...Welcome , recharge your batteries :)))

,Link

.Link

Link

.Link

Link

.“Srce koje voli uvijek je mlado.” Grčka izreka



.Link

1.Link
2.Link

.Link

Bili su mladi,i ljubav je ključala u njihovim venama...Nije bilo što za nj ne bi napravila,a on je kao klokan preskakao po tri škaline,ne skidajući oka s nje...Nisu bili još vjenčani,ali glatko mu je dala do znanja da neče dugo tako živjeti,na što bi se on zabačene glave slatko smijao i štipao ju posvuda...
Ali bio je rat,i bila je zima...
Kolači su bili gotovi i meso ispečeno,francuska salata,puno priloga...Gozba...A on negdje, u blatu i ledu nema ni koru kruva...Jelku je kitila bezvoljno,rijetko joj se događalo da joj ni kič i vatromet boja nemogu ispraviti usta obješena u "morža" nadole...
Već je prošlo 22 dana ,otkako je otišao na prvu liniju,na front, bez vijesti,ni glasa...Uz tonu nadanja.
Imala je taj neki glupi broj telefona,gdje bi rekla njegovo ime ,a oni bi rekli ;Gospođo ,nije na spisku...Iza toga bi ridala,satić i po,onda bi se pribrala i krenula dalje u dnevne obaveze...Čistila je toliko mahnito da joj se mater ozbiljno zabrinula,pa bi joj govorila ajd sporije da se zašporka...Pred taj turnus mu je rekla da joj se sviđa kad muško zimi kapu ili šešir nosi.,nešto stila da bi mu dobro pristajala ona nordijska mornarske kapa,našto joj odmahnuo odrješito ,dobro koka,baš simpa Ali , kapu ni u ludilu nositi neće...
Ukućani su je uviđavno izbjegavali gledati duže od potrebnog,a svako se pitanje presjeklo u zraku....Pa ipak, misli su bile tamo ,negdje uz njega...Zvoni telefon,a majka u hodniku usplahireno pozdravlja,i zove ju,dok ona već leti....Do telefona je doskočila u dva skoka,i čuje ga...Je,nema greške ,On je :) Ne govori ona puno,ne prekida ga,sluša i kazuje da,daaa,da.....
A žubor iz žice napuni joj vene,ozari joj oko posivilo do čekanja, i pokrene joj mišiće lica..Drekne glasno,u dahu ;pa gdje si stvore,mi te čekamo ,a kuća puna hrane alo čuješ ,hrane i isprekidano se,poluhisterično nasmije. On nešto svoje drobi,pa ga ona prekida opet sa pitanjem ;Gdje si? Prepadne se da nije skrenuo kad joj ne govori gdje je..Priča on svoje...Naposlijetku u slušalicu progovori neki čovjek ,valjda "medicinski brat" što li , i kaže vedro: On Vam je gospođo u bolnici ,ranjen ,ništa Vas ne čuje ,ali sve skupa je to pjesma...???!??!?!?Ona stisne slušalicu ,pa opusti šaku..Padne na pod uz glasni Tok...
Dalje ide sve kao u snu,voze ju gore,a ona po hodnicima pretražuje lica ranjenika ne bi li ga prepoznala ,pa kad joj ne uspije od prve ,poklekne i padne na klupu u hodniku...Uzme ju otac podruku, pa skupa po sobama bauljaju, traže ga...Nema ...Ma?? Jel zabuna ,neka slana šala,pa njegov glas bio,rekao to što je čula...A onaj joj rekao da je u bolnici...
Kadli ih po ramenu tapne neka "mumija",pomotane glave ,podvezane ruke , na štaki..Iz uma joj se prolomi krik ,al se na izlazu oblikuje, milim glasom u ime mu...Ljubav protutnji kao stara lokomotiva ,stisne ga, a on zajauče...Ups,referira joj ,polomljena noga ,ruka nagnječena ,geler u glavi ,ne čuje ju,skoro ništa ne čuje ,sve zvoni i smješka joj se...Kaže; srićo ovo gore neg doli ,kod ćaće mi ( jer prva su kuća do crkve) ali ona nek priča ,a on će nekako sa usna čitati...
.Mili Bože,živ je!!! Žiiiiiiiiiiv jeeee!!!
Otprati svog oca bezglasno,uz stisak ruke,pa krene kod sestre i zatraži neki lavor,komad sapuna ,neke krpe,gaze...Smjesti ga onako nasmješenog,skorenog od krvi,na krevet,pa mu spire ruke,podlakticu ,jednu nogu,vrat,i sveudilj ne prestaje plakati od sreće...Doktor kratko pogleda u njih,i reče joj ;Bit če ok,skrpali smo ga,čut će ,jednom,sve će zarasti a taj komad metala u glavi,e to je gospođo Bingo 7,ugodan Vam dan...
Već je pet mjeseci prošlo,On još nosi kapu na glavi :) ,kaže joj Vještice ,i nježno ju pomiluje po trbuhu,jer unutra raste Antonio....Pir će biti,kad bude,On gore će imati sluha:)




Link

.Link

.Link

.Link

Tonka zapravo nije mogla riječi sa letka dokraja poloviti,ispao joj iz natrpanog sandučića za poštu..Strpa ga u usta ...Poštu zagura u najlonske...Prtljala je po džepu od kaputa,ključ je upao u podstavu o neeeeee...Ugura ga nakon četvrtog pokušaja čupanja ,u bravu a ,nogom čvrkne vrata i zbaci vrećice na stol...Okrzne se pogledom u staklu od kredence...Letak je virio iz usta, pola namočen slinom...Ma kakva gluparija...
Kočeperio se naslovom,izazivao,golicao ,da.da......Upravo tako...
Pomisli umorno ,što bi on mogao značiti,i tko bi joj takvo što ubacio u sandučić,i zašto...Kakav bed,biti tako umorna, da joj slova drhte kao želatina, ispred očiju...Radila je noćnu,kičma pucala a ruke joj se ko majmunu ,do poda otegle...Natoči pol litre bijele kave iz termosice i zbaci cipele s nogu,a kuhinjom se proširi miris ustajalih nogu,najlona i kože...Učini joj se da začuje s vlastitih nogu ono ščščššč.... kad se izula....Kava klizne niz grlo ,a ona sad ubaci opet misao u "obradu"...
Letak? Hmh..Djelovao kao kućna radinost ,pa opet vrlo vješto ,uređen....Poznato je svašta,ali njoj nije poznato kad će dobiti plaću za 2 mjesec,i kako će platiti režije...
A fakat nije poznato ni koja joj budala ovakovo što ubacuje u sandučići i s kojim ciljem..Da li je to djelo NJIH,one dvije,zlurade vještice ..I što joj "dobronamjerne" babuskare sa 4 kata spremaju ??Zaboga??Bome , neće im sutra ostati dužna... I tko bi im trebao biti taj situirani neženja? Dođavola..Omakne joj se psovka naglas jer je cigarom opekla prst...
Brzom eliminacijom ustanovi, "situirani" može biti samo susjed ,krupni šarmantni "mrgan" ,sa zadnjeg kata...
Pero Stanković bio je prilika koju se rijetko propušta,ali ona je bila i više nego "prizemna"..Uostalom ,samo ju je dva puta ,iz čiste " sile" pozdravio u majušnom liftu...

Link link Maxu :)album ,da bude točnije...

.Link