under construction

Gledam maloprije presicu sa premijerom na temu uhićene bivše ministrice. Pa jebeš mi tele, to je zabavnije od bilo kog sitcoma.
Sinopsis serije bi bio otprilike ovakav:
Premijer sebi izabere ministricu. Njen CV tipičan uhljebnički. Nothing to write home about. Nije barakaš vladajuće stranke. Ali zato roditelji jesu. Kojima je krenulo nabolje točno ‘91.
Ona je dakle kadar 2.0

Ministrica odrasla u atmosferi #agdjesamtuja, organizira skretanje europskog novca suspektnim kanalima (zbog tako omiljene doskočice premijera red je spomenuti za sada presumpciju nevinosti). Tu njenu urotu (obzirom je više ljudi skovalo plan, urota je) otkrije NOVINAR. Dakle, ne neka državna institucija za to zadužena.
Premijer odbaci ministricu iz Vlade, skupa sa još nekolicinom ministara čije je afere također otkrio NOVINAR. Opet, ne državna institucija za to zadužena.
Premijer kaže: ministri su otišli zbog rekonstrukcije Vlade.
U našem narodu popularno Ipse dixit laprdanje sa govornice.
“Nisu oni otišli jer su se ogriješili o zakon, na njihova mjesta je jednostavno došao novi, svježi kadar. Oni su podnijeli ostavke kako ne bi bili uteg Vladi zbog NOVINARSKE hajke”
U istom paketu, hajku su doživjeli Tolušić i Murganić.
Po istom scenariju odlazili su i mnogi drugi, Kuščević, Marić, Kujundžić..predugo bi trajalo nabrojati ih sve.
Svakom je NOVINAR radio hajku.
Premijer baš niti u jednom jedinom slučaju nije reagirao sa nečim normalnim poput: ovo me jako iznenadilo. Nikad
Uvijek je kao pravi gospodin istaknuo: oni su vrhunski stručnjaci, NOVINARI rade hajku.

E, nakon što NOVINARI naprave hajku, upogone se državna tijela koja postoje da rade hajku.

Nekad ta hajka naprosto zastane u nekoj ladici a nekad svjedočimo prelasku hajke iz ladice istražnih organa u ladice sudskih. I tu one provedu neko značajno vrijeme.

U međuvremenu, sa stranke inkubatora ovih stanovnika ladica, kao od teflona, odbijaju se svi loši efekti ladičara.
Čak i kad se stranka per se osudi kao pravni subjekt u kriminalnoj radnji, teflon postojan. Ni fleke.

I onda jednog dana, neka to bude 11.11. jedan NOVINAR postavi pitanje od kojeg bi se Sfingi zamračilo pred očima.
Premijer nahvali ministricu kao nikoga prije nje, a NOVINAR se usudi postaviti pitanje na koje se adresant mora, ali zaista mora očitovati jer je dužan čak i glasačima koji obožavaju teflon.
“Kako to da ministrica više nije ministrica kad ju toliko hvalite”

E, sad. Trik pitanje. Ako kaže da je otpustio zbog suspektnog natječaja, zašto tu osobi hvali. Ako kaže da je to bila samo redovita rekonstrukcija Vlade, kako to ne osuđuje čin zbog kojeg je Uskok pokrenuo istragu. Ako kaže da je nevina jer je Uskok odbacio predmet, kako da se obrani od Europskog tužiteljstva koje je provelo kvalitetniju istragu. Uglavnom, pričao je svašta, rekao nije ništa. Sve 5, pa političar misli da mu je to posao.
Ok
Ali, u odgovor je ubacio uvredu NOVINARU. “Vi ste još jedan kampist”

Odlazeći od govornice na dodatni upit NOVINARA “kako mi možete reći da sam kampist”, Premijet u hodu odgovara “Mogu, Mogu, Sve Mogu”
Link

Napala me djeca neki dan da zašto na njihove uspjehe reagiram "samo" sa:
bravo pile, čestitam
a kad im se dogodi neuspjeh o tome potegnem priču i razbijamo ga na atome.

I umotam ja odgovor u interesantnu pričicu za koju sam čuo prije desetak godina.

Elem, u Finskoj postoji praznik, zove se Nacionalni dan nauspjeha. Obilježava se 13.10. i bome već je poprimio prefiks međunarodni. Prihvatile ga mnoge zemlje.
Finski psiholozi su skužili da više ljudi ima strah od neuspjeha nego što ih boluje od depresije. I pametno se dosjetili organizirati Dan neuspjeha, prvi put 2010.g kada su poznate osobe pričale o svojim neuspjesima na pristupačan i duhovit način te objašnjavali koliko su im neuspjesi zapravo pomogli da budu bolji. Svojim sunarodnjacima su pokazali da neuspjeh ne znači ništa drugo doli dokaz da si pokušao.
Citirali su Einsteina - čovjek koji nije pogriješio nikad nije probao nešto novo
Citirali su Churchilla - uspjeh je skakutanje od jednog neuspjeha ka drugom bez gubitka entuzijazma
i sl

Jedini neuspjeh je ne naučiti ništa iz neuspjeha!

Pročitam jutros članak o objavi Ante Žderića o koroni, cijepljenju, urotama i sl.
Prenešeno sa njegovog statusa na Fejsu.

Šta je tu interesantno?
Pa činjenica da je čovjek svećenik.
Još interesantnije je da članak pisan vrlo jednostavnim rječnikom, pristupačan prosječnom čitatelju.

Potaklo me da nešto provjerim na allmighty Gugletu.
I gosn Gugleta kaže, kad se u pretraživač upiše Ante Žderić, pa se u alatu odaberu objave zadnja 24h, osvanu linkovi ne većini HR portala.
Jutarnji, Index, Net, tportal, Dalmacijanews, Riportal, Makarska …
I hop, uleti i link za stranicu Dnevno.hr
Pomislim, gle, zanimljivo mi je da su i oni objavili status jednog svećenika o pandemiji.
Međutim, link je poništen. Odem na stranicu, pretražim. I ćorak. Nema. Nada. Nix. Njente.
Preletim po desničarskim portalima i ne nađem.
Možda je slučajno. A možda je znakovito.

Zna li se šta?

Nismo ni o ustašama i partizanima, ali oni su vječni.
Corona će kad tad posustat.

Ako ne činimo apsolutno ništa, posustat će kasnije i uz veću štetu.
Ako činimo "nešto", bilo bi dobro da to činimo kvalitetno oliti učinkovito.
Kad kažem "mi" mislim na društvo u cjelini.
A društvo čine pojedinci.

Neki pojedinci su odgovorni i zaduženi za određivanje načina borbe, dočim su drugi pojedinci, ogromna većina, oni koji smjernice prihvaćaju ili ne. Ovdje se ne govori o zakonu. Zakon koji je izglasan na mjestu koje ih donosi, poštivati se mora, ili se mijenjaju oni koji zakone izglasavaju.

E sad, ako se skoncentriram na ove koji donose smjernice, dakle pojedince kojima je to opis posla, drago mi je da imaju neko savjetodavno tijelo stručnjaka srodnih područja i još mi je draže da u tom tijelu ne misle svi isto. Ali, pojedinci koji to komuniciraju prema društvu u cjelini, po meni nemaju blage veze o komuniciranju. Mislim da su totalni diletanti.
Zašto?

Pa zato što se ne pridržavaju osnovnih postulata komunikacije. PR agencija bi na prvom sastanku sa pojedincima koji daju smjernice postavila nekoliko jednostavnih pitanja tipa:
-kome se obraćamo
-što je primarni cilj
-tko se obraća

Kome se obraćamo?
Danas, 9 mjeseci od početka cijepljenja, slogani, promidžbeni materijal, spotovi, retorika, bla bla...ista je kao na samom početku. Taj set je ispunio svoju zadaću odavno. Tko god se mislio cijepiti, obavio je to odavno. A danas bi se trebalo obraćati onima koji to
A) ne žele
B) boje se
C) neodlučni su
D) komotni su
ako je pristup isti i postoci se podižu promil po promil, komunikacija je POGREŠNA

Što je primarni cilj?
Cilj od prije 9 mjeseci, idemo se procijepiti u što većem postotku da bismo postigli imunitet krda je odavno iskristaliziran kao POGREŠAN, ili preciznije nedovoljan što možemo zaključiti promatrajući društva koja su postigla najviše brojke. Oni su komunicirali zaštitu pojedinca, a posljedično tome dobili su i manju ugroženost medicinskog sustava.

Tko se obraća?
Mislim da je kod nas tu najveći fulanac. Nama se obraćaju političari u najvećem dijelu, a u manjem osobe koje su u nekakvim stožerima, koje je opet usustavila politika. Pa su se s vremenom poprilično diskreditirali provlačenjem političkih odluka pod zaštitne. Naše društvo ne vjeruje političarima. Kvit. Angažirati recimo Mladena Grdovića da promovira sigurnost u prometu je POGREŠNA komunikacija i ne daje očekivani rezultat. Sjetimo se početnih aplauza sa prozora i usporedimo ga sa današnjim prosječnim stavom o stožerašima.

Dokaz tezi:
Antivakseri imaju puno kvalitetniju komunikaciju.

Uopće ne ulazeći u meritum onoga što komuniciraju. Samo u onom KAKO

zaključano kod tebe. Vjerojatno ne želiš da ti itko sere po zapisu gdje si napisala nešto što je tebi jako važno.
Aji si za, možemo tu kod mene malo ventilirat

...ovdje ću oglasit

PRODAJEM OSOBNOST

ako netko treba osobnost viška, ili mu je vlastita dosadila, nezadovoljan je sa svojim životom i osvijestio je da mu je za to kriva osobnost, željan je promjene, sklon je avanturi, odmorio bi se malo od svoje, vjeruje u horoskop, naginje katarzi, voli nove početke u votaži, koketirao bi sa sudbinom i mnogi, mnogi drugi...
PRILIKA ZA VAS
Osobnost na prodaju. U dobre ruke i za cijenu po dogovoru. Može i trampa, pazite što nudite.

Za sve dodatne informacije, obratite se ovdje. Inbox ne radi.

FAQs
- da li je ispravna? DA
- dajete li garanciju? DA
- postoji li mogućnost povrata? DA, rok 30 dana
- može li se negdje samo probati? NE, šaljemo dostavom
- ima li nuspojava? DA

disclaimer: za obavijesti o indikacijama i nuspojavama, raspitajte se po pvt-u

„Dobiti posao roditelja, najlakši je posao na svijetu“
– istreše flyngpicket jednoga dana iz baglama,
baš kako Sai Baba materijaliziraše pepeo iz rukava.
(rima štima)

„Ma što li to nadrobiše, crni flajingpiketče, pa od toga težeg i odgovornijeg posla nema na kugli zemaljskoj, a more bit ni na ravnoj ploči*- povikaše ovi što ga čuše.

*ravna ploča - u našem narodu poznatija kao tabula rasa –svaka sličnost između štovatelja ideje tabule i doslovnog značenja sasvim slučajna, pa ak ta opcija pobijedi na izborima, kugla zemaljska šaptom past' će, al' samo nek' je političke korektnosti, pa ih zasad spomenuše u obje geometrijske pojavnosti.

„Eh“-uzdiše duboko flyngpicket, dok mu samo na trenutak misli odlutaše u brojanje plućnih trzaja, jer ne mogaše izdah linearno stanjat, što pak, izrodiše ideju koja se instant stopi s ehom od onomadne - sutra ću prestat pušit, sutra ću prestat pušit, sutra ću prestat pušit... (tu sad trotočje neko zbog doživljaja eha i dramaturškog dojma, dočim iza zagrade ide prava točka koja označava da je vakat za prestat pisat o sebi u trećem licu, pogotovo čaaaaak (dugo a) i kad ga vokativom omekšaš s par prstohvata aorista pride)

.
Prava točka
A kažu da je najteže počet zapiš.
Pih. Najteže je zapišat do kraja. Al o tom nek' urolozi sude.
A sad, potpuno neočekivano:

Prava Prava točka
_ _ .

Štovatelji g.Morsea jako dobro znaju da je crta crta točka u prijevodu slovo „G“
Koga to asocira na Točku G, govno mu pod nos, protiv uroka i protiv corone, a ako mu ne danfa pod nosom onda je za coronu usran.

Tadaa
.
„Ma šta galamite, rekao sam DOBIT posao, a o samom poslu, otom-potom.“

Za roditelja ne postoji škola. Ne postoji točna ljestvica spremnosti kojom se može ocijenit aplikanta. Ne postoji neki usustavljeni način evaluacije kandidata. Ma zapravo, ne postoji ni natječaj. Ne postoje ograničenja. Ne postoji pravo na povrat. Ne postoji pravo na otkaz. Ne postoji mogućnost zamjene. Ne postoje norme. Ne postoje precizne tablice za ocjenjivanje učinkovitosti jer, vratimo se na početak, ne postoji točna ljestvica ni učinkovitosti ni spremnosti u realnom vremenu.
#=0
Svi alati za evaluaciju, korisni su tek s protekom značajnijeg vremenskog perioda. A u slučaju slabijeg ishoda, možemo samo spominjat babu s kolačima ili vodu ispod mosta. Najbolje zusammen, pa zamislit babu kako s košarom kolača plovi na splavi, rijekom nekud u maglu. Smiješane, najlakše se piju (ova mi ka' u Njegoša)
Sve što je potrebno je par zdravih reproduktivnih organa. And let the games begin.

Za pretpostavit je da ako znaš ovo čitat, znaš i kako nastaje beba. Dakle, o tom ovdje nije potom, nego o tom nećemo. (Ugodan osjećaj treće lice zamijenit pluralom, bar natreen)

Otom - potom
Činjenica je da roditelj svome potomku želi sve naj – naj. I srcem i dušom i onim što ga vlastiti roditelji naučiše dobro, a bogami i onim što ga naučiše loše. Htjeli-nehtjeli. Grah kad pada ide rifuzno, zato kanda digod ispada konfuzno. (rima štima i dalje, možemo u zaplet, dosadi ovaj uvod okolokole, deder malo okološtoka)

Š(to)kola
Kakva sad škola tute?
Pa škola za roditelje!
Učimo mi tu školu u hodu, baš kao što djeca naša uče bit djeca. Ili ih trebamo učit kako da budu ljudi? Odrasli.
Ništa teorija, odmah praksa. Brčko-Banović udarnički, dan po dan. Nitko nije lud da pita veću lopatu, pa nismo Sirotanovići. Dobili smo naše slatke male tabule rase. Rode se bez tereta iskustva, čisti osjećaj. Nepatvoren. Nezatrovan.
Divno. Izazovno. Odgovorno. Nema majci pigmalionsko dlijeto u krivo postavit. Samo naj – naj. I ide to bez problema više - manje svima. I olakšanje nam u avansu: Ak smo šta fulali, readresirali svoje vlastitite nedosanjane sanje na njih, skresali im potencijale, preselili kakva psiho-sranja u petoj inkarnaciji, svijetla obraza im možemo reć: djeco #kovasjebe, ravnajte se sami i oprostite nama sranja naša, baš kako i mi opraštamo vjerovnicima našim. I nama ih dadoše, sjebalo nam doše. (dislclaimer 1: tekst #nijezasvakog; disclaimer 2: kad aorist veže, rima ide teže; disclaimer 3: jebiga)
Avaj. Sad bi bila nužna Razr-ada

Razrovana ada

Svaki izazov pred kojim se nađemo u slikanju te naše tabule rase, prebrikamo ljubavlju koju lopatama, od kojih bi i Sirotanović drhato od sreće, baš poput novoizabranog predsjednika neke općine prije svog prvog mita, čupamo iz bunara ljubavi za naše čedo. Ima se. Može se. Dura se. Živi se. Djeca rastu, usvajaju, tabula rasa je svakim danom sve šaranija. Na njoj najveći potpisi mame i tate. Ima još potpisa, al ovi su najveći.
Sve kako treba.

E, ide sad jedna digresija. Jer, šta je zapiš bez zapišavanja okolo?
Tuta
Taj bunar ljubavi nastao je točno na mjestu gdje su naši roditelji nalijevali iz svog bunara. Davali, baš kako i ja sada dajem svojoj djeci, najbolje od sebe. A šta je ispod tog bunara? Čega ima ispod dna? Jesu li tamo zakopane kosti naših zamjeranja? Jel' tamo groblje svih neprožvakanih osjećaja zakinutosti, oštećenosti, nedovoljnosti? Jel' to adresa na kojoj stanuje g.“Nemam Sad Vremena Za To“? Jel' tamo zakopano nerazumijevanje razlike očekivanog i dobivenog? Jel' tamo zakopan onaj mladi ja iz vremena kad je mislio da kuži svijet a nije još skužio ni sebe?
I što sad kad ti postaneš roditelj svom roditelju, kad ti roditelj postane vlastito dijete sa posebnim potrebama, kad znaš da je današnji dan u kojem najvećim hamperima čupaš iz bunara ljubavi da ti bar mrvicu olakša teret koji stoički nosiš, a svjestan si da te sutra čeka još teži dan? Što sad kad iz svog bunara čupaš kao da sutra ne postoji, kad je potražnja u peaku a priliv u deficitu?. I što kad se uvrne dan da si hamperom potkačio sa samoga dna i dohvatio malo onih kostiju što si ih zakopao?

Ništa
Malo se izvičeš u neku rupu i duraš dalje.

.

...od ostalog sam čula da je fly nekim babama srce slomio, al detalje ne znam.
...
Autor: BrkataZmija 30.08.2021. u 17:28 opcije

Fly je carevao neko vrijeme tute.
...Autor: perce 30.08.2021. u 17:32 opcije

da, čula sam to za flyja da su mnoge bile zaljubljene u njega i da su se vodili ratovi razni
Autor: BrkataZmija 30.08.2021. u 17:33 opcije

Mada sam u više navrata kroz komentare napisao da taj mit-trač nema apsolutno nikakve veze sa činjenicama, čak skeptičan i da će sada ova ja-forma bloga išta promijeniti, evo još jednog pokušaja opovrgavanja trača koji je ljudima evidentno zanimljiviji od činjenica.
„Ergo je povalio pola bloga“ je rečenica koju je Barcelonitelj napisao u mailu osobi s kojom sam ja bio intiman.
Čovjek koji se sa mnom nikad nije vidio, nikad čuo telefonom, nikad mail razmijenio, nikad pvt-irali nismo a susretanje po istim blogovima bi se moglo nabrojati na prste jedne ruke i da bar srednji ostane slobodan. Toliko o vjerodostojnoj informaciji. Koji su njegovi motivi za to, nije moja briga. Radi potpune slike, red je i da napomenem da u trenutku slanja tog maila, moja intimna prijateljica i ja nismo bili u bliskom kontaktu.
Za „priču“ je možda bitno da napišem kako sam prije dolaska na blog bio klasični pvt-aš, svježe razvedeni četrdesetogodišnjak pun snage, entuzijazma i energije, koju sam, umjesto da ju usmjerim na neku zdravu priču, trošio na jebavanje svemira. Kao jedinu olakotnu okolnost, mogu samo dodati da mi je na profilu to pisalo vrlo nedvosmisleno: „tu sam zbog ševe“
Uopće ne mislim da sam ikakav bingo, dapače, mogao bih se poboljšat bar za 300% kada bih imao motiva. Nisam imao tada, a nemam ga ni sad. Moja uspješnost u dejtanju je vjerojatno bila nuspojava puno slabije ponude kod „konkurencije“
Jednom mi je u ured došla jedna žena koja je sa mnom pričala dobrih 45min, o mojoj djeci, o ex, o mojim starcima, kući na moru…Ja blage veze nisam imao s kim pričam a bilo mi je neugodno nekome tko toliko zna o meni reći „Oprostite, a tko ste vi?“ Bila je supruga mog kolege s posla, nisam ju vidio dvije tri godine i mozak mi je totalno blokao.
U tih godinu dana dejtanja je kroz moj život prošlo toliko osoba, toliko tuđih sudbina, toliko nepoznanica, da sam se počeo osjećati kao da živim u nekom balonu, a moje svjesno JA gleda u taj balon kroz neku špijunku.
Netko bi dao obje ruke da mu je kao meni, da živi tako punim plućima, izlazi s rajom, cuga, skija, jedri, ševi, zarađuje ko Džajić i još mu razvod klapa kao po špagi.
Mene je pojelo. Jbg
Odmakao sam se od tog đira, nekako baš tada sam i nabasao na blog. Mislim da sam ga otkrio preko Rujankičinog profila.
Čvrsto sam odlučio da je sa serijskim ševama kraj.
U početku mog bloganja je za mnom došlo par ženskih nickova iz „prošlog života“.
Kako mi je nick „ergosum“ zapravo izvedenica od inicijala RG i kako sam imao svoju sliku na profilu, nije me baš bilo teško pronać.

Da ne bi netko krivo shvatio, nit je ovo ispovjedaonica, nit se bičujem po leđima. Samo pokazujem da tračarenje ima za cilj zabaviti najviše onog tko ih plasira, pa tek onda onog kome se plasira.
Meni od tih tračeva niti je, niti će, opast dlaka s glave, ali ako nekoga zabalja da ih plasira, nek' bude ovo moja zabava da ih demistificiram (kako bi rekao premijer)
Da se ja na blogu želim oženit, to bi mi već radilo opstrukciju.

Osim trača da sam poševio pola bloga, bez obzira što me svi redom vinovci te priče u „bloškom score-u“ šiju po nekoliko puta, tu sam pročitao još materijala na svoj brk, pa je red da ih sve redom spomenem i imenujem autora:
„Ergo je ubio svog oca golim rukama“- RexThor ( radi potvrde informacije, spominje svoj CV iz MUP-a kad je prije deset godina kakti sa mnom imao informativni razgovor čudio se mom debelom dosjeu. Mythbuster: imam par prekršaja zbog prekoračenja brzine a otac mi se još nije ni ohladio u grobu kad je konjina to pisala na blogu. Zapamtio-vratit ću)
„Vidio sam ja na tulumu kod Krea da on stalno nešto tipka po mobitelu“ – Perce, kad je htio mojoj intimnoj prijateljici pridržat štangu u svakodnevnoj produkciji konstrukcija. Ovog puta je bila moja umiješanost u micanju bloga sa naslovnice nakon što je netko provalio u sve nickove. Bez obzira što je znao da tada kada smo slavili Martin roćkas kod Krea je bio i moj roćkas (baš tog dana) i što sam se ispričao da mi djeca šalju poruke i slike, jer eto meni je roćkas a nije „naš dan“ po sudskom rješenju za druženje. I bez obzira što i dan danas na blogu Iskrice admina stoji zahvalnica ergosumu na pomoći. Jebe mu se. Eto, i dan danas šera trač „Fly je carevao“
„I Martu je riješio“ više raznih autora. Samo zato što samo zajedno otišli na skijanje dvije godine zaredom. Nešti drame, svak u svom autu sa svojom djecom, svak u svom apartmanu, jedne godine ja sam vodio i sestru koja je pazila mlađe dijete, druge sam vodio rođu s klinkom. Družili se fino i zajebavali. Netko je i tome uspio pronać' materijal za trač.
Konstrukcije, insinuacije, ujede, koje je ovdje napisala moja bivša intimna prijateljica, (uz ispriku na nespretnoj tituli, samo citiram) nikad nisam javno komentirao, niti ću. Ona je od mene dobila halal da piše što god hoće i koliko hoće. Nas dvoje znamo što je bilo i kako je bilo. Nije vaše da po tom čačkate. Ja znam da su naše uspomene lijepe. Ona ima pravo da ih doživljava drugačije. Amen
A da ne ispadne kako se pravim anđelak, red je da spomenem kako sam sudjelovao u nekim prepiskama kojima se baš i ne ponosim. To je danak kojim sam platio svoje virtualno neiskustvo i nisam znao da su veći vukovi oni koji stalno pokazuju u vukove.

Moje desetogodišnje „bloženje“, s rupama od sve skupa jedno 7g obilježila je Stiki. I naših 40 rupa cca
Ljudi, ne biste vjerovali koliko dvoje ljudi mogu dnevno riječi razmijeniti po svim mogućim platformama. Kad zamislite neki broj, pomnožite to sa 100. I pokušajte zamislit koliko toga bude kad ih i u glavi počnete šerat.
Mnogo bre. Mnogo
A i 90% boja u duginom spektru, ne bih spoznao bez Stiki.
@

Tu sam upoznao po raznoraznim bloškim čoporativnim druženjima prekrasne ljude. Koliko god je u nekom periodu interakcija bila visokog intenziteta, to se sve nekako raspline kao mjehur od sapunice. Ne mogu uprijet prstom u nikog posebno a da ne pođem prvo od sebe, al da ga jebeš ne mogu detektirati što je razlog tako mističnog nestanka ljudi iz života sa kojima me povezala virtuala. Pa jbt, tu je bilo ljudi kojima sam našao posao, jednog sam preselio iz Rijeke u Zagreb, nekom posudio lovu, nekom riješio spor na osiguranju, nekom odveo bajk na servis i platio, nekom odnosio čitave pršute, bla bla bla da sad ne spominjem i neke intervencije gdje je trebalo nekog u poglavarstvo nešto ić molit ili nekom mamlazu otić na posao opalit mu šljagu jer je smatrao da smije ucjenjivati javnom objavom tajno snimljenih fotografija jedne blogerice. Jebe mi se za usluge. Žalim za ljudima koje pustim u svoj život i koji nestanu.
Eto, za drugog odem opalit šljagu, a kad sam ja direktno ocrnjen, prešutim. Toliko o vlastitoj motiviranosti

Elem, taj nagli nestanak ljudi koje sam upoznao u virtuali, motivirao me da postanem vrlo isključiv po pitanju druženja, pa eto, još jednom se ispričavam svima koji su me zvali na kavu/ručak/cugu u zadnjih godinu dana.
Nisam za družbu van ovog pješčanika.

Link

Vol.2
Link

Vol.1
Link

Sutra počinje europsko prvenstvo, u nedjelju izlazimo na megdan Englezima, red je i sevap svakom „stručLJaku“ prozborit koju iz svog rakursa, pa k'o velim, u mom dnevnom boravku najveći analitičar sam ja. Samovojska, razguli otale. Takoc

Eno čitam po portalima, šta sve izjavljuju najveći analitičari iz svojih dnevnih boravaka, a samo na preskokce preletim digod i preko komentara onih što iz pozicije šank-lakat-žuja imaju za profrfljat, bogami, najveći znalci. Kod najvećih znalaca je zajednički djelitelj: nać najgoru psovku za trenera i bit što glasniji. Jebeš sva trenerska iskustva, sve ljude što provedoše djetinstva i mladosti na terenima, kad stručLJak otpije guc iz boce, podrigne tibetsku mudrost na klingonskom i sve motri ispod obrva ima li tko da ga ospori dok orlovim noktom s malog prsta (ostalo mu sviranja gitare) nervozno guli etiketu. Lakat postojan, trogeneracijski sloj kože granitne strukture.

I sad bi netko pomislio, u najavljenoj a_lizi, stiže neka velebna kontra od kojih bi se i najokorjeliji sljedbenici #maštaćeonslušajtemene stručnosti posramili. Ali jok, baćo. Ide umjetnički dojam. Kad serviraš umjetnost, kritičarima uvijek možeš reć: vi to ne razumijete. Elem, mene nogometno prvenstvo veseli. Kad igra naša repka, of skroz. Da sam nogometni fan koji će pratit nogomet per se, izbacivat iz rukava sofa-score podatke dok vrti na stolu kutiju bijelog Marlbora, laprdat što je Lewandowski pucao iz lošeg kuta kad je mogao dodat i sl, ne pada mi na pamet. Ali kad naša repka igra, eeeeee…to je doživljaj za mene. Zato što mislim da smo mi u stanju svakog pobijedit i od svakog izgubit. A to je upravo ono najljepše u nogometu. Tko bi derao gujcu 2 sata na jednom mjestu ako unaprijed znaš točno što će bit? Ja znam da je ne bih. Da je nogomet sport ala plivanje, gdje ti jasno, ako se jedan plivač kojem je prosjek na 100m slobodno cca 48sec takmiči s plivačem kojem je prosjek 52s, kakvu ćeš utrku gledati.


Nogomet je osim taktike, fizičke i mentalne pripremljenosti, individualne kvalitete pojedinaca, njihove uigranosti još i igra trenutka, nadahnuća, vica (kako to kaže Ćiro). E, to ja pokušam osjetit kad repka izlazi na teren. Gledam im body language i facial expression. I ako tu iščitam ono „bitno“ veselim se tekmi. Dobili/Popušili. #štaimaveze
Al draži mi „Dobili“ jer onda ide i sljedeći izlazak. I sljedeći. I sve dok jednom ne Popušili. Ili stigli do kraja.

Ako Modrić izlazi nasmijan, znam da će gurnut bar 5 dobrih lopti u 100% šansu.
Livaković svaki put maestralno brani ako pri izlasku iz tunela neprekidno skakuće.
Vida mora konstantno gurat kosu iza ušiju. Ako to ne radi, nešto je indisponiran.
Vrsaljko treba bit dobro nageliran. Tad je kurčevitiji i češće probija bokom do kraja.
Brozović mora imat novu tetovažu i pokazivat ju raji. Ako netko ima podatak o tatoo-notesu, neka javi pls.
Kovačić je najbolji kad se totalno umiri. Skoncentrira. Ako se šali i sprda okolo, ništa od njega.
Perišić? Frizura, definitivno. Ako se svježe obrijao iznad uha, bar jedan gol zabije.
Ima tu još puno novih lica kojima nisam dovoljno proučio povezanost izlaska na teren sa kvalitetom igre i rezultatom, pa mogu odmah preć na dva jako važna igrača:

Rebić.
Ako izlazi na teren sa grimasom: pojest ću i golmana i stopera i loptu i gol i travu, vi koji pohodite kladionice možete slobodno uložit masnu lovu na pobjedu.

I za kraj najveći motivator. Zbog kakvih nekad i joga bonito repke kapituliraju:

Lovren. Kad pri izlasku na teren i još desetak puta tijekom tekme kaže „JEBATĆEMOIMATER!“

Darko Milinović

Maloprije ga pita novinar:
G.Milinoviću, tko je po Vama kriv za poraz?
-Ha, krivi su glasači!