i tak

4

Tomorrow!
Tomorrow!
I love ya
Tomorrow!

You're always
A day
Away!

Tomorrow!
Tomorrow!
I love ya
Tomorrow!

You're always
A day
Away!

d

tt

puno mekše..
puno više
tiše

dd

f

dan za metak...

jel tak?

:)

- kaže ona.

"Yes, indeed" - kažem ja ...i pustim vodu. "Big one...and I love U2"

Sve je stvar perspektive...i okoline...zar ne?

Link

- kaže ona

"Yes, indeed" - kažem ja, a vani tako ugodno...pomalo friško...."Yes, indeed, i am so cool" - potvrdim još jednom .

Sve je stvar perspektive i okoline, zar ne?

- kaze ona

"Yes, indeed" - kazem ja, sav u znoju, a termometar pokazuje 35°C

Sve je stvar perspektive i okoline, zar ne?

dd

f

PUSTITE ME DA SE IGRAM
Ja sam:
- covjek od krvi i mesa, zdrav, sa dvije ruke i dvije noge, funkcionalne, unutarnjim organima istim ili jako slicnim svim ostalim ljudima na planetu Zemlji. Zakljucak je da sam zdrav covjek bez disfunkcija organizma i ekstremiteta. Moje intelaktualne mogucnosti su iznad prosjeka, moje znanje je sasvim prosjecno, moja volja je sasvim prosjecna - moji interesi su razliciti. Razliti od cega??...Razliciti od vjerojatno Vasih gospodo sto me osudjujete!!!

Moje poimanje svijeta i svjetskih pravila, poimanje zivota, sudjelovanje i interakcija u onome sto vi zovete zivotom, pa moja priznavanje ili nepriznavanje pravila koja ste stvorili sami ili pod utjecajem televizije, stampe ili nekih jos finijih i boljih ispiraca mozgova, kolanje i strujanje van sistema koji vam namecu velike korporacije, politicari, mafijasi i ini diletanti i porobljivaci sitnih ljudskih dusa, rad i trud za koji vi ne poznajete svrhu i ne znate im cilj ni razlog - je vama cudno, razlicito u najmanju ruku nepoznato, a u najgorem smislu - ja sam freak iliti cudoviste koje treba lijeciti ili na bilo koji drugi nacin odstraniti iz vaseg drustva.

Dok vi imate put na posao, krsenje prometnih pravila, sudare i nesrece na tom putu, guzve u vozilima javnog prijevoza, frustracije i nervoze zbog kasnjenja i svega navedenog u ovoj recenici - plus - osobne brige i probleme, neurednu ili necijom greskom u guzvi zguzvanu odjecu..ili frizuru..ili ini
- ja imam to isto, ali vjerojatno pjesice ili na biciklu, bez zivciranja i bez brige za svoj izgled ne u smislu neurednog, vec in ili modernog, meni se ne zuri jer sam krenuo ranije, a u glavi mi se vrte brojevi i racunske operacije tako da nemam vremena primjetiti guzvu.

Dok vi radite i trujete se, mucite se i teskom mukom privredjujete za zivot unutar nekih zidova ili hala ili vani na otvorenom....ili bilo gdje, gdje radite (ako imate te srece). Dijelite radni prostor sa svojim kolegama, dobrim ili losim, prijatnim ili neprijatnim, starim ili mladim...svejedno..oni vas vole ili ne vole, misle o vama ono sto vi mislite o njima, radite svoj posao uspjesno ili neuspjesno, dobro ili lose. Radite za strojevima, koji su opasni, buce, smrde ili tresu ili alatima koji izazivaju zuljeve, teski su za upotrebu, ne funkcionalni, ili sjedite za radnim stolovima koji vam grbe kicmu ili su vam previsoki ili preniski, ili taman! Radite svoj posao koji vam je dosadan ili zanimljiv, zamoran, uzbudljiv, tezak, neki uopce ni ne znaju koji im je posao
- ja sjedim u svom raju ispred zaslona i tipkovnice i prenosim svoje zelje, misli, zadatke u racunalo koje dalje izvrsava svoj zadace. Naravno, radim sam i sam sam svoj sef. Moj radni prostor je skucen i zagusljiv, ali ja ga prozracim i prosecem. Moj stroj zuji, ali ja si ukljucim muziku, radio, slusam vijesti..informiran sam. Moji prijatelji i kolege su na slicnim poslovima, komuniciramo svaki dan u bilo koje doba, znam im godine i ime, najcesce nadimke, ali, sto je jos bolje, znam njihove osobnosti iako im nikada nisam vidio lica. Oni meni ne smetaju, a ne smetam ni ja njima, ako ih se zazelim, kliknem preko njihovog imena i oni su tu, pitam ih nesto ili samo procaskamo...tako oni i mene. Ja ne gnjavim nikoga, niti se namecem, a ni meni nitko to ne radi, jer nikome to ne dozvoljavam. Nikakvom silom ni bezobrazlukom...ni najmanje.

Nakon posla vi putujete korz onu istu guzvu kucama, stanovima..domovima..sve je isto samo je smjer suprotan, mozda svratite u neku trgovinu po potrepstine ili na pice u kafic da skinete frustracije sa sebe, ali najcesce idete direktno kuci.... Kod kuce vas cekaju neoprano sudje od jucer ili samo od jutra, nepospremljen krevet...obveze prema djeci, roditeljima, susjedima, psima, mackama...zoharima.. vi obavljate u bunilu sve svoje obveze, samo da ih sto prije rijesite i da dodjete u mir svog slobodnog vremena.
- Ja se na svom biciklu vratim u svoj drugi raj nakon posla, bio on kuci, stanu..drvetu ..to je mjesto gdje imam svoje privatno racunalo, pojedem nesto za sto mi ne treba ni pec, ni grijalica, ni noz ni vilica ni tanjur, pijem nesto za sto mi ne treba casa, sjednem za svoj zaslon i pocinjem ...ne znam..tesku bitku za treci level...

Ja ne jedem kako treba, jedem brzu i nezdravu hranu, ne jedem za stolom kao svi normalni ljudi i ne sluzim se priborom kao svi normalni ljudi i ne posvecujem se obvezama prema ljudima, stvarima, zivotinjama oko sebe.

Ali..ja jedem hranu koja sadrzi sve sto sadrzi i vasa...jest brza, ali vi u svojoj zurbi niste proucili kakvih sve vrsta sendvica i slicnih jestvina ima, od kakvih peciva, kakvih sastojaka, umaka, salata..itd: ima ljudi koji se samo time bave i ja im vjerujem, moja probava je ok i nemam problema. Ja svoje obroke zvacem polako i temeljito jer mi se ne zuri, ja uz obrok pijem dovoljno tekucine. Ja jedem za stolom, to sto je na tom stolu racunalo mi ne predstavlja nista veci problem no sto su vama novine, a pribor za jelo imam od skoro par mjeseci nakon rodjenja - zube naravno i ruke ..skroz od rodjenja.Obveza nemam jer ih nisam ni stvorio, a nisam ih stvorio jer mi nisu bile potrebne.

Vase slobodno vrijeme ne krece u susjedstvu ili vrtu ili na igralistu sa vasom djecom, tako je pocinjalo slobodno vrijeme vasih oceva i majki, vase slobodno vrijeme pocne u elektronici vaseg daljinskog upravljaca, kad pritisnete gumb dajete kratki spoj koji ukljucuje niz operacija, a ciji je glavni ishod da odredjenom frekvencijom diode prenese signal do vaseg televizora koji ga prepoznaje i ukljucuje se. To je ljudi moji pocetak vaseg slobodnog vremena, a ako nekome nije..bit ce, a ako nije i nece...blago njemu.
- Moje slobodno vrijeme pocinje odlaskom s posla, ja jesam opisao moj dolazak kuci hranjenje i pocetak igranja, ali to nije svaki puta isto, nekad se znam voziti malo duze, nekad znam za vrijeme posla dogovoriti se s nekim, pa u slobodno se vrijeme naci na kavi, mada rijetko. Moje slobodno vrijeme je i za vrijeme radnog vremena. Moje slobodno vrijeme je vrijeme od kada sam se rodio do trena kada cu umrijeti, osim spavanja, a i to radim u svoje slobodno vrijeme. To sto svoje slobodno vrijeme u smislu vremena kada nisam na poslu, trosim igrajuci igre - to je, naravno, moja stvar. Ali ...nije....

Vi sjedeci pred svojim TV, HDTV, PLAZMA, ovoliko..onoliko..ovakvim ..onakvim aparatom gledate serije, reklame, filmove, reklame, dnevnike, reklame, reklame, reklame, pa neke varijacije na reklame, reklame, reklame, neku karikaturu od kulturne emisije, pa reklame...u principu..ni primjetili niste da vam uvaljuju hrpu reklama, i da vi zbunjeni od svih tih reklama kroz maglu uspijete cuti i pokojeg politicara, ali bas na nacin kako su to namjestili novinari da vi cujete, te bas to sto govori politicar smatrate pravom bozjom rijecju i da sve ono sto vidite na sapunicama bez baloncica je bas onakav stil oblacenja, svlacenja i ponasanja, voznje automobilom, konverzacije, a najvise afektiranja i kurvarluka, te tuzbi..itd itd...bas onakav zivot kakvim se vi zelite obasuti svaki dan i ponositi se njime, prepricavati ga, koristiti i neznam sta se sve moze s tim.....
- dok ja, sjedim za svojim racunalom i bijem bitke, ili proracunavam izgradnju cesti, broja vozila, letim svemirom, smucam se po tunelima ili bilo sta sjedeci za svojim zaslonom. Mene moje igre ne navode da kupujem druge, ma navode, ali meni se te druge ne svidjaju..ili mi se svidjaju, ali njih deset, ne sve. Meni moje igre ne govore kako da se ponasam u privatnom zivotu, meni one ne govore kako da prevarim nekoga ili koju marku odjece da nosim...ili bar ja takve igre ne igram..ili igram. Ja svoje ponasanje ne mijenjam nakon dva tri tjedna igranja igre, niti odjecu... niti drustvo..

Vasi RTLovi, Nove HTVovi sa svojim Big Brotherima, SuperNovama, mjenjanjima zena, i sta ja znam kavim sve ne idiotarijama i kretenlucima..po meni...uvesaljavaju vas svaki dan i diktiraju vam sve u svojim ljepuskastim i oku ugodnim studijima sa ljepuskastim i u tisku jako poznatim i ogovaranim osobama, pa vam imponira i sjedite pred tim programima umisljajuci da se druzite sa njima i da to oni sve stvarno vama govore. - Ja i dalje bijem bitke po raznoraznim zemljistiam sa raznoraznim oruzjima ili uspostavljam komunikacije sa nezemaljskim bicima..ili se jednostavno razgovaram sa svojim prijateljima, ingame ili iz RLili od nekud drugdje, pa razmjenjujemo iskustva.

Ja sjedim cijeli dan za racunalom, krivim kicmu, nigdje se ne krecem, pusim, buljim.... ochi ce mi otici i zatupljujem si mozak, zaboravljam stvari jer se stalno igram, ovisan sam o tome i ne mogu se maknuti od toga, neodgovoran sam, neuracunljiv...

Vasi programi, vase sapunice i vasi problemi, obaveze, tuge jadi, srece..stvarno ne znam sta sve ne..sve je to vama normalno...sve je to super i sve to svi rade, a ja sam freak iliti cudoviste koje treba lijeciti jer su me obuzele igrice i postao sam ovisan o njima. Mene treba u neku ustanovu da se skinem od fizicke ipsihicke ovisnosti o racunalima.

Ja se nikada nisam nekome unio u lice i spljuvao sve sto on gleda na TV i radi u zivotu i govorio mu sa nekim patroniranjem da mu treba pomoc i da to sto radi je izvan svake kontrole, te da se zbog toga ozbiljno treba ici ljeciti. Meni ne prodje mjesec da mi to netko ne veli. Ja nikoga ne uznemiravam niti ga diram, ja nikoga ne maltretiram vozeci se po cesti, ja se pridrzavam prometnih propisa, ja se ne svadjam u tramvaju ni na ulici, ja psujem u tisini, ja jedem malo, pijem malo, pisam mali i serem malo, ja ne zagadjujem prostor, ja ne trosim puno vode, ja ne trosim puno elektricne energije, ja zaradjujem i placam sto trosim. Kome ja smetam???.. i zasto ja smetam nekome????

PUSTITE ME DA SE IGRAM

Ja nisam zivotinja ni cudoviste ni freak. Ja sam zdravo ljudsko bice koje je naslo utjehu ili naslo smisao ili naslo zivot u virtualnim svjetovima, jer virtualni svjetovi imaju jednostavna ili komplicirana pravila kojih se svi, da bi se pojavljivali u njima i djelovali, moraju pridrzavati. Sve prijevare i sve nedolicnosti se kaznjavaju. Mene u mojim virtualnim svjetovima nitko ne hrani glupostima i bljuvotinama pod naj-naj. Ja sam biram svoje virtualne svjetove. Ja sam u njih ulazim i iz njih izlazim, posve svojevoljno i posve svjesno. Nitko mi nista u njima ne proturava ili vara da izvuce korist iz mene osim da naplati svoj trud za izradu tih svjetova. Mozda i nije u tim svjetovima sve tako bajno i krasno..mozda ima i zamki i stupica, ali ja u njima zivim i znam se nositi sa time. Moje se "odvajanje" od "realnog" svijeta, kako bi vi rekli, bazira na odvajanju od vasih nametnutih svjetova kojima me terorizirate i maltretirate od kada sam se rodio. Reklama mi je bila na guzici i u guzici cim sam progledao, jos i prije no sto sam se rodio spremale su se za mene, da me nahrane putem majcinog mlijeka da budem potrosac od kalibra. Politika se, istina, promijenila od mog rodjenja do danas, ali nepravda nije. Sudjelujem u vasem svijetu koliko god moram, morao sam ici u vase skole, dok osobno znam najmanje 50 drugih nacina kako da nauchim djecu ono sto sam ja ucio, brze i bolje. Morao sam u tim skolama uciti ono sto ste mi vi rekli da ucim od ucitelja i uciteljica koje su svoj frustrirani posao frustrirajuce radili i to frustrirajuce znanje prenijeli na mene zajedno sa frustracijom koju sam odbio preuzeti. Morao sam se zaposliti da bi zaradio novac za zivot, ali nisam uspio odmah i postao sam gradjanin drugog reda, po vasim pravilima, ne kriv zbog toga, bez socijalnog statusa i osiguranja, bez icega, na grbaci starcima, svojim roditeljima, koji su i potpomogli svemu tome svojom pasivnoscu. Onda sam imao vremena i shvatio o cemu se radi, tko vrti igru i kolo vodi..i zasto to radi i krenuo drugacijim putevima prepoznajuci harac materijalizma i gluposti. Ne zeleci biti dio tog svijeta prvo sam se povlacio u knjige, a knjige su me dovele do racunala, a racunala su mi dala identitet koji nisam imao. Ona su mi dala cisti prijenos informacija, neokaljan i dostupan. Nacin ucenja koji postuje pravila, koji je dosljedan od pocetka do kraja i ponovno tako, beskonacno mnogo puta ili samo onoliko koliko zelim ili koliko mi je potrebno. Ja sam naucio jezik racunala i osposobio se sam za koristenje istih. Svjetove koje sam u racunalima, nasao, stvorio, kreirao, napravio, postujem, volim ili ne volim...ali ja sam u njima slobodan i postojan, neobavezan, nisam crn, nisam bijel, a mogu biti i jedno i drugo i mogu biti u svim bojama. Ja sam ja i postojim...dok sam u vasem svijetu rob, vasih navika, pobuda, prijevara i pogresaka. A to ne zelim gospodo. Zato, molim Vas

PUSTITE ME DA SE IGRAM

Jer igra je zivot: Jer igra je kretanje, jer igra je zdravlje.. Igra je nacin na koji odradjujem posao. Igra je nacin na koji zivimo. Igra je nacin na koji nas vi varate i lazete. Igra je nacin na koji nas vi porobljujete. Igra je nacin na koji nas vi vodite i satirete. Sve je to igra. Samo sto ja na racunalima mogu kontrolirati svoju igru, mogu je u najgorem slucaju prekinuti.....mozete li vi svoju??? A da ostanete na zivotu??

PUSTITE ME DA SE IGRAM

Jer ja sam mozda jedan od onih koji ce vas sutra voditi, jer necete o racunalima znati koliko znam ja ili cete morati igrati igre u kojima sam bas ja najbolji da biste prezivjeli. Zamislite da ja vama tada radim kao vi meni danas nazivajuci me bolesnikom i ovisnikom ili stavljajuci me u isti red sa retardiranim osobama.

Ja ne zelim kontrolirati vas, ja ne zelim upravljati vama, ja ne zelim vam govoriti sta je bolje ili losije za vas, ja ne zelim nista od vas osim :

PUSTITE ME DA SE IGRAM

kak je fručece....

idem...idem ...idem kod svojih pod črešnju...

van grada..van debilane.. u smiraj bregof i trsekof.....

u mir šuma i vrevu livada nepokošenih...

kaj to vas briga..jelda :)