moj

Dosta je bilo odgoja, samosvjesti i uviđavnosti, odsad se guram di god i penjem na glavu kome god pa možda i napravim neš od života. Po svim parametrima i primjerima mogu samo profitirat. Na pragu tristineke shvatit da nikom ne koristi bit pošten i gladan, ajd i nije tako strašno.

Čula sam da je danas Međunarodni dan pismenosti. Zanima me jel Nenad pri sebi.
Eto tak. I ja pratim dane.

e a ove nabacane riječi koje pišem kao da ne zaboravim prije nego ih uobličim u rečenicu (profesionalci bi to valjda nazvali Skicama) su takva hrpa idiotizama da se ponekad zacrvenim tolko da odbljesne od monitora.

Jedina osoba kojoj se niti jedna moja romansa, pa čak ni ova nije nimalo svidjela, bila je mama (koja, uzgred rečeno, za sebe radije kaže "mamica, jer to ima više hoch noble štih"). Ne moram posebno isticati kako joj nisam povjeravala pojedinosti o svom ljubavnom životu, ali ih je iz trač rubrika ipak doznala te me odmah nazvala kako bi provjerila ima li u njima i trunke istine.

"Dušo, priča se da Mladi Grof dolazi kući za Božić" - bio je kraj prosinca - "a ja zaista mislim da ste vas dvoje stvoreni jedno za drugo:"

Duboko sam udahnula.

"Mama, sigurna sam da bi me Mladi Grof prezreo istog časa. Znaš da nemam namjeru provesti ostatak života u prohladnom dvorcu s pogledom na ovce. Osim toga, sigurna sam da bi se i tebi svidio Šime."

"A tko su mu roditelji?"

"Pojma nemam. Inače je iz Dalmacije, vrlo uspješan fotograf."

O Šimi uistinu nisam znala mnogo - izuzmemo li to da je jako zgodan, da živi u prostranom potkrovlju i da nikad ne liježe u krevet, a da prije nije popio šalicu kave. Svom je poslu pristupao vrlo ozbiljno pa bi se povremeno izgubio na nekoliko dana bez ikakvog upozorenja. Kadgod mu se prohtjelo, ponašao se vrlo tajanstveno i neuhvatljivo - što sam ja, dakako, obožavala.

Prave su face mužjaci koji voze nabrijane klijače. Nema kome bih se rađe predala, dušom i tijelom, doli upravo onima koji nabrijavaju renault clio. Može me, osim ovog, imat samo onaj koji pokuša nabrijati apeenca. pa od njega napravi spejs šatl.

Uzgred, pozdravljam jednu baš fajn guzu na R1. Fantastičan prizor za krmeljave oči.

Dr. Nožić je proturio glavu kroz vrata i ušao.
"Dakle, da čujem što se dogodilo? Prekinuli ste s dečkom?"
Kimnula sam.
"Kad završim s vama, bit ćete lijepi i sretni kao i sve moje djevojke. Više ga se nećete ni sjećati."
Približio se i počeo proučavati moju kožu.
"Uu-uuuf!" kriknuo je. "Mislim da sam vidio prištić. Jeste li nedavno putovali zrakoplovom?"
Opet sam kimnula. Lako je moguće da ovaj čovjek zbilja JEST genijalac.
"Potišteni ste, pod stresom, mahnito kružite zemaljskom kuglom, ne možete se nositi s vremenskim zonama, hormoni podivljaju i - bum! Akne izazvane promjenom vremenskih zona. Na povratku iz Pariza svi supermodeli dolaze ovamo čim izađu iz Air Franceovih aviona. Uđu, izađu, piling, injekcija i ponovno izgledaju fantastično. I ne samo da izgledaju bolje nego se bolje i osjećaju. A sada, recite mi nešto o tom bivšem..."

Ispričala sam cijelu priču preuveličavši nekoliko pojedinosti kako bih zvučala zabavnije. Ne treba ni govoriti da sam izostavila najsramotnije dijelove, poput, recimo, podatka da neko vrijeme nismo putovali u Brazil.

"Ali to nije sve", rekao je. "Još mi nešto tajite."

Nakon toga sam ga nevoljko izvjestila i o pojedinostima pariškog pokušaja samoubojstva koje sam prije preskočila. A također sam mu priznala bolnu istinu da se ni jednom nisam približila Riju....

"Sve ćemo mi to popraviti jednim alfa-beta pilingom", rekao je dr. Nožić i navukao gumene rukavice.

iza sedam gora i sedam mora postoje ta ramena s glavom koja je retardirana, ali ispod nje, a između Njih, visi divan križ na divnom lancu i ne kužim kak mi je to dovoljno i jednog ću dana o Njima odsanjat najdivniju priču koja će imat puno bolji početak od ovog bloga i onda će ta priča osvojit nagradu zbog kojih će nestat sedam gora i sedam mora. zasad sam još doris dragović

Vrata su se otvorila, a doktor Nožić je, preplanule puti povikao:
"Heeej, bok! Baš mi je drago što te vidim!" Zvučao je pretjerano uzbuđeno. "Izgledaš fan-tastično! Isuse Bože, koji ten! Zar si živjela pod staklenim zvonom?!"
Nisam ni stigla odgovoriti jer je odmah nastavio cvrkutati: "Samo da još injektiram dvije usnice i onda sam tvoj. Nitko ne puni usnice brže ili bolje od doktora Nožića. Eto me za sekundu!"
Izjurio je brzinom guštera. Nina je totalno skrenula s uma. Uopće me nije uputila svom psihijatru već dermatologu.
"Nina!", vrisnula sam u slušalicu, "Dr. Nožić je kozmetičar!!!".
"Znam. Zar nije genijalan. Tko god nešto znači, nikad se ne pojavljuje nigdje a da prije ne skokne do dr. Nožića!"
"Ali Nina, sama si mi rekla da bih trebala otići na liječenje."
"Dušo, dermatologija i jest najnovija metoda liječenja", rekla je. "Zar nisi vidjela kako sumorno izgledaju ljudi koji obilaze psihijatre? Psihijatri čine ljude nesretnima. A kod dr. Nožića to ide ovako - uđeš na injekcijicu Botoxa, a izađeš sretnija nego da si deset godina provela na liječenju. Izgledaš lijepo, a osjećaš se sjajno. To ti je kao da varaš, ali s plemenitim namjerama."

Nije ni čudo što sve cure u čekaonici djeluju onako sretno. Mogle su služiti kao klasičan primjer ovisnica o Botoxu. Bez mrštenja i ikakvog izraza na licu. Sami osmijesi...

hahhaha misli si mala: iđen na balkan, za koga je dobro je.... a ustvari zajebala ju domaća rakija. ziher nije baždarena.

sad bih vam stavila link. al ne znam kak. :P

Navest ću samo jednu karakternu osobinu:
diplomirala englesku književnost. Ljudi obično ne mogu vjerovati da je cura opsjednuta dizajnerskim trapericama, poput mene, ujedno mogla studirati, no kad sam jednoj od djevojaka na glamuroznom partiju spomenula svoje obrazovanje, rekla je "O, Bože! Studirala si! Pa ti si, ono, ženski Stephen Hawking!". Čujte, da sam zbilja tolko pametna, sumnjam da bih ikada napravila budalaštinu i potrošila silne pare na dizajnerske traperice, no jednostavno si ne mogu pomoći...
Moje je pravilo, ne rasipaj pa ćeš imat. Znam da je to strahoviti klišej koji su britanci izmislili za vrijeme rata kako bi natjerali djecu da jedu kruh od cjelovitog zrna, ali kad ja to kažem, onda nastojim reći da nema potrebe rasipati novac na nekakvu gnjavažu od stambenog kredita, ako ga se već može potrošiti puno pametnije, kao recimo na manolice...

Super mi je ovo Josipović kritizirao, Josipović oštro osudio, a ustvari Josipović otvori usta i dvije sekunde poslije Nacija u hiberNaciji

uvijek kad gledam taj masterchef frka me da ne bu bilo dost na tanjuru da svi probaju

eto.

koliko sam epizoda propustila?

žao mi je ko psu za tipfeler, doduše.

sad mi se baš biva ludom mladom turistkinjom s ruksakom večim od sebe i natikačama na čičak. Al bez prljavoće