mi

ma, daj, prestani , ne bulazni
kako dolazis na tu misao?,
gle, ti na iskrici, ja na iskrici,
ti trazis mene, nju, svejedno
ja trazim tebe, njega, svejedno
spusti se na zemlju,
oksimoron,
ma daj ,prestani, ne bulazni.

Duboko u utrobi mojoj si,
nikad te vidjela nisam,
sve tajne moje znas,
tisuce ladica pazis
nekad otvoris neku,
dobru,
toplo mi bude,
siris se utrobom mojom
i opet neku ladicu otvoris,
tu si, znam, vidjela te nisam,
nitko te vidio nije,
od rodjenja me pratis,
i u smrt ces me pratiti,
nestati kao ja
duso moja,
nitko te nikada vidio nije.

vrijeme je stalo,
zemlja se ne okrece,
oci sam zatvorila,
usta sam zatvorila,
sluha nemam,
vjetar, oluja,
gromovi, napuknute stjene,
sunce, mjesec,
oblaci, zvijezde,
vrijeme je stalo.
Kada se vratim
kad prestane vrijeme
stajati,
zaplesat cu po zvijezdama,
osmjeh na usnama,
oci bljestave,
tango u usima,
valovi u meni.
okretat cemo se
zemlja i ja.

ne
ne
ne ovo
ne ono
ne tako
ne ovako
ne danas
ne sutra
vole me beskrajno
gdje ostade ja
u ljubavi beskrajnoj ?

na prasnjavoj cesti,
miris benzina,
dvije ruke se dodirnuse,
krenuse,
na kraju ceste raskrsnica,
ti ode lijevo, ja desno,
suza u oku,
na raskrsnici.

vostanica bijela,
tinja,
ponestaje joj daha,
kroz prozor jutro dolazi,
njise zastore lake,
plast od svile
pokriva tijela umorna
sklupecena kao gnijezdo,
tvoje i moje

Vi povijesno poznati, Ban Jelacic, Kralj Tomislav, Frankopani, Zrinjski i drugi, nista neznam o Vama. Oprostite!
Predvecerje, kraj sjecnja, lagano se bude stare drevne lampe, mislim iz devetnaejstog stoljeca, zeljezne, izrezbarene bacaju blago svijetlo na prolaznike, nepoznate, u zurbi su.
Meni se ne zuri, cesto ljunjam ulicama ovoga divnog grada, htjela bih sve saznati, kada su nastale, zasto, cije ime nose?
Ime jedne ulice , kao da se skida gola, meni, da , to je bila ona, sad sve znam, Rosa Luxembug.
Kuci stigla, palim kompic, htjela bih jos nesto vise znati o Bismarku.
Cekaj, budalo, a sto je sa tvojim narodom, nista neznas, stid te bilo.
Ubacujem Hrvatska povijest, s lijeve strane zabljesta Iskrica, cula sam za Iskricu, idem pogledati .
Nije to bas tako lako, ulogirajte se. Znaci, moram moj identitet staviti u javnost. Sto sad, razmisljam ?
Nakon nekoliko sekunda dajem sve podatke, opisujem sebe, moj zivot, moj status, moje zelje, izmedjuostalog pisem da bih zeljela kozicu i psa zlatnog retrivera imati.
U profilu muljam , pisem Licko-Senjska zupanija (tu sam rodjena) a stvarno zivim u zapadnoj Europi ,u gradu po broju stanovnika kao citava Hrvatska.

Budim se, ah, da, ja sam u Zagrebu, divota, sinoc sam bila u klubu mladih umjetnika, gost Dade, mojeg prijatelja sa Iskrice.

U Iskricu sam usla koncem sjecnja, slucajno, zasvijetlila je u lijevom djelu kompica, bum, evo me.
Kao magnet, privuce me!

Dado i ja se vec dobro poznajeo, dopisivali smo se dugo , hm, nisam bas narocito pismena, svaki profa bi rekao "sjedni jedan "
Maik me ohrabruje, malo mulja, znam ja da grijesim, al dobro, moram dalje.
Vlado pise, slikovita si, upotrebljavas rijeci koje nisam odavno cuo, ugodno je sa tobom korespondirati

Zagreb,
sretna sam, upoznajem sve vise ljudi, Ana mi pise, upozorava, moli za diskreciju,
bliske smo si.

Da vidim tko je danas u moj dvorac Iskricu navratio, tko se javio?

Poruke su stigle, lijepo, radujem se!

"Jutro djevojko, nick ti puno obecava, je li tome tako ?"

O, interesantno dobro jutro, da vidim tko se krije iza ove recenice?

"Tom je tako, momce, amen. !"

Opala,
nestade momce na moju zalost,

"Vihor te odnio momce milo ?"
Rado bih ga upoznala, simpa mi je!
Nekoliko dana prodje,
srijeda,
evo ga.

"Da se upoznamo djevojko?"
A , ja, brzo broj mobilnog, ime, ulicu, vidjet cu ??
Probam odjecu, cipele, ovo je lose, malo decentnije, mozda sal oko vrata, inace ce se cike vidjeti, a malo mogu, ili ?
Odlucila sam , crvena suknja, bluzica, crvene cipele (normalno na visoku petu )?
Seka komentira , dobro izgledas, hm, seka.

17 h je, izlazim, kako izgleda taj muskarac, tihog glasa, posebnog stila, tko je, hoce li htjeti biti moj prijatelj ??
Evo ga, auto stade, pridjoh, cudno me gleda, drugacije sam ga zamisljala ,prostruja mi kroz glavu, " ja sam momce", rekoh ",djevojce je moje ime."
Negdje , neznam gdje ,popismo kavu, nesto smo i pricalai, momce me odveze kuci i upita:
"Vidimo se sutra !?"
"Naravno, vrlo rado !"
Mob zvoni, oko 14 h je," oprosti, na drugom djelu grada sam, mozes li ti doci do okretalista trama ?"
"Da, mogu., doci cu !"
Spremam se, izabirem crnu jednostavnu haljinu, cipele, malo izazovne, tigraste, donje rublje, o la la.
Stojim na okretalistu, sto mi je ?
Noge mi klecaju, znoj, ajme, i opet mob," gdje si ?" "Tu sam, u kavani s plavim krovom", vidim ,momce, dolazi, blago me je zagrlio, sjedosmo u auto, nakon kratkog vremena smo stali. Bijela kuca, cvijece, slicna mojoj, gore, momce mi nudi kavu, sok, jedva cujno, glazba.

Nesmijem ga gledati, primjetit ce u mojim ocima, uzbudjenje, strah, ruke mi se tresu,
osjetih lagani dah, ruke oko mene, ledjima sam okrenuta, gura me u drugi prostor, skida me, uzivam u svakom dodiru,
prepustam se , uvalaci se u mene, da , ja stvarno neznam tko sam ja,
uvlacim li se i ja u njega, neznam.
Mokri od ljubavi, umorni, lezimo jedno pored drugoga.
Ja opet odlazim u moje selo, vracam se na okretaliste trama, i tako opet iznova ,ulazimo jedno u drugo, ispitujemo moguce dubine oceana, prepustamo se uzburkanim valovima, pjeni osjecaja. soli od znoja.

Moram odlaziti,
ne u moje selo, u moj grad.
Jos ovu noc, dajem sve , dajem se, volim.

Nema poruke za dobar let.
Sa osmjehom na licu stizem u zrakoplovnu luku, momce ce me iznenaditi, ovdje me oprostiti.

"Posljednji poziv putnici JR, javite se na izlazu , let boj GW 2435",
odlazim, ne okrecem se, cemu, ti ljudi sto masu , ne masu meni.

U zrakoplovu osmjeh na licu, u dobi moje jeseni, kroz bljesak Iskrice u kutu lijevom,
nauci ponovo voljeti, momce.
U dubini mene, sakrita, polarna zvijezda, sapucem joj,
"sretnica sam ja"
nitko, niti ti, nemoze, nesmije dirati moje osjecaje,
ja sam vlasnik, meni ih je poklonino,
taj posebni muskarac blagoga glasa.

neznadose, ne osjetise,

miris lavande,
adagio zaba,
koncert jablana vitkog,
poljubce mjeseca nijemog.
baletni ples zvijezda,
igru oblaka

to sam i ja

bosi, nagi, na obali, puni strasti,
umorni,
pokrivamo tijelo,
tijelima, jedno drugome.
ne brini ,
niti dahu nedam da te
budi.