stanje uma

Link

sviđa mi se pa da podjelim s vama dragi blogeri

Link

Link

Svako ostavi neki trag..
manje ili više ostavljamo tragove jedni na drugima..
svijesni toga ili ne,
svi ostavljamo neke tragove,
djelima, mislima, susretima ili u onome što izgovaramo i pišemo..
i sve što nam se događa ostavlja neki trag, dojam...
na ljudima koje susrećemo ostavljamo tragove
kao što i svi čuvamo u sebi tragove drugih koji su oko nas..
Za cijelog svog života
ostavimo puno tragova svojim postojanjem,
postupcima, pažnjom, razumijevanjem, onim što i kako radimo,
što dajemo..
a kakve tragove ostavljamo na drugima po tome će nas prepoznati i znati
i po tome će nas se sjećati i pamtiti..
I koliko smo zaslužili ostajemo u nečijem srcu.. ..
i po tome koliko su duboki toliko ostaju u nama...

Da bi osetila punu snagu radosti,
moraš imati mene da ju podijeliš...
Tuga je lakša kad je naglas izgovorim.
I svaka radost je duplo veća,
kada je sa tobom podjelim....
Pa bar to bilo,
dobro jutro ljubavi ili laku noć najdraža ljubavi moja.....
lijepo je osvrnuti se
i vidjeti da imam kome da se obratim,
kome da se osmjehnem i
poljubac uputim
Z-z

Link

Link

Link

Kada Bog spoji, tu nema greške,
jer on spaja duše, a ne papire.
Čovjek je taj koji je izmislio spajanje papira.
Bog se smije tome i nastavlja da spaja duše kako se njemu sviđa.
A čovjek plaća danak što je pokušao da preuzme ulogu Boga.
Mislio je da se duše spajaju tako što se uzmu dva papira,
zapečate se i onda je to spajanje za uvijek.
Kako mora da se cijelo nebo smieje tom nemoćnom pokušaju imitiranja Boga.
Za to vreme, dok čovek slavi sebe i svoju izmišljenu moć,
duše su još uvek slobodne i lutaju tražeći dio sebe….
Dio koji im nedostaje,
da bi mogle da žive,
da bi mogle da osjete smisao svog postojanja...

Charlotte Bronte

U žvotnim titrajima postojimo ti i ja.
Nitko više izvan nas
niti oko nas
ne može utjecati
na stvorene vibracije.
Otkucaji srca kucaju istim ritmom,
disanje postaje uravnoteženo
u tvojim i mojim plućima.
Ruke nam se prepoznaju dodirom......

Povezani strašću
koja nas u tom trenutku veže,
ne shvaćamo da je to
samo jedan tren,
da vatra kako brzo zaplamti,
još brže gasne.

Da bi vatra gorjela vječno,
neprekidno na nju
treba "nabacivati" nove klade.
Na, žalost,
tjerani životnim nedaćama,
svakodnevnim brigama,
često nam na ognjištu
ostane samo malo žara.
Trudimo se tada raspiriti tu vatru,
no više "nabacivanja klada"
često dovodi do toga
da se vatra zaguši.
Stoga moramo vrlo oprezno postupati,
ako želimo, da nakon
što se vatra gotovo ugasi,
ponovno plane.
Na kraju,
ukoliko ne uložimo silan trud,
volju i ljubav,
shvatimo da je sve samo iluzija.
Ne postoji vječna vatra,
osim možda "u paklu“!

V. Vere - zbirka poezije "Bogatstvo duše!

Većina ljudi bi radije bili sigurni da su nesretni,
nego riskirali pokušati postati sretni.

Robert Anthony

"Smatram hrabrijim onoga koji prevlada svoje želje,
nego onoga koji pobijedi svoje neprijatelje;
jer najteža bitka je nad samim sobom."

- Aristotel

Kroz život ne gubiš prijatelje,
samo spoznaješ koji su pravi.:

"Ako jednog dana poželis da zaplaćes,
POZOVI ME,
ne mogu ti obecati da ću te nasmijati,
ali mogu dati rame za plakanje.....
Ako jednog dana poželis, da pobjegneš,
nemoj se bojati da me pozoveš,
ne mogu ti obečati, da ću te nagovoriti da ostaneš,
ali ja mogu, da pobjegnem sa tobom.......
Ako jednog dana poželis, da ne čujes nikog,
POZOVI ME,
obečavam biću tih.....
Ako me jednog dana pozoveš,
a ja ti ne odgovaram,
DODJI BRZO.....
Mozda ti TREBAŠ meni...."

Link

Mnogo je teze zaboravit...nego voljet...
teze je dokazati...nego objasniti...
a lakse je osuditi...nego razumjeti...



Link

Kad žena prestane da plače,
odmah počni da vjeruješ da ima novi plan.
Sigurno je već smislila nešto,
što će se najmanje dopasti onom
tko ju je natjerao na suze....

Link

PODRŠKA I POŽRTVOVANJE

Nežno mlado stablo vrtlar je vezao uz jak jasenov kolac da ga podržava i omogući mu ispravan rast.

Kad je vetar pozivao na ples, mlado stablo mu se pridruživalo sa sve obilnijom krošnjom, vičući kocu:

"Pusti me, molim te, zašto me tako čvrsto držiš? Vidiš kako drugi slobodno plešu, zašto ti mene toliko sputavaš?"

"Slomićeš se", ponavljao je čvrsti jasenov kolac. "Ili bi moglo da se nagneš na jednu stranu i, pogrbljen, nakrivo narasteš!"

"Ti si stari zavidnik, pusti me kad ti kažem!"

Mlado stablo se izvijalo svom snagom, no stari kolac ga je pridržavao sve čvršće.

Jedne letnje večeri, munje i grmljavina su, praćeni pljuskovima grada, celom kraju najavljivali strašnu oluju.

Zahvaćeno mahnitim udarima vetra, mlado stablo je škripalo pri svakom pokretu, a krošnja se na trenutke povijala do zemlje. Činilo se da će ga vetar iščupati zajedno sa korenom.

"Gotovo je", pomisli mlado stablo.

"Ne daj se, sinko!", dovikivao je stari kolac, prikupljajući svu unutrašnju čvrstinu i uspešno odolevajući buri. Bila je to duga, mučna i iscrpljujuća borba. Mlado stablo je, na kraju, ipak spašeno. Stari jasenov kolac je, na žalost, pao prepolovljen.

Mlado stablo je konačno shvatilo, te počelo da plače.

"Nemoj da me ostaviš! Još si mi potreban!"

No, odgovora nije bilo.

Komad koca (donja polovina) ostao je vezan uz mlado stablovo šiblje, kao u poslednjem zagrljaju.

Prolaznici danas s divljenjem posmatraju snažno stablo koje, u vreme jakih bura, kao da nežno podržava stari komad osušenog koca.

Bruno Ferero

ღ Čudno je, kako je život prazan,
kad jedna osoba nije tu...
i kad živiš među toliko ljudi,
a misliš samo na svoju ljubav jedinu. ღ

Link

Link

"Kažu da me po osmjehu poznaju
Da je osmjeh, moja osobnost...
Koristim ga, kao liniju odbrane,
da me očuva, od radoznalih pogleda,
od suvišnih pitanja,
nekih što tuđe boli požele,
ne bi li tužne bore svoje duše ispunili...
Svoju dušu ispunjavam trajno,
lijepim trenucima, dojmovima sreće i sitnicama...
Meni malo i boje duge, znači...
Očekujem puno od ljudi,
a ljudi me ponekad iznenade,
Mnoge će more života izbaciti,
na moju obalu,
a znam da samo rijetki imaju
u sebi mjesto za biser.."


Link