D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Nije najjači mišić - no nikad se ne umara i najdulji mjeri 10 cm Jezik je neophodan za žvakanje, gutanje, govor i okuse, a muškarci imaju dulje jezike od žena.
Najduži mjeri čak 10,1 cm od vrha do korijena, a najširi 8,6 cm.
Bez njega, život bi bio prava patnja, no ljudi često ne pridaju puno pažnje jeziku - tom čudesnom organu čije su primarne funkcije probavne i komunikacijske.
Osim toga, bez jezika ne bismo mogli zamisliti francuski poljubac, a koliko god ga često koristimo, postoji mnogo činjenica koje o njemu ne znamo, piše Huffington Post.
Razlike u duljini Iako se neki hvale s dugim, a neki s kratkim jezikom, sama duljina jezika nema nikakve veze s većim raspoznavanjem okusa niti boljim govornim vještinama. Duljina jezika se mjeri od njegovog korijena do vrha, a u prosjeku iznosi 8,5 cm za muškarce te 7,9 cm za žene.
Najširi izmjereni jezik mjeri čak 8,6 cm na svom najširem dijelu, dok je najdulji onaj od 10,1 cm.

Okusni pupoljci Iako se mapa jezika s okusnim pupoljcima uči još u osnovnoj školi, ona nije potpuno točna. Prema njoj, svaka je regija odgovorna za registriranje određenog okusa. Tako je dio odgovoran za slatke okuse navodno na vrhu jezika, no to možete jednostavno pobiti tako da na vrh jezika stavite malo soli - koju ćete definitivno osjetiti.
Mišić čeljusti snažniji je od jezika
Jezik je doista nevjerojatno fleksibilan, ali i nevjerojatno jak te se nikad ne umori.
Koliko god to impresivno bilo, znanstvenici pobijaju čestu zabludu da je jezik najsnažniji mišić u tijelu.
Pobjedu u kategoriji pritiska odnosi čeljust, a u kategoriji snage bedreni mišići.

Snaga jezika se može izmjeriti – ili barem njegovu izdržljivost – s nečim što se naziva Iowa instrument za oralnu izvedbu. Funkcionira tako da stavite mali balon na jezik te se vrši što teži pritisak

No, pritisak koji vaš jezik može izdržati nije ništa u usporedbi s najvećim mišićima u vašem tijelu, poput vaših kvadricepsa i zadnje lože. Mišiće čeljusti također sudjeluju u utrci za najjače mišiće u tijelu. Razlog tome je što mogu proizvesti veliku snagu s jako malo energije, zahvaljujući činjenici da su mišići čeljusti pričvršćeni na kraću polugu (tj. vilicu). Biceps, naprotiv, mora podići podlakticu, što je relativno dugačka poluga, koja zahtijeva više energije za kretanje.

Dakle, vaš jezik je napravljen od osam mišića koji imaju više zajedničkih točaka s ticalima od trapeza. Možda nije najsnažniji, ali je je poseban zato što je uistinu najčudniji.

Pitanje i za nas!!!!

Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.

Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala.
U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave.
Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.

Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”

“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.

Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.

“Što ovo sve znači, bako?”

Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom.
Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.

“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.

....

Mi imamo obične , samo Sulejman veličanstveni.

- Svi voze svoje aute, samo Neda ukraden;
- Sve žene vole lisice, samo je Josipa Lisac!
- Svi vole sol, samo Justin biber;
- Svi kupuju kruh samo ga Leo mesi;
- Svi ljudi vole Zemlju, samo Bruno Mars;
- Svi volimo aute, samo Aleks Ferguson;
- Neki vole samo jednog, a Boki 13;
- Žene rađaju, samo Balo teli;
- Svi su tu, samo Alessandro nesta;
- Sve su žene loše, samo je Anica dobra;
- Svi vole i srebrni nakit, samo Ibrahimović zlatan;
- Svi smo mi sadili, samo je Kalač sejo;
- Svi smo mi ljudi, samo je Branko kockica;
- Kad je prestao Bred pit? Kad je počeo pit Sampras.
- Mnoge žene piju kavu, samo Ružica sokić;

Svi vole snijeg, samo Miki mećavu.
Puno je osa, samo Dara Bubamara.
Svi smo mi menta,samo je Dado polumenta.
.
Mnoge žene kopaju, samo Rita ora.
Mnogi ljudi su ko svinje, samo je Dj. krmak.

Žene nose grudnjake, samo Dado topić.
Mnogi ljudi imaju kuću, samo Aleksandra stan.

Naravno da je to proces koji iziskuje i neke žrtve. Odreći se nekih ugodnih i opuštajućih posebno zabavnih i po malo neozbiljnih stvari u životu kao npr......čitanje horoskopa itd ....nije samo tako za mnoge lako se odreći te zabave . No kad to dođe u rutinu ona zna biti i zaglupljujuća .
O rutinskim, dosadnim i zatupljujučim obavezama , poslovima , hobijima ( što može biti i ribičija gdje se satima gleda u plovak ) ta rutina je doista jedna ogromna tema o kojoj se svakodnevno puno govori na različitim mjestima i u različitim situacijanja da ne spominjem brakove i kojekakve odnose itd
O rutinama ili po nekima izluđujučoj dosadi se mnogo govori i raspravlja
Složena je to tema, i mnogi se vole uhvatiti u koštac s objašnjenjem toga što nas to sputava u životu i koje bi sve vrste rutina bilo
Ovo je samo jedna podjela

Tri vrste rutina koje imaju najveći utjecaj na našu kvalitetu života
Jesu li su vaše rutine dobre ili ih trebate promijeniti?
Moć navike svima je dobro poznata. Manje je poznat podatak da gotovo polovicu svojih svakodnevnih odluka donosimo upravo iz navike, a ne temeljem nekog dubljeg promišljanja. Drugim riječima, prakticiramo razne rutine. No, jesu li su vaše rutine dobre ili ih trebate mijenjati?

Od jutarnjih priprema za izlazak iz kuće, preko puta kojim dolazimo na posao pa do načina obavljanja pojedinih poslova ili čak komuniciranja s okolinom, vođeni smo navikama i barem djelomičnim automatizmom.

Upravo iz tog razloga, učinak navika na produktivnost i na kvalitetu života je velik i ne bi nam trebalo biti svejedno kakve navike imamo.

U području organizacije vremena rutiniranje je vrlo korisno. Osnovna svrha rutiniranja pojedinih aktivnosti je smanjiti vrijeme potrebno za njihovo izvršavanje, kako bi ostalo više vremena za neke druge, važnije stvari.

Slijede tri vrste rutina koje imaju najveći utjecaj na organizaciju vremena i na kvalitetu života.

1. JUTARNJA RUTINA
U današnjem zaposlenom, ubrzanom i bučnom načinu života vrlo je važno započeti dan spreman za nadolazeće obaveze. Osnovni preduvjet smirenog i produktivnog početka radnog dana je smireno i produktivno jutro, naročito prvih sat vremena nakon ustajanja.

Ne morate ustajati u cik zore i trčati polumaraton svakog jutra, ali morali biste ustati barem pola sata prije ostalih ukućana (naročito djece!) i provesti to vrijeme sami sa sobom i svojim mislima.

To ne uključuje čitanje e-mailova ili igranje igrica na mobitelu,(( TIPKANJE PO iSKRICI )) već par stranica inspirativnog štiva, obrazovnog, duhovitog , duhovnog , itd.... nekoliko vježbi istezanja. Možete li ustati zaista rano i više vremena posvetiti sportu ili nekom hobiju, tim bolje.

No, da biste imali snage i volje za to, morate prvo rutinirati one aktivnosti koje vam kradu dragocjene minute svakog jutra. Drugim riječima, automatizirajte sve ono oko čega svakog jutra ispočetka odlučujete (što ću obući, što ću jesti, gdje mi je torba, gdje su ključevi od auta itd). Pripremite odjeću večer ranije, isplanirajte tko, što i kada jede i imajte spremne sve stvari za izlazak iz kuće.

2. RUTINA TJEDNOG PLANIRANJA
Živite li u svakodnevnoj trci s vremenom, morali biste poraditi na svojoj vještini planiranja. Postavljati prioritete. Dobar tjedni plan preduvjet je za objektivne i učinkovite dnevne rasporede, ali tjedni plan ne možete sastaviti u deset minuta. Vikend je najbolje vrijeme za smireno promišljanje o nadolazećem tjednu, o tjednim ciljevima i zadacima za njihovo postizanje.

Nemate li još naviku tjednog planiranja, odaberite sat ili dva već ovog vikenda i počnite redovito planirati svoje buduće tjedne. Uvedite ovu rutinu i steći ćete dugoročno vrlo korisnu naviku.

3. RUTINA BRIGE O SEBI
Djelomično objašnjena u jutarnjoj rutini, briga o sebi puno je više od toga. Ona počinje od stava da biti sebi na prvom mjestu nije sebično, nego nužno kako bismo bili u stanju adekvatno se posvećivati svemu što moramo ili želimo svakodnevno obavljati.

Ukoliko ne uspijevate posvetiti se sebi odmah nakon ustajanja, svakako uvedite neku drugu rutinu kojom ćete na jednostavan način puniti vlastite baterije i brinuti o svom psihofizičkom stanju. Tajna je u vlastitom zadovoljstvu i iz njega proizašloj unutarnjoj snazi za životne izazove.

Sunčala se gola na vlastitom balkonu, pa joj prijeti kazna: Vrijeđala je moralne osjećaje građana
Nije tajna da pojedinim susjedima smeta kad na balkonu u svom vidokrugu vide razgolićeno tijelo.
Jedan Osječanin nije se zaustavio samo na osjećaju nelagode, nego je i pisao lokalnom listu o nepoćudnom pothvatu svoje susjede koja se, tvrdi on, na balkonu sunčala gola. Osječanin je pitao je li takav čin sam po sebi zakonom zabranjen?
''Gotovo svaki dan može se vidjeti kako se u susjednoj zgradi na balkonu gola sunča jedna djevojka. To nije prikladno, s obzirom na to da preko puta žive obitelji s malom djecom. Kad god djeca iziđu na balkon, moraju gledati golotinju, pa me zanima je li to prema našem zakonu zabranjeno'', napisao je čitatelj Glasu Slavonije.

''Češljajući'' zakone, list je pronašao odgovor na to pitanje koje ide u korist susjeda voajera. Prema članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za takav čin predviđena je novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno u protuvrijednosti domaće valute okvirno od 185 do 750 kuna. Tom se svotom, naime, kažnjava zbog prekršaja vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana. Čini se, čak i onih koji vire u vaš balkon.


''Moral shvaćamo kao općeprihvaćeni standard društvenog ponašanja, tako da radnja prekršaja u pravilu predstavlja ponašanje koje znatnije odstupa od stavova sredine u kojoj se odvija. U praksi, to je najčešće obavljanje fizioloških potreba na javnome mjestu, kao i razgolićavanje'', objasnili su u PU osječko-baranjskoj na upit Glasa Slavonije.

I dok bi netko smatrao da su balkoni i terase privatna, policija smatra da u određenom trenutku to mogu biti i javna mjesta, nazvana "fiktivna javna mjesta"(fiktivan prema Hrvatskom jezičnom portalu znači: 'koji je stvoren u mašti, izmaštan, nepostojeći, prividan').

Javnost takvih mjesta, stoji nadalje u odgovoru osječke policije, prosuđuje se prema posljedici koja je nastupila, što znači da radnju ondje čini dostupnom javnosti.

''Izložena je pogledima javnosti ili je posljedica radnje nastupila na javnome mjestu, a što može biti i glasna glazba iz stanova ili kuća koja se čuje na ulici i sl.'', poručuje policija koja je na području PU osječko-baranjske prošle godine evidentirala šest prekršaja vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana, a godinu prije 18, prema čl. 14. spomenutog zakona.

Što je s muškarcima gologa torza?
Iako će žensko razgolićavanje nerijetko izazvati negodovanje, moramo se složiti da ljeti gotovo svakodnevno svjedočimo muškim "toplesima" koji nisu ugodan prizor.

''Moj susjed ljeti hoda samo u kratkim hlačama i godinama to podrazumijevamo kao 'normalno'. Čak i da nije krupnije građe, a jest, nimalo mi nije ugodno svakodnevno gledati polugolog muškarca u zajedničkom dvorištu. Nije mi palo na pamet da ga tužim, no smatram da je to jedna vrsta diskriminacije'', rekla je jedna Osječanka.

Poslovica «Što te ne ubije, to te ojača», naravno, nije istinita. Oni koji su tijekom djetinjstva puno puta «grubo razočaravani» često razviju masku snage ili masku moći. Međutim, ispod te maske se i dalje krije povrijeđeno dijete koje čezne za empatijom, utjehom i razumijevanjem.
Puno realnije bi bilo reći: "Što nas ne ubije, rani nas". Što smo ranjeniji, to razvijamo više obrana. Što se više branimo, to više preživljavamo, a manje živimo.

Svaka povreda je osobna, intimna i na svoj specifičan način važna. Nekome je šok bio rođenje mlađe sestre ili brata, nekome je šok bio kad je otkrio da mu je prijateljica nešto ukrala, a nekome kada ga je otac ošamario. Sve situacije u kojima smo bili povrijeđeni, a nismo imali priliku emotivno odreagirati ostavljaju traga.
Iris, recimo, danas ima dvadeset i devet godina, a tek nedavno je sebi priznala da ju je, kada je imala pet godina, užasno povrijedilo to što je dobila mlađu sestru. Do tada je bila jedinica, sve se vrtjelo oko nje, kad odjednom... tu je neko drugo biće. Netko važniji od nje. Uskoro je Iris svoju mlađu sestru jako zavoljela, ali taj prvi šok i osjećaj napuštenosti od strane roditelja je dobro zapamtila.

Da je tada imala priliku izraziti svoju ogorčenost, Iris bi se ljutila, tugovala i zatim se odljutila i odtugovala. Ali, njeni osjećaji su bili nepoželjni. Nitko ju nije htio čuti i vidjeti kako joj je teško zbog onog što je druge oko nje silno radovalo – rođenja novog djeteta. Iris se počela sramiti svojih osjećaja i etiketirati svoju povrijeđenost kao razmaženost i bahatost. Ta etiketa ju je spriječavala da prokomunicira s povrijeđenom petogodišnjom curicom u sebi sve dok nije napunila gotovo trideset godina.

Zašto plače 30-godišnjakinja
Ovaj primjer navodimo upravo zato što bi većina ljudi na povredu koju je Iris nosila u sebi odmahnula rukom i uopće je ne bi shvatila ozbiljno. «Pored svih mogućih katastrofa i trauma koje se ljudima u svijetu događaju, jedna tridestogodišnjakinja plače zato što je s pet godina prestala biti jedinica? Svašta.»
To bi vjerojatno bila tipična reakcija sa strane. Ali, stvar je u tome da svatko od nas živi u sebi, a ne sa strane. Prisjetiti se svog osobnog emotivnog iskustva (ma koliko ono bilo neprihvaćeno, iracionalno ili «nepotrebno») je velika stvar. To nam vraća vlastito pravo na osjećanje, na doživljavanje sebe, na bivanje sebi, umjesto u pogledu i procjeni izvana (sa strane).

Zacjeljivanje počinje
Jedan od razloga zašto većina odraslih ljudi ima naviku stalnog gledanja i procjenjivana sebe sa strane je taj što bi zaista osjetiti sebe značilo osjetiti i svoju bol. Često čujemo ili čitamo o «povratku sebi» kao nečem iscjeljujućem, prosvjetljujućem, ugodnim. Međutim, na iskrenom putu ka svom autentičnom doživljaju sebe, sigurno ćemo naići i na bol. Kada se to dogodi, najljekovitije što možemo napraviti je – prihvatiti.

To ne znači dopustiti depresivnim mislima da nas odvuku na dno crne rupe, ili identificirati se s boli. To znači iskazati svojim osjećajima (kakvi god oni bili) dobrodošlicu. Jer, oni su i tako tu. A bole zato što ih guramo od sebe, jer ih odbacujemo, jer ne želimo da postoje. Kada si damo vremena i prostora da osjetimo povrijeđenog sebe, zacjeljivanje počinje.

Pegla i metla kao utočište
Što god nas je povrijedilo, to je dio prošlosti i nema vremeplova koji nas može vratiti unatrag kako bismo nešto promijenili. No međutim, iako su dio prošlosti, povrede nekako pronađu načina da nas uznemire i potresu i u sadašnjosti.

Na primjer, Anita nikada nije imala oca. Napustio je nju i njenu majku kada joj je bilo svega četiri mjeseca. Razgovarala je s njim (na svoju inicijativu) svega pet-šest puta u životu. Inače, da se njega pitalo, on nju nikada ne bi kontaktirao. Mada je tisuću puta rekla «On je za mene nitko» ili «Pri pomisli na njega ne osjećam apsolutno ništa», Anita se svaki put kada bi gledala film u kojem otac iskazuje nježnost kćerki, rasplakala. Naročito su je dirale scene susreta oca i kćeri nakon dugog vremena neviđanja. Takve scene obično ne bi mogla ni pogledati do kraja, pa bi jednostanvno ugasila televizor i otišla nešto očistiti ili opeglati.

Kada se dogodi da nešto u svakodnevnici probudi našu bol, šteta je propustiti tu priliku za prihvaćanje svoje povrijeđenosti. Čišćenje i peglanje su zaista loši izgovori. Ako krenemo upoznati svoju ranjivost, upoznat ćemo i svoju finoću, osjetljivost, senzibilnost. Nakon što neželjenim osjećajima dopustimo da postoje, oni više neće imati toliku potrebu da se trgaju za našu pažnju, neće nam govoriti o sebi preko scena iz filmova i sličnih asociranih događaja.

Verbaliziranje pomaže
Jedan od važnih koraka u procesu prihvaćanja svojih povreda je verbaliziranje. To može biti razgovor s terapeutom ili s nekom drugom osobom od povjerenja. To može biti vođenje dnevnika ili razgovor sa samim sobom.

Verbaliziranjem oslobađamo svoja odbačena iskustva iz emotivne izolacije, pojašnjavamo ih samima sebi i oblikujemo u formu koja nam je prihvatljivija. Kada se pretvori u riječi, povreda prestaje biti to nešto i postaje dio života. Povrijeđeni dijelovi nas čeznu za komunikacijom, za prihvaćanjem, za empatijom. Dobar terapeut, partner ili drag prijatelj tu može biti od velike pomoći, ali jedina osoba koja može dopustiti da povreda zaista zacijeli smo mi sami.

Porast broja ljudi koji napuštaju Hrvatsku upravno je proporcionalan porastu "uhljeba" u hrvatskim ministarstvima, državnoj upravi , državnim zavodima, agencijama, državnim institucijama i inim gladnim i žednim aparatima koji nemilosrdno žderu volte, ampere, vate i svu ostalu energiju koje ima u ovoj prekrasnoj državi

Šire se kao hobotnica krakove, , jačaju i napuhuju poput balona, ogladnjuju poput aligatora, piju krv poput vampira, nameću se poput krpelja i parazita i drže se fino i uglađeno poput careva i carica Austrougarske monarhije

Tzv "uhljebi" samo je malo ljepše sročen izraz za ljude koji se jako brzo pograbe za specifične izraze a stručno rečeno za masu njih ili jako puno njih ovaj na široko korišten i rado prihvačen izraz zapravo znači LIJENOST i PARAZITSKI način života.
Upravo je radi toga masa ljudi otišlo iz Hr u inozemstvo, dakle ne radi se samo o primanjima koja su premala da bi si mladi ljudi nešto napravili i stvorili, normalno živjeli, a ne krpali kraj s krajem, nego se radi i o tim odnosima na poslu gdje jednostavno ljudi ne mogu trpjeti to izokrenuto i kontra produktivno mjerilo vrijednosti o kojoj se jako puno pisalo i govorilo.

Dakle po mojem skromnom uvidu i saznanju, percepciji nekih ljudi kojima nije bajno ni vani a sve više i više čujem kojekakve jadikovke, ali ipak je trud i rad relativno dobro plačen i da ne spominjem koliko je nekima samo dječji dodatak jako bitan.

Svi oni koji su otišli van raditi i duže su van matične zemlje a pogotovo oni kojima su najdraži i najbliži u Hrvatskoj znaju jako dobro da nije sve u novcu, ali obezvrieđivanje i taj mobing koji je se prisutniji na Balkanu nije za masu njih podnošljiv.

Pokušao sam samo malo napisati svoje viđenje ovoga što se zbiva u tako nam Lijepoj i voljenoj samostalnoj i suverenoj državici ili najbolje rečeno kakvi su to odnosi među ljudima.
U ovom postu sam pokušao samo nešto o odnosima među ljudima što se tiće posla,a o ostalima odnosima isto tako jako dobro znate

Muškarci kad su otkrili snagu riječi, izmislili su govor.
Žene kad su spoznale govor i razgovor, izmislile su brbljanje

Muškarci su otkrili poljoprivredu i proizvodili izmislili su hranu
Žene kad su otkrile što je hrana, izmislile su dijetu

S prijašnjeg bloga o prijateljstvu
Kad su muški otkrili prijateljstvo, izmislili su ljubav
Žene kad su osjetile ljubav, izmislile su brak

Muškarac kad je otkrio čari žene, izmislio je seks
Žene koje su loše shvatile seks, izmislile su MIGRENE

Muškarac kad je otkrio dobrobit posla izmislio je NOVAC
Žene kad su osjetile i otkrile MOĆ novca SVE JE OTIŠLO U P.M.
Ili bolje u MP3

Ništa nas u životu ne može odvojiti od prijatelja
Gotovo ništa!!!!!!!!!
Nije li pravo prijateljstvo nešto najbolje u životu
Link

Taj ulet s ovih balkanskih prostora datira možda i mnogo prije, ali je prvi zapis o njemu zabilježen za vrijeme Kosovske bitke.
Svi detalji nisu jasno zabilježeni, ali one krucijalne pojedinosti su zabilježene kod tzv čiščenja terena na Kosovu.
Pita vojnik.
Kapetane da uljetim???
- Ne!!
Kapetane da uljetim???
-Ne!!
Kapetane da uljetim???
Ajjde saD AJDE!!
A vojnik ulijeće
KOŠTICE, KOKICE , KIKIRIKI, ostala zanimacija

koga voliš neka voli i tebe
ali pazi
da te ne zajebe
ako ti slatkoriječivo kaže
"umirem za tebe"
bez ustručavanja mu kaži
"tko te jebe"

i tako to
ostade mi želja pusta
da joj ga stavim
u usta
da mi oči
suze
dok mi ga ona
muze
i dok joj pjena niz
obraz teče
neka osjeti kako
plavi orbit
peče

a tako sam je volio
stoječki je molio
sjedečki mi ju je dala
otraga je liznuo
sprijeda je stisnuo
Ahhhhhhh
taj gorki okus ljubavi
a tako sam volio tu poštansku marku

Kad sam je poslije liza
upitao
zašto je tako gorka????

drsko mi odgovorila
TO JE ZATO DA I ŠEČERAŠI MOGU LIZATI

Barem svaki treći muškarac u Sjevernoj Americi i Europi nema partnericu, tvrde znanstvenici koji su putem društvenih medija detektirali najvjerojatnije razloge zašto je solo status danas toliko raširen i zašto je današnjim muškarcima tako teško pronaći djevojku
Predvođeni Menelaosom Apostolouom, znanstvenici sa Sveučilišta Nikozije na Cipru postavili su na Redditu jednostavno pitanje: 'Dečki, zašto ste samci?'.

Između tisuća anonimnih odgovora filtrirali su samo one korisnika ovog društvenog medija koji bi umjesto solo statusa radije odabrali vezu, a analizom 6.700 odgovora izdvojili su četrdesetak najčešćih razloga zbog kojih muškarci sve teže pronalaze partnerice.


Zanimljivo istraživanje: Je li 'prijateljstvo s povlasticama' prihvatljivo?
Loš izgled, koji obuhvaća ćelavost i nizak rast, najčešće je navođen razlog, a slijedi ga nedostatak samopouzdanja.

Visoko na listi razloga solo statusa kotira i nedovoljno uloženog truda i nezainteresiranost za duge veze, kao i nedostatak vještine zavođenja ili sramežljivost.

Zbog loših iskustva u prethodnoj vezi, neke je korisnike strah ući u novu vezu, a čest su razlog i ozbiljniji mentalni problemi i općenito loše zdravstveno stanje ili invaliditet.

Najčešći razlozi solo statusa muškaraca

loš izgled (uključujući ćelavost i nizak rast)
nedostatak samopouzdanja
premalo truda
nezainteresiranost za duge veze
loše vještine zavođenja
introvertiranost
nedavni prekid veze
loša iskustva iz prethodnih veza
nedostatak dostupnih žena
prekomjerna težina
različiti prioriteti
sramežljivost
prevelika izbirljivost
anksioznost
manjak vremena
društvena neprilagođenost
uživanje u solo statusu
depresija
loš karakter
poteškoće u pronalaženju odgovarajuće žene
loše mentalno zdravlje
neuspjeh
zaglavljen s jednom djevojkom
nedostatak društvenih vještina
neprežaljen prethodni odnos
neznanje kako započeti vezu
nedostatak novca
nepovjerenje prema ženama
neuočavanje naznaka zainteresiranosti
nesigurnost po pitanju seksa
strah od ljubavnog odnosa
nisam interesantan'
strah od odbijanja
'ne bih bio dobar partner'
privlačan pogrešnim ženama
homoseksualnost
odustajanje
nije vrijedno truda
strah od privrženosti
zdravlje i invaliditet
poteškoće s održavanjem veze
ovisnost i ostalo
Uzroke neuspjeha modernih muškaraca u pristupanju ženama dr. Apostolou pronalazi u evoluciji i neusklađenosti socijalnih vještina pojedinih muškaraca koje su u današnje doba potrebne kako bi se ostavio dobar dojam.

U predindustrijsko vrijeme, navodi ciparski znanstvenik u znanstvenom časopisu o psihološkoj evoluciji, brakovi su bili dogovarani, natjecanje između muškaraca je bilo snažno, a žene su nerijetko osvajane i silom.

Muškarci nisu imali baš puno izbora oko buduće supruge, ali nisu se morali pretjerano zamarati ni izgledom niti razmišljati o taktici privlačenja suprotnog spola.



Društveno nesposobni i neprivlačni muškarci možda nisu ostajali samci jer su se o njihovom bračnom statusu brinuli roditelji.

'U postindustrijskom društvu izbor životnog partnera nije više stvar dogovora roditelja i prisile pa muškarci moraju samostalno pronaći svoje partnerice. Za to je potrebno imati vještinu zavođenja i koketiranja, koju mnogi moderni muškarci nisu razvili', zaključuje dr. Apostolou

Čudo

Reci mi mala, ispričaj laži svoje
Nek me tvoje tajne opčine
Jer svjetlo nikad neće obasjati ovo srce moje
i svu ljubav koju smo žrtvovali
Obrati pažnju na svu štetu koju si napravila s vremenom
Možeš viidjeti kakav sam divljak postao, u mojim očima
Ako mi pogledaš u srce, nećeš naći

Ni ljubav, ni svjetlo, ni kraj, u njemu
A ja iščekujem čudo

Ali nadam se, molim se, i boriću se
Jer ja iščekujem čudo

Ima jedno mjesto na koje želim da odem
I jedan život kakav želim da upoznam
Ali ti si moje zlatno srce na križ razapela
Ali oh, obrati pažnju na štetu koju si da napraviš uspjela
Ako ponudiš spasenje, potrčaću ti u naručje
I duboko u mom srcu nećeš naći

Ni ljubav, ni svjetlo, ni kraj, u njemu
A ja iščekujem čudo
Ali nadam se, molim se, i boriću se
Jer ja iščekujem čudo
Jer ja iščekujem čudo

i sad pogledaj kakav sam postao



Link

Volim kad me juriš i trčiš zamnom po sobi.
Obožavam kad me osjetiš duboko u sebi.
Kad ispuštaš krikove i vrištiš radi mene
kad ti se uvlačim u sve rupice i pore
Tako te lijepo gledam kad se budiš radi mene da me vidiš,
ali nočima kad ti ulazim u san
posebno sam ponosan.
Svaki tvoj opojni miris
i svaku tvoju kap koju iz sebe izbacuješ
udišem,
a za tvojom vrelom krvlju
uzdišem.
Kao da mi tvoj krvotok
u mojim žilama teče,
i kao da od te ljubavi
nikad kraja
biti neće