je za bijeg.zar nam to ne bi stvarno olakšalo življenje?.ne bismo morali "dumati"kaj drugi misle,već bi samo škicnuli prema repiću i već je sve jasno.a kako bi ga mogli uredjivati,frizirati,tetovirati.eto posla za još modnih mućaka.blago mojoj kusi,njoj je lakše nego meni.moj repić sada maše.i vi znate kako sam.želim i vama što više mahanja.

Četiri sata i 45 minuta.gledam u mrak.tek obrisi i sjenke na zidu.vani se ptice rascrvkutale.pijesak u očima.dobro sam pokrivena,ali prepoznatljiva hladnoća struji mojim tijelom.u moj emotivni razred uvukao se strah......jučer popodne bila sam u bolnici. bolnički hodnik prazan.nosnice se pune mješavinom sredstava za čišćenje i onog nečeg drugog.miris bolesti . miris straha. .zastanem pred vratima bolesničke sobe,udahnem nekoliko puta polako ,pogledam se bez riječi sa svoje dvije prijateljice s kojima sam i došla.(inače uvijek nešto meljemo) i udjem .do prozora ,u krevetu,sitna kao ptić leži moja prijateljica.spava.potiho ,dolazim do njenog kreveta i spustim novine na stolić.na stoliću prazna plastična čaša,2 roza moba i maramice.bez riječi tamo stajasmo ,nas tri.kao pred grobom.iz dubine trbuha izvije se grč i omota se oko vrata i jedva tek udišući,osjećam bubnjanje bila u ušima.karcinom.rak.metastaze.3 mjeseca života.52 godine.pokopan muž,dvoje odrasle djece.suma sumarum.protegnuh se uzeti stolac,koji zaškripi i probudi je.pogleda nas kratko, kao da sabire misli i osmjehne se.sramno i tužno.tek negdje u krajičku oka malena iskrica.što pitati?kako utješiti?bol.bol.bol.ustala se iz kreveta onako snena i rekla:cure,idemo na pljugu i kavu.dole,van,na klupicu.po našim pogledima zaključila je da smo iznenadjene,ali ona bez greške kaže:kaj je vama?da mi možda pušenje ne škodi?jedva sam dočekala da dodjete,da imam s kim sići s odjela,jer tu nemaš s kime popit kavu.i tako nas četiri udjemo u lift,mi obučene ,a ona u šlafroku.sjedile smo na toj zelenoj klupici,dok nije došlo vrijeme večere.ko bajagi(što bi rekli srbi),nismo pričale o bolesti,nego o nekim blesavim stvarima.nije nam dala da je otpratimo natrag.u svom bijelom debelom šlafroku,sitnim koracima vratila se liftom gore.ni jednu riječ nas tri na povratku,nismo izgovorile.valjda se svaka omotala u svoje misli smrtnosti.vjetar se zavlačio u moje skute i još pojačavao osjećaj drhtavice.magnolija ,prelijepa ,sva u cvatu.ptice se igraju.mačak pretrčava cestu.a ja?sjedim u autu i tiho,bez glasa plačem.zbog nje ili zbog sebe?uskoro će otići moja prijateljica.tiho,kao što je i tiho živjela.......

Link

napokon slobodan vikend.nema djece,nema muža.još da mi je i psa udomiti na 2 dana.ne znam što bih prije.kako da si udovoljim?kako da se pomazim?

Link

kome je dosadila iskrica,logirajte se na vatricu.to je fino friško.tek ,nekih dvije tisuće članova.šarajte.

Stalno netko polemizira o ljubavnim trokutima,četverokutima,krugovima....toliko buke oko ničega.moja odluka da nekog volim,znači da ostajem uz njega i dijelim život s njim.kako mogu zamjeriti nekom što se zaljubio?od kuda pravo svojatati,sakatiti tudju slobodu.?nisam za sexualnu fiskulturu,jer smatram da ipak imam neke norme,ali zaboga,ubiše me ta predavanja o moralu,obitelji,patnji.jedino što me stvarno zabrinjava je to kako zaštititi djecu od pogubnih utjecaja svadja ,nakon otkrivenog preljuba.varaju svi onda.jer nismo ulaskom u brak oslijepili,oglušili,oglupavili.samo mjera pristojnosti ,koja s poštovanjem poštedjuje,jer smo inducirani da moramo stalno biti naj u svemu(inače smo drek).,moje je očekivanje od mog partnera,koji se "usudio"poželjeti nekog drugog.O,kako ego boli.al ako stvarno voliš osobu s kojom živiš,tada bi njegova ili njena radost trebala biti priznata,a ne prognana.jer čemu strah od napuštanja,ako sebe volite?uvijek si ostajete.ja toliko vjerujem u ljubav,da nikada neću biti bez nje.amen.

Od 25.7 do 29.7 održava se filmski festival u Motovunu.Ove godine gost Irska.Tko je već bio zna da je to jedinstven i fenomenalan doživljaj,pun pozitive.Ako je netko zainteresiran za odlazak tamo,spavanje u autu,vreći,mreži,plaži,jedenju fast fooda,nije cendrav,želi dijeliti troškove,bez sexa,nek se javi.lp

SINOĆ SAM SJEDILA U KAFIĆU PREKO PUTA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE "VRAPČE".ZDANJE OGROMNO.VLASTELINSKO,PERIVOJ KESTENA.KAD NE BIH ZNALA KAKVA JE TO VRSTA USTANOVE,POMISLILA BIH DA JE NEKI MUZEJSKI PROSTOR.A ZAŠTITE NA PROZORIMA(ŠATRO DA TKO NE UKRADE UMJETNINE).REKOH TO POSPRDNO,ALI ZAPRAVO ,NA TREN ZASTAVŠI U PRESLAGIVANJU MISLI,ZAPRAVO SE SLAŽEM DA TAMO SIGURNO IMA MNOŠTVO UMJETNIKA.UMJETNIKA RANJENIH DUŠA,KOJI SU POKUŠALI PRONAĆI SPAS OD SUROVE SVAKODNEVNICE.,BIJEGOM U ZAŠTIĆENU ZONU BIJELIH OGRTAČA,ŠARENIH PILULA .CRNILO , BEZNADJE I NEPOUZDANOST VLASTITOG JA,STISNU TE POPUT BOE OKO VRATA I NIJEDNA VRSTA DISANJA NE DODIRNE TVOJU PRANU.JER JE NEMAŠ.VLASTITA ANESTEZIJA ,POPUT TABLETE ZA SPAVANJE,ODVEDE TE U BESPUĆA NE MISLI.
OSHO KAŽE DA SU ŽENE PAMETNIJE OD MUŠKARACA,JER SU SKLONE MULTIPLICIRANJU ORGAZMA,A SAM DOŽIVLJAJ ORGAZMA JE NE MISAO,KAD PRESTANEŠ KOMUNICIRATI SA SVOJIM MOZGOM,TROVAČEM,A SUSRETNEŠ SE SA SVOJIM TIJELOM,KOJE TI BEZ GREŠKE UKAZUJE NA PRAVO STANJE STVARI.I ZATO DA PREKINEM OVO TUROBNO ISKAZIVANJE,KLIČEM"ZBOGOM PAMETI,LJUDI ORGAZMIRAJTE."I POPIJTE PIĆE KOD BOLNICE,NIJE OPASNO.KONOBAR LJUBAZAN.NE ZABORAVITE BAKŠIŠ.