D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

jeddnostavno toliko toga bih htio reći i našisati , ali za velike ljude nije to baš tako lagano . Puno je toga jako mnogo toga za reći i i napisati.
Opisati veličinu u nekoliko riječi i rečenica, a posebno u vrijeme dok si u nečem drugom i nije samo tako. Bolje i samo nešto , neku sitnocu nego se upuštati u nešto što iziskuje jako mnogo znanja , studioznosti, analiziranja i kompetentnosti.
I ovo kaj sam napisal u ovom trenutku s obzirom na obaveze i poslove je jako puno

Čovjek ne komunicira s drugim ljudima samo rječju. On to čini i pokretima ruku i glave ili drugih dijelova tijela kojim se popraćuje govor, izražava neka misao ili osjećaj - pokretima koje zovemo gestama. Riječ je o oblicima neverbalne komunikacije koji u određenim slučajevima mogu i zamijeniti usmenu.

Među tim gestama je i pokazivanje srednjeg prsta na ruci, što je praktično postalo prilično rašireno sredstvo komunikacije. Nervozni vozači često ga koriste u nemogućnosti verbalnog okršaja u prometu. Gotovo svako jezično područje na svijetu razumije značenje ove vulgarne geste koja pokazuje mišljenje o nekoj osobi. Što ona zapravo znači? S popriličnom sigurnošću znanost joj pripisuje falusno značenje.

Njezina povijest seže u antičko doba, u vrijeme grčkih drama i tragedija i starorimskih uprizorenja. Iz povijesnih zapisa znamo da se koristila i na pozornicama starog Rima, kao i prilikom sukoba u Senatu. Zvali su to Digitus Impudicus ili "drski prst". Doduše, u starom je Rimu ovaj "bestidni prst", kako su ga još nazivali, bio i poziv na homoseksualni seks.

Ova gesta, dakle, bilježi višetisućljetnu upotrebu sve do današnjih dana.

U to se uklapa i anegdota koja se vezuje uz borbu francuskih i engleskih vitezova za prevlast u sjevernoj Francuskoj tijekom Stogodišnjeg rata. Prije bitke kod Agincourta 1415., jedan Francuz, očekujući nadmoćnu pobjedu nad Englezima, predložio je da se zarobljenim engleskim vojnicima odsiječe srednji prst. Naime, bez srednjeg prsta bilo bi nemoguće razvlačiti poznati engleski dugački luk napravljen od prirodnog drveta engleske tise, što bi ih onesposobilo za buduću borbu. A udarna snaga engleske vojske bili su upravo ti velški strijelci s dugim lukovima. No, malobrojniji Englezi uspjeli su, upravo zahvaljujući svojim dalekometnim strijelama, katastrofalno pobijediti brojčano nadmoćnije Francuze. Znajući za francusku prijetnju odsijecanja srednjeg prsta, Englezi su se rugali pobijeđenim Francuzima mašući srednjim prstom govoreći: vidi još uvijek možemo razvlačiti svoje lukove. Ovo ruganje preraslo je u oblik rugajućeg pozdrava.

Ovom gestom se bavi i pravna struka. Ugledni američki profesor prava Ira P. Robbins u svom radu iz 2008. godine razglaba pravne aspekte pokazivanja srednjeg prsta. Zanimljivo da je pokazivanje ovog dijela ljudskog tijela postalo i dijelom pravnog poretka.

Čelnik krajnje desnice i zamjenik kancelara Austrije Heinz-Cristian Strache tužio je skupinu aktivista krajnje ljevice "Linkswende jetzt" za javno vrijeđanje nakon što su, prije prošlogodišnjih izbora, objavili video u kojem njihovi pristaše nabrajaju razloge zašto bi rekli "Fuck Strache" pritom pokazujući srednji prst. Prizivni sud u Beču je potvrdio presudu nižeg suda odbacujući tužbu s obrazloženjem da se političko mišljenje može izraziti na provokativan i šokantan način, te je kao takvo sastavnim dijelom fundamentalnog prava na slobodu mišljenja. Presudom da građani političarima smiju opsovati ili pokazati srednji prst uz preduvjet da za to imaju dobro opravdanje, konstituirano je Pravo na pokazivanje srednjeg prsta.

ciljala, gađala............. previsoko........
muški koji znaju..........odavno...........davno naučili......
Link

Simpa 099,
Simpa 9898......tu je i 97.........što dalje to manji brojevi.......u konačnici bude....

Davno je, davno, bilo to
u ljubav vjerovali mi smo
i dođe dobro, dođe zlo
a ljubav nikad našli nismo

I kratko traje svaki dan
kad slušam što mi kažu vali
i za tren prođe onaj san
u kom smo nekom ruku dali

Samo simpatija u nama uvijek živi
to znamo ti i ja, i ovaj kamen sivi
samo simpatija dugo se, dugo, pamti
ne prođe nikad, ne blijedi nikad
samo simpatija

Davno je, davno, bilo to
skupa smo išli dio puta
al' sreću nađe malo tko
i čovjek opet dalje luta

krvava Meri i tako dalje luta....
voli više vjetar, nego mirnu luku

samo empatija !!!!!!

Link

Nestala u vidu magle. Kao da joj se gubi svaki trag, a toliko sam joj pisao da ne briše tragove svoje slavne prošlosti. Ali ona kao sveti Petar križ svoj naopačke okreče. Gdje li je samo nestala? Hoće li se pojaviti? Uskrsnuti prije Uskrsa? I opet nestati. Koliko li mi samo pitanja glavom prolazi.Što mi je? Jesam li pri sebi? Možda nisam pri sebi, ali znam što bih na sebe. Nešto toplo. Bez krzna i bez šala. Što je nisam zamolio da mi bar nešto da. Mail. Nikad nisam molio da mi žena nešto da. Nego neka samo posudi. Vračam. Ova Petra kao da je u Maroku. Petra ....ideš mi na jetra. I tako ona samnom komunicirala kao da je Marokanka.

Niti olovka mi više tako ne stoji u ruci.......stvrdili prsti od tipkovnice....
Stali mi neki satovi, a navijanje su.....
Stoji mi onaj i na baterije.....
Pokušao sam naviti sat na baterije, ali stoji......koji mu je vrag da mi je znati.....
Mislio sam da će s godinama biti mudriji da ne trebam puniti baterije, ali one bi se stalno punile
Tko će ih stalno puniti?????
Možda ih zamjenim......
Stalno mijenjati......mjenjam baterije za bakterije.......njih ne treba niti mjenjati, niti puniti.....one idu same od sebe.......neuništive.....rezistentne......
Neka su i toksične.......važno da ne stoje.......i sve im stoji.......

Poslije toga gubi mu se svaki trag.

Nije se On sakrio, negdje je samo otišao. Na produljeni godišnji, neplačeni negdje se odskitao, otišao s Morganom Freemanom na pivo.
Stvarao je čovjeka, stvarao je ženu oko koje se podosta pomučio. Kako i ne bi oko onako zahtjevne kakva je bila. Ja bih sad ovo, ja bih sad ono . Pa bi, pa ne bi.Bilo je tu i kojekakve borbe. Umorio se.
Je li doista dao sve od sebe? Reklo bi se da nije.
Ako ženi jezik visi do poda, muškarcima onako ponosnim, hrabrim, uspješnim mozak se vuće za njima kad hodaju. Ne visi samo nego i slini, nisu to tragovi od žene za što bi rekli da je Bog ženama stvorio noge da kad se kreću ne bi slinile kao puž.
Bude tih otisaka sline i mozgovinja mlađe i starije generacije
Ženi, majci su tako stvorene noge kad se popne na pijedestal da se bolje vide. Eskimi posebno vole ljepši pol. I toplije im pri srcu. Što bi samo lupetalo,nije samo za to da tuče, treba ga malo podgrijat.
Zahvalna je žena što se Bog pomučio oko nje. Često ga doziva.

Stane žena pred ogledalo O Booooooože !!!!

Ne misli onda u tom trenutku samo na hidratantne kreme, ono vanjsko, mnogo je u njezinoj unutrašnjosti, a može uči još više.
Bog u svom stvaralačkom radu sav iscrpljen ode u fotelju.
Ugnjezdio se, ali nije više nosio jaja.......... (stvarao zlatna jaja)
Dosta mu je svojih koje nosi, i bradu svoju da malo više uredi.
Volio bi pogledati što rade ljudi, kako žive, oni koje je stvarao. Začudio se - Ne vjerujem što vidim.Ne vjerujem Vam, pomislio bi u sebi.
Pogledavši malo dalje, kad iznenađeno vidi u foteljama gotovo vjerodostojne kopije samog sebe. Koliko samo braće imam?
Što da radim? Ima li ovdje mjesta za mene ? Mnogo je pitanja bilo.
Otišao je misleći što mi je za činiti?
Bacit pismu i zapjevati O Bože šta mi je, žena da mi je?
Kakva je da je je i opet puno bolja nego muškarčine.
S onakvom bradom koju sam sebi moram gladit nisam ni ja savršen, tako ni te žene koje sam tesao svim silama i snagama svojim

Ima nešto što niti drugi Bogovi ne kuže.

Link

Nije to osjećaj za oČaj............to je čar i čaj od ??????
Čaj od Hladnog piva......
Link

Ukoliko neće ići malo ih se pogura.Ne pokreće se sve na paljenje. Nešto treba i progurati.
Avioni se dižu i lete jer su u njima stjuardese, i još neke lijepe tete. BMW juri kad je u njemu plavuša, ne samo kao dodatna oprema nego i ajnšpric.
Brodovi plove jer su u njima vrhunski kuhari
A trajekti??? Oni samo prema naprijed i nazad jer da u njima nema dobrog kuhara, konobara, poneke dobre lijepe plavuše, kako bi u rikverc?

Želudac je drugi mozak, kad prvi zablokira evo pričuve koja će ga zamijeniti.
Nije sve u glavi, nešto je i pod frizurom........ (brazilkom isto). Ima nešto i u hidratantnim kremama, ali....

Ehhhh te naše poštapalice - Nemoj me jebat. Jebi se. To se tumači kao da je nešto loše. Što u tome ima lošega ako se nekome kaže - Jebi se!!!.
Izmišljaju se kojekakvi vicevi o plavušama kao da su glupe, a njima u konačnici bude i odlično kad uplove u mirnu luku. Kao i svima, i njoj je bilo jako teško. Kad je razmišljala i došlo joj u glavu sve
Došao njoj trenutak, ne da se baci nekom visokom, inteligentnom, markatnom,privlačnom, obrazovanom situiranom muškarcu u zagrljaj. Nego s visine. S mosta

Na sredini Paškog mosta, na samom rubu ograde, stajala je lijepa kao i uvijek razočarana. Gleda dolje u sinje more i hoće se ubiti, kad .. naiđe mladi i naočiti pomorac u uniformi.

- Djevojko, što radiš nasred mosta? - poviče pomorac.

- Ma hoću se ubit, svi me muškarci svaki dan žele samo ševiti i ništa više, nitko se ne bi sa mnom družio, razgovarao, da mi podreže nožne nokte, kosu opere, da mi na rukama izlakira noktiće, pripremi mirisnu kupku, da me izmasira, vodi na operne predstave. Tako bih voljela vidjeti i čuti kako nisam jedina kojoj nije najbolje, da se i druge deru i viču od muke.......... tužno je govorila

- Nemoj tako, nismo ni mi svi isti, evo ja se upravo danas ukrcavam na brod za Ameriku, pa ako hoćeš kreni sa mnom na besplatni put. Možeš spavati na drugom krevetu u mojoj kabini, a ja ću ti potajno donositi hranu. Samo mi moraš obećati da ćeš ostati skrivena u mojoj kabini, jer ako te kapetan otkrije oboje smo nastradali.

I razmisli plavuša pa pomisli: "Evo nade za bolji život u Americi!" - i tajno se, te noći ukrca s njim na brod.

Prvog dana donese pomorac doručak u kabinu i vrati se na posao. Donese joj ručak i opet se vrati na posao. Navečer joj donese večeru i mrtav umoran od posla sruši se u svoj krevet i zaspi. I tako isto bijaše i drugi, i treći i peti dan, a plavuši, iz dana u dan, pomorac sve draži i draži, pa nakon tjedan dana shvati da se zaljubila u njega. Kada je te večeri došao u kabinu, ona ga poljubi i završe u žestokom seksu. I tako ploviše oni dva i pol mjeseca. Preko dana on bi radio, a ona bi, zahvalna i sretna, s uživanjem čistila i pospremala njihovu kabinu. A svaku bi večer uski brodski krevet glasno škripio od njihovog strašnog seksa. Sve dok jednog prijepodneva u kabinu slučajno ne uđe kapetan broda. Ugleda prekrasnu plavušu i u čudu je upita:
- Djevojko što vi radite na mom brodu?
- Ma znate kapetane ... ja sam se htjela ubiti jer me svi muškarci žele samo ševiti i nitko se od njih ne bi se sa mnom družio, prijateljevao, odveo u kino pogledati neki crtić, malo se igrati sa mnom, voditi me u cirkus......... Spasio me vaš mladi pomorac i poveo ovim brodom na put u Ameriku. Riskirao je svoj posao kako bi mi pomogao i predivan je prema meni, cijeli dan naporno radi i donosi mi hranu. Zavoljeli smo se i svaku večer istinski vodimo ljubav. On je najbolji muškarac kojeg sam upoznala . Nije on jedini s kojim sam bila. Tako volim dok se naše duše i tijela spajaju u jedno. Raznorazni pokvarenjaci više ne iskorištavaju moje tijelo, više me nitko, kako vi muškarci odvratno kažete, ne "jebe" ...

Kapetan je mirno pogleda preko svojih naočala i hladnokrvno odgovori:

- Jebe on tebe srićo moja, jebe! I te kako te jebe Ovo ti je da znaš, ako nikad nisi plovila trajekt Prizna - Žigljen!

Kad se ljudima nešto loše dogodi piju da bi zaboravili, imaju li dobra događanja onda da proslave. Ako se ništa ne zbiva, pije se da bi se nešto dogodilo.

Problemi i tegobe su poput najboljih podmornica, isplivat će iz najjačeg alkoholnog pića.
A ova podmornica ????
Link

U ugodnoj prostoriji, toploj nitko ih nije mogao čuti, ni vidjeti.
Miki je kao i uvijek bio miran, staložen. Bez srljanja. Laganini

- Skini gaćice i okreni se ...
- Ne Mirko ... neću u guzu.

- Ne boj se Silvija , neće te boljeti.
- Kako neće? Pričala mi jedna prijateljica da je to boli

- Jesi več dobila u guzu?
- Jesam

- Je li te boljelo?
- Zaboravila sam

- Branka se mrdala i nisam mogao iz prve da...
- Neću... stidim se! I bojim

- Čega se stidiš? Mene? Pa znamo se jako dobro. Puno puta smo bili zajedno, ... nije mi prvi put.
- A jel možeš ne gledati?

- Kako da ne gledam??? Ako ne uspijem iz prve i promašim ?
- Pa lijepo ... na dodir. Osjetiš dal si dobro piknuo.

- Na dodir??? Znaš što........ otvaraj usta........ i gutaj!
Samo da znaš da tableta ne može pomoći niti približnp kao injekcija.....

Pozovite sljedeću.

SLJEDEČAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!
Kakva li će sljedeća biti ?????

I tako prođe dan u nagovaranju........
(tko li stoji iza svih tih guzica????)

Link

spreman je za nudistice i naturistice......
Link

Svaki klip svoji prohod traži.
U ophode, i pohode On se sprema.

Tuži se On svojoj - Da sam 2 cm duži bi bih car.
Ona njemu - Da si 2 cm krači bio bi carica.
I tako kao izmjenična struja, nekad On prvi započinje, nekad ona
Kaže ona njemu- Tako si kao mobitel. Čim uđeš u tunel brzo gubiš signal.
Brzo će se on snači, i odmah odgovara. Brutalno iskren. Bez pardona - A ti si kao baterija od mobitela. Treba te puniti po dva tri puta na dan.
Neda se On. Diže se. Tako i na poslu gospon Pimpek piše prigovore, ...........I piše

ZaVtjev
- JA, PIMPEK ZAHTJEVAM povećanje plaće iz sljedećih razloga:
- Radim fizički posao
- Radim na velikim dubinama
- Prvo zaranjam glavu u sve što radim
- Nemam vikende i državne praznike
- Ne plaća mi se prekovremeno
- Radim na mračnom i vlažnom mjestu sa slabom ventilacijom
- Radim na velikim temperaturama
- Radim posao na kojem sam izložen zaraznim bolestima
- Tražim i benificije

Odgovor
Dragi Pimpek, poslije razmatranja tvog zahtjeva, i uzimanja u obzir svega što si naveo, administracija odbacuje tvoj zahtjev iz sljedećih razloga:
- Nikad ne radiš 8 sati u kontinuitetu
- Uspavaš se na poslu odmah nakon odrađenog posla
- Ne slušaš naređenja rukovodećeg tima
- Ne ostaješ na tebi određenom mjestu, već posjećuješ i druge oblasti
- Nemaš samoinicijativu - na tebe se mora vršiti pritisak i moraš biti stimuliran da bi počeo sa radom
- Na kraju posla ostavljaš neuredno radno mjesto
- Ne osvrćeš se na sigurnosne propise, kao što je na primjer nošenje zaštitne odjeće
- Nisi u stanju odraditi dvije smjene
- Ponekada napuštaš radno mjesto prije završenog posla
- I već si bio viđen kako stalno ulaziš i izlaziš sa radnog mjesta noseći dvije torbe sumnjivog izgleda

Danas na dan muškarčina sretnem se s upravo takvim, dobrim prikom i on ne samo ko fol da me pita kako si ?. Nego nako pravo. Od srca, glasno. Ne samo u uši, nego mi na bubnjiće ti njegovi valovi sjeli.
-Kako si prijatelju ???
-Dobro, rekoh mu. Radioaktivno
- Što ti to bude radioaktivno? - odmah zapita.
- Radim, rekoh. Aktivan sam od jutra.
- Ta ti aktivnost, ima nezdravo zračenje. Štetna je.
- Pitam, ma kako štetna?
Danas sam si nešto postavio za cilj,i morao sam se aktivirati od ranog jutra.
- A jesi majmun, kaže on meni ko iz topa.
Nisam se mogao načuditi kako mi to moj jako dobar čova može nešto takvo, u oči sasuti. Ko iz vedra neba pa u rebra.
- Pa kako mi možeš reči da sam majmun ???, Malo iznenađeno zapitam.. Oduvijek smo imali otvorene i iskrene razgovore, pa što ne bi i sada ?
Kaže on meni.
-Ti ne vidiš previše dobro sam sebe.Pokušaj s nekim drugim vizijama u životu. Ima ih. Pošto smo nastali od majmuna, ti si izgleda ostao i dalje
Zamisli si samo da te stave u kavez jer se toliko držiš tih nekih svojih ciljeva.

Počni s kavezom u koji strpaš 5 majmuna. U kavezu, na sredini, objesi bananu na špagu i ispod postavi ljestve. Nedugo nakon toga prvi majmun će krenuti po ljestvama po bananu. Čim dotakne ljestve, sve ostale majmune polij mlazom jako hladne vode.
Ubrzo nakon nemilog događaja, sljedeći majmun će krenuti po bananu. Čim dotakne ljestve, polij sve ostale mlazom ledene vode.
Za kratko vrijeme nakon toga, kada sljedeći majmun krene po bananu, ostali će ga spriječiti u nakani. Sad možeš pospremiti šlauf za ledenu vodu.

Makni jednog majmuna iz kaveza i stavi novog. Čim vidi bananu pridošlica će krenuti prema ljestvama. Na njegovu žalost, sav prestravljen, shvatit će da ga ostali napadaju čim dotakne ljestve.

Odustaje od banane jer shvaća da će pokupi batine ako krene prema banani.

Sljedeće, makni još jednog majmuna iz originalne postave i zamjeni ga s novim naivcem. Novajlija će krenuti na ljestve i bit će napadnut. Prethodni pridošlica, onaj friški nadobudni će se sa zadovoljstvom pridružiti kažnjavanju. Taj će najbolje devetat

Ponovi postupak s još jednim majmunom iz originalne postave, gurni u kavez novog. Zatim i zadnjeg, petog iz originalne vrste, zamijeni s novim majmunom. Kada su svi originalni majmuni zamijenjeni, nijedan od 5 prisutnih u kavezu, nikada nije bio poliven hladnom vodom. Bilo bi najbolje kipučom, pa onda ledenom da se ohladi, ali čemu trošiti plin za majmune.

Bez obzira na to, nijedan od majmuna nikada neće pokušati doći do banane. Ako i pokuša, ostali će mu razbit nos.

Zašto, i čemu je to tako ?

Zato jer koliko oni znaju, poznaju pravila, tako se to u tim kavezima oduvijek radilo.

Kad te žena pograbi, nema tu cile mile, ni da te Bog, ni Alah ni svi Sveci izvade. Zna ona gdje i kad da svojeg ščepa, ako joj imale pomoći, i u buksi ona će da rešeta. Rešetke su i zato da se roštilja, nije bitno da li kriv, ili ne dužan, kriv je zato jer se pravi važan. Neš ti bolan biti glavni dasa, mož tamo gdje si i stasa. Uvijek se netko napravi pametniji i važniji, koliko god mislio da tradicionalnost, u te bio najsnažniji.
Novotarija, umotvorina i ostalih patentvorina, jako mnogo, neće biti sve po starom, kad je moguće po novom. Ošo Jaran u bijeli svijet, misleć bit će bolje a po mome zauvijek. A neš bolan u tuđoj zgradi, ni u svom čorsokaku biti glavni,ni po brdu, nit po ravni. Govorili svi to njemu, al ko da govoriš zidu, pa se misli ubrzo raziđu. Ipak mnogo toga u memoriji stoji al kad se Jaran pismom javlja onda sve rečeno obnavlja. I tako jako brzo on se javio i kaže što bolan neg da sam mnogo čudio, nego i iiznenadio. Obečana zemlja obečaje dobroga sna, ali mnogo toga što i zaludi. Čovjeku od stava i morala nije lako doći na kraj ali kako za sve ima lijeka tako i za takve pa nek pamte zavijeka.
Imao on mnogo toga da napiše, mogo bolan da crta, i da riše.
Što li on sve napiso, kad pročito u kut se stiso.
Ne idem ja sa svojeg nikud, što ću tamo kad ne znam kud ovdje tamo il vamo. Što mi sve napiso, malo mislim, što mu na to reče, najbolje da promislim
Piše on svašta, a u tom svijetlom svijetu čuda, pazi jarane ostat češ bez muda.
I piše on i piše. Odkud mu volje i vremena za toliko toga ?
Prijavila me u mene žena i djeca. Vjerov’o il’ ne. To ti je bilo nekako… ‘vako.
Zovu mene jedan dan iz škole, kažu, mali ti dobio sindrom. Od koga, reko’, pizda im materina ona drogeraška, mora da su donosili inekcije u školu. Šta je fasov’o ? ADHD, kažu. Noge mi se odsjekle. Hoće l’ preživjet’, kukam ja po školi, đe je da ga vidim, na šta l’ mi dijete liči?

Konačno ga dovedoše, njih petero, direktor’ca, garava k’o odžak, pa još neka debela rospija, valjda medecinska sestra, pa pol’cajac, pa vatrogasac, i još neki mali iz starijeg raz’da, neki naš iz Zen’ce, da mi prevodi, da bolje razumim, ko biva ja ne znam dobro engleski. Vidim ja mali mi zdrav i čitav, nije se osuo, ma k’o normalan.
On ti, kaže debela, ima ADHD. Ma, šta vam je to, skoči’ ja, govor’te više, ako Boga znate! To ti je, kaže ona garava, Attention Deficit Hyperactivity Disorder.

Okrenem se ja onom malom iz Zen’ce, šta, reko, ovo bure od žene Boga ti laprda, čime se zarazio? Ma, veli, nije to zarazna bolest nego je Ekrem nemiran u školi, jurca po hodnicima, skače po klupama, zajebava svakog, hoće se i pomarisat’.

Laknu mi nama’. Molim te, prevedi im da ništa ne brinu, izliječiću ga ja čim stignemo kući. Nećeš ga ti liječit’, skoči ona debela, imala je brat bratu dvesto kila samo u guzicama, i još toliko u dva stomaka ispod stomaka. Imamo mi ovde lijekove, kaže, terapije, psiologe, sociologe, mi ćemo njega sredit’. Ništa vi ne brin’te, draga gospođo, znam ja, reko’, jednu pravo dobru terapiju iz Bosne, naučio sam je od rahmetli babe, on od njegovog babe, i sve tako. Ooo, intrsting, kaže direktor’ca, ta terapija je kod vas u Bosni neka tradicija, s koljena na koljeno? Nije, reko’, kod nas je to s bubrega na bubreg.

Ma nisu prošle ni tri hefte zove onaj mali iz Zen’ce. Šta je, reko’, sad? Kakav je sad belaj? Sad je, kaže, u pitanju OTIZAM. Ma, kad se i u to uključilo pašče jedno?! A priprijetio sam mu da se mani politike i tih gluposti, komunizma, budizma, patriotizma, otizma, svega. Ko ga je na to nagovorio? Mora da je onaj Ćamilov taksirat Faruk. Nije to to, kaže, to ti je opasna bolest, bleji u prazno, gubi se, ne prati nastavu, potpuno odsutan i tako. A to je to, reko’. Opasna bolest, veliš. E ovog puta ću ga ja izliječit’ za sva vremena i to od svih bolesti!

Tako ti je to u Amer’ci, moj jarane, sve je bolest. Ako ne hodaš kako oni misle da treba, ako ne pričaš, ne slušaš, ne spavaš, ne jedeš, svemu odma’ daju ime, pa skraćen’cu i… nema ti više spasa. Od ljekara do ljekara, ne možeš ih se više nikad kutarisat’. Svaki dan u ap’teku k’o u menzu i uzimaš lijekove za sve moguće skraćen’ce - ADHD, MRSA, AIDS, AVNOJ, SUBNOR, KFOR, ma ima ih mali milion.

Iš’o ja na neke preglede i poslije zove taj famili hećim da hitno dođem kod njega. Moraš, kaže, odmah početi piti lijekove za ho’sterol. Što, bolan ? Ho’sterol ti je, kaže, 215. Pa, reko’, i prošle godine mi je bio 215 pa si rek’o da mi je u granicama normale. E, kaže, to je bilo prošle godine. Sada su stručnjaci pronašli da je normala 200 a ne više 220, pa je tvoja situvacija sada kritična, hitno moraš početi pit’ lijekove. Jeb’o mater te si ti normalan, reko’. Prije šes’ mjeseci si mi sa istim nalazom rek’o da sam zdrav k’o dren, a sad ka’eš da sam u kritičnom stanju!

Pa, ko je ovde lud, čovječe, ti ili ja! Stručnjaci su, kažeš, tako odlučili. Ma jebem ja i tebe i te tvoje stručnjake, mijenjate to svakih šes’ mjeseci samo da bi ap’teke zgrnule pare, a i vi s njima. Neću ih pit’ pa makar crk’o nama’. Nosi ih materi!

Mafija je to, jarane. U mene se žena bila u to ufurala, pila svaki dan po 28 lijekova. Samo vidiš po cijeli dan trza glavom nazad. Pa je poslije neko nagovori na onu makrobiot’ku. Ja, tog belaja samo da vidiš. Počela da donosi neku travu u kuću, neku crnu rižu, oči joj se vako ukosile, neke smrdljive supe, istopila se, nemaš je zašto ufatit’. Navalila na mene svaki dan, pusti tu, kaže, kafu i cigaru, što će ti rakija, nije to zdravo. Meso, kruh, baklave, tufahije, sve to treba izbacit’. Slušam je i ne mogu da vjerujem svojim ušima.

Čuj, izbacit’ baklave i tufahije, pa čime ću se, reko’, zasladit’ poslije ručka? Treba, veli, da jedeš voće.

Voće? Ma, đe ti je to, reko’. Šljive brezukusne izgledaju k’o jab’ke, jab’ke k’o bundeve, kruške mirišu na banane, jagode imaju ukus trešanja, sve se izmiješalo, sve raste u svako doba godine, dana i noći, ma koje crno voće, nek’ ti ga jede babo.

Vrnem se ja jedan dan iz fabrike gladan k’o vuk a na astalu u tanjiru nešto crno, tanko, ubuđano, uščulo se, Bože ubrani.

- Ðe ti je pita, reko’ ?

- Ručak je na stolu, kaže. I pokazuje na ono.

- Šta ti je, reko, to ?

- To su, kaže, alge.

- Kakve alge?

- Japanske.

- Odakle ti to, reko’.

- Iz mora.

- Šta ima za jest’?

- Pa to, kaže.

- Šta to?

- Alge. One su vrlo zdrave.

- Pa ako su tako zdrave zašto nisi nikad vidila Japanca većeg od metar i po? Moj Ekrem im može svima pitu s glave jest’.

- Al’ su zdravi.

- Čuli ti šta te ja upita’? Ðe ti je pita?

- Šta će ti , kaže, pita, od nje se deblja. Pita se, kaže, neće više jest’ u ovoj kući. Sir nije dobar za ho’sterol, meso se ne probavi ni za heftu, vruće tijesto…..

nije više stigla reći ni je’ne, dofatio sam je za grlo i poč’o maštrafit’. Utrča mali onekle kad je čuo da ona zapomaže pa dofatih i njega, pa sve o jednom trošku. Oderem ih oboje od batina, onako po pe-esu, k’o što je rahmetli babo mlatio. Ruke su me zabolile.

Al’ da vidiš sutra belaja. Vratio se ja s posla kad pred kućom čeka marica. Izađoše njih dvoj’ca, zabicili ko dva vola, opasali pendreke i pištolje oko sebe, jedan sav pjegav, žut i deb’o sa još žućim brkovima, matere mi ako on gaće neskida preko glave, pa otkud mu onki žuti brki, a drugi isto deb’o al’ crn k’o đavo, ko da je iz odžaka ispo.

Jeste l’ vi, kaže onaj žućo, mister Kazim Klika?

- Nismo, reko’.

- Kako , kaže, niste. Daj dokumente.

Dam mu ja vozačku

- Kako , kaže, nisi kad ovde piše Kazim Klika.

- Ne piše tu, reko’, Kazim Klika, ti ne znaš čitat’.

- Nego šta piše?

- Piše Ćazim Klica jebla te tvoja škola koja te učila čitat.

- Pa, jestel’ to vi , kaže?

- Jesmo. Izvol’te, šta treba?

- Jesi l’ ti ovom malom otac? I pokazuje na Ekrema.

- U mene žena kaže da jesam. Šta je ugursuz sad uradio? Razbiću ga!

- Nije, kaže, ništa uradio, nego otkud njemu masnice po cijelom tijelu?

- A tooo, bi mi lakše, sve je u redu, reko’, te šljive sam mu ja napravio. Baš sam ga juče dobro izudar’o.

- Znači priznaješ da si ga tuk’o, uskoči onaj garavi.

- Čuj, tuk’o, ma odr’o od batina.

Nih se dvoj’ca zgledaše pa kaže onaj žuti, odma’ ćete poći s nama.

Ðe, reko? Kod sudije, kaže, pa u zatvor. Optuženi ste da ste tukli dijete. Ma, šta je vama, jeste l’ vi normalni, nisam ja tuk’o ničije dijete, samo sam izmaštrafio mog Ekrema. Ko meni može zabraniti da bijem vlastito dijete kad god ‘oću ? Bijem ga redovno, bije ga u mene žena, bije ga u mene amidža, dajdža, bijo ga je i Abaz, nastavnik matemat’ke, Zuko, nastavnik muzičkog, nena Fatima, rahmetli dedo Huso, nema ko nije, i sad ti meni ka’eš da ga ja nemam pravo bit’! Pa ko će ga onda mlatit’?

- Ne treba niko da ga bije, kaže odžačar, s djecom treba razgovarat’, lijepo im sve objašnjavat’, biti s njima k’o drug. Ovo je Amer’ka, demokrat’ja, svako ima pravo da kaže i radi sta ‘oće, i niko nema pravo da ga zato bije.

- Ma, sit sam ja te vaše demokrat’je, zato vam i jes’ sve bankotiralo i cijeli ste dunjaluk pokrali i o jadu zabavili. Da se znao domaćin i ko koga treba da bije ne bi danas cijeli svijet bio na belaju.

- A dobili smo takođe i prijavu da ste silovali kamilu.

Ja se šokir’o!

- Kak’u ba kamilu, ko je silov’o kamilu, jes’ ti ba normalan čo’eče?

- Vašu suprugu.

- Ma, misliš Ćamilu, jebem te nepismena. Ko kaže da sam je silov’o?

Kako mo’š silovat’ vlastitu ženu? Kakvi ste vi hajvani, čo’eče Boži!

- Ona kaže da si je silov’o prošle sedmice.

- Ko je ba silov’o ? Ma, sama tražila!

- Jes’ prva dva puta. A treći put joj, kaže, nije više bilo do tog’, a što ćeš me se htjelo pa ja nastavio i treći put.

Ja se obeznanio. Umalo me nije šlag trefio.

Šta da ti više pričam, otepli me u zatvor jadnog ni krivog ni dužnog.