stanje uma

Link

ostani.....
poljubi me, i budi tu
ostani......
kao prvi put
ostani.......
samo ti ostani
da me čuvaš,
kada zaspu anđeli

Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol. ..........

"Neki ljudi, jednostavno, posjeduju ključ naše duše,
a ostalima je uzalud provaljivati."

Link

Link

Link


Link

utorak, 31. siječnja 2012.
MI LJUDI...SKITNICE..

Postoje dani, sati, minute, sekunde kada bih jednostavno željela biti negdje drugdje, sklonjena u nekom drugom vremenu
izvan ovoga u kojemu sam živjela...i živim još uvijek, a ponekad čini mi se ne znam živjeti ili nisam znala...
Jednostavno ponekad živimo bez da smo svjesni da smo izgubili nit...i nastavljamo dalje tražeći ju očajnički, nesvjesni
izgubljeni u vremenu,a sve česće osvrćemo se tamo negdje iza, nadajući se spaziti ju kako bismo mogli utkati ju ponovno
u sebe...
Vjerujem u vječnost u neko vrijeme koje postoji iza ovoga današnjeg i sadašnjeg, a možda je greška upravo u tome...
...možda premalo volim ovo danas
...ili previše očekujem od onog sutra,
...a premalo sam vidjela u onome prošlom.
Možda sam i ovaj svijet voljela premalo, pa me ponekad niti on nije znao voljeti...
Koja je naša svrha u ovome svijetu? Mislim da svaki stvor začet i rođen ima ono nešto predodređeno svojim rođenjem.
I nije jednostavno shvatiti našu svrhu. Ponekad nisam shvaćala moju, a ponekad ju ne shvaćam niti danas.
Činimo loše drugima i drugi čine loše nama. I koliko god prizivali ljubav nju često ne nalazimo više...ili ju jednostavno nismo
u stanju više osjetiti, iako je tu oko nas, i u nama, ali ju tvrdoglavo baš kao iz neke loše navike nastavljamo gušiti.
Zaobilazimo ljubav i zaboravljamo sebe, a život od nas čini skitnice. Pretvaramo se u najobičnije skitnice....
Poneki još uvijek čuvaju ključ, nekoga doma, ili samo iluzije doma...pretvarajući ga u svojevrsnu amajliju, i sam pogled na njega
iako iluzija budi nam osjećaj neke lažne mirnoće i da je možda bilo svrhe, i da može postojati još uvijek, ako pronađemo vrata bez da smo zaboravili ključ. Manje smo skitnice imajući ga još uvijek negdje pohranjenog...
I danas vidim puno skitnica...lutaju besciljno, pogled je prazan, uperen negdje u daljinu, ...
...i tko zna što vide
...i tko zna što traže
Smisao čega i koga,a sama skitnja postaje potraga...za srećom, za svrhom, za nekim drugim vremenom..
I ne znam čemu nam služi stari, izlizani ključ doma kojega nikada možda i nismo imali
Iluzija, koja nam olakšava dušu...i lakše je tako..ide se nekuda, živi se i dalje...
...samo smo neke skitnice u potrazi za srećom...
Link

Postoje ljudi među nama;
koji su potomci anđela…
Žive u običnim kućama;
i ne vide im se krila…

Od rođenja nose grijeh;
svojih palih predaka…
Oni su djeca njih;
i običnih smrtnika…

Anđeli su nekad ljudi;
s tijelom koje žudi…
Kad pojavi se žena;
kao trojanska Helena…

Ljute se Bogovi;
pokreću se ratovi;
Strada puk i sirotinja;
miješa se nebo i zemlja.

Zbog takvih žena;
sve je manje anđela…
Samo ostaju potomci;
rođeni kao pjesnici…

Oni grijehe okajavaju;
noćima ne spavaju…
U njima je tuga;
svih palih anđela…

Vladimir Novotny; Pjesnici

Link

drugi puta ću pametnije
ako ikada vratim vjeru u tebe

Ako se bojite, da ćete se udebljati
prije obroka, popijte čašicu rakije.

Rakija uklanja osjećaj straha!

Link

kako bi volio da se budiš samo za mene
da si pjesma moje ljubavi

Link

Link

Prolaze dani u boli tuge, bez ljubavi moje,
a jecaj pogleda u noći, otvara rane,
tamo gdje nikada nisu bile.
Traže oči, koje zrače ljubavi i
molbom za zagrljajem mojim
Kako minute i sati dugo traju, bez tebe ljubavi moja
Kako je lijepo vjerovati,
da ujutro se budiš za mene ljubavi moja,
Želim ti dobar dan, sa pjesmom srca moga....
da ti sunce moje želje, ugrije tijelo, a krv pocrveni od ljubavi moje
Osječam miris i dodir kože, ljubavi moja.....
Kulisa tuge, me vrača u stvarnost,
dok nove rane peku od žeđi ljubavi, ljubavi moja
Pjesmo moje stvarnosti, u iluziji želje bori se,
za svaki udah, dok duša u boli traži oči
koje zraće ljubavi i molbom za zagrljajem mojim
Glasnije ljubavi,
nečujem dovoljno, pjesmu ljubavi tvoje,
u buci tišine bez tebe...
prolaze noći kao da su dani,
pogledom prema nebu tražim neki znak
možda,
dugu ljubavi tvoje,
kako me traži u samoći tuge svoje
Već je jutro, opet svanulo;
-dobro jutro ljubavi moja......
-dobar dan ti želim ljubavi moja.....
-laku noć ljubavi moja......
Tuga čini brazde na licu, a oči mjenjaju boju
u tuzi čekanja za očima, koje traže samo mene
i čeznu za zagrljajem ljubavi svoje
Ljubavi,
pjesmo moga bitka
uđi u besane noći,
da šetamo svodom snova i mašte
dodirnute usnama tvojim,..........
ljubavi moja

Link

Link

volim osmjeh tvoj
dobro ti stoje poljupci
moji,
svi su mi krivi kada sam bez tebe....

kako si
ljepo je jutro u tebi ljubavi..................

Link

Link

u mojim noćima ,
ljubav doziva snove .
djete želi da odraste,
prsti su ljepljivi od meda,
zvijezda zastala u grlu
U mojim snovima
ljubav miriše na hrabrost

Link

Link

Danas je tužan dan, iako sunce pokušava zavaravati osjetila.
Oči tužne u kulisi humora i osmjeha čine folklor ljudske ograničenosti bitka.....
Značaj nekoga, u stvarnosti odražava vrijeme pada kamena, najače bačenog u globalne vrijednosti
Kako bi imali vrijednost, stvorimo svoje okruženje u kojem živimo i kada nas nema!
Nada, htjenje i želja postaju tema motivacije za novi udah.....

Link
Link

Link

Link

Link