Govor mora

Otpuhivao je zamišljeno kolutove dima visoko u zrak i osluškivao tišinu.Cijelim bićem je ćutio ljubav koja ga je potpuno ispunjavala.Bližio se dan njihovog ponovnog susreta i već sada je osjećao svu veličanstvenost tog trenutka. Pri samoj pomisli na nju, srce mu počne ubrzano tući. Ah ta mala maza, kad bi samo znala koliko duboko se uvukla u njegovo srce. Nikakvi potresi ni grmljavine nisu mogli poremetiti silinu emocija koje su strujale njegovim bićem.Voli je kao nikoga do sada i učinit će sve za nju.
Razdvajale su ih daljine, neprospavane noći su ostavile traga na njegovom vječno mladolikom licu, prve šarmantne sijede vlasi počele su se lagano nazirati,ali u njegovoj duši živi i tamo će i zauvijek ostati samo ona, njegova boginja. Od trenutka kad je ušla u njegov život sve se promijenilo i zasjalo novim do tada nedoživljenim tonovima.
Znao je da ih je svjetlost spojila i da će zahvaljujući svjetlosti prebroditi i daljine i sve eventualne poteškoće koje će donijeti surova stvarnost koja ih okružuje.
Nas dvoje smo poput dva anđela koji uživaju u svjetlosti-pomisli, okružuje nas tama, ali ona ne može doprijeti do nas jer smo svijesni da je ona samo privid. Mi smo poput dva janjčića koje okružuju vukovi, ali nas štiti Božji pečat.
Pri pomisli na ponedjeljak koji mu je postao začudo najdraži dan, zadovoljni osmijeh mu se razvuče licem, ugasi svijeću i uroni u svijet bez dimenzija i daljina, gdje je sve JEDNO i otplovi u susret svojoj srodnoj duši...

Budan sam, odavno sam budan
U duši izranja tvoja slika mazo
Sretan sam, beskrajno sam sretan
Plavi duh zijeva, a ja stremim u visine

Svjetlost se razlijeva na sve strane
Oko nas zvijezde koje nas miluju
Smijes se od srca

Kažem mi čekala sam te cijeli život
Stavljam prst na tvoje senzualne usne
Tu sam, samo za tebe
I uvijek ću bdijeti nad tobom

Naši pogledi u tišini govore sve
Više od bilo kakvih riječi
Samo nebo našu slatku tajnu zna

Ugledao sam je kako izlazi iz autobusa.Bila je prekrasna,kosa joj je valovito padala,a iz očiju je isijavala ljubav i želja.Nismo se vidjeli 3 tjedna i svaki atom našeg bića je hrlio jedan drugome u susret.Zagrlili smo se čvrsto i u tom trenutku vrijeme je za nas stalo.Osjećali smo da smo jedno,a oko nas se širila aura ljubavi.Ništa se ne može usporediti s tim osjećajem sreće kao kad se dvije srodne duše ponovo sretnu..

 
Sjedio je zamišljeno promatrajući morsku pučinu.
Učiju uprtih u tanku liniju koja razdvaja nebo i more, osluškivao je glas unutar sebe.
Od tog dana sve se promijenilo, znao je da je vjetar napokon promijenio smjer.
 
Osjećao je njegov blagi dodir na svom preplanulom licu.
Iz očiju se vidio neki novi sjaj, a dušu su mu preplavili dosad nedoživljeni osjećaji.
Zbunjivala ga je njihova silina i postojanost.
 
Više nije bilo mjesta sumnji i počeo se smijati od srca.
Bio je istinski sretan i cijeli svemir je plesao pred njegovim očima.
Dim mitotea se razišao i spoznao je SVE ...
 

 
 Promatram svoje osjećaje.
Interesantni su i intezivni.
Struje kroz mene brzo  poput molekula.
Promatram, ali ne analiziram.
 
Već ih dobro poznajem.
Ne opirem se, niti ih ne potiskujem.
Jer, to bi značilo da ne upravljam njima.
 
Samo se prepuštam.
I čekam da ih izrazim u pravom trenutku...
 U trenutku kada će se naše oči prvi puta sresti...

Odlučim da napišem svoj prvi blog, uzmem novu kemijsku od elektroprimorja u desnu ruku i…ništa!
Ovo mi se nikad nije dogodilo, nevidljiva tinta!
Čudne li simbolike, možda će mi iskopčati struju.
Razmišljam o kemijski, kako je to briljantan izum jednog Hrvata. Nekad se pisalo guščjim perom, a danas se je sve puno praktičnije. Ipak, gdje su ta stara vremena kad se umakalo u tintu, a riječi su ispunjavale prekrasne listove požutjelog mirisnog papira. Tko još danas ispunjava dugačke listove papira? Umjesto papira, pred sobom imamo mali ekran i stišćemo glupe tipkice. Sve se odvija puno brže, ali gdje se izgubila ona draž kada su ljubavnici čekali tjednima na odgovor svog ljubljenog(e)?
Stjeran pred zid neprestane jurnjave čovjek se okrenuo brzim i praktičnim rješenjima, ali izgubio je nešto najdragocjenije-svoju dušu!