Kutak inspiracije

 
LAKO JE RECI VOLIM TE ALI JE TESKO RECI
KOTLOKRPA KRPA KRPE NA KOTLOKRPINOM KROVU,
NA ŠTRIKU SE SUŠI ŠOSIĆ, OTORINOLARINGOLOGIJA I SL.
ZATO STO TO RIJETKO CUJEMO, KAZEM STO SAM VEC REKAO VOLIM TE! J

 
Ja pišem pjesmu
Riječ po riječ,
I slažem riječi
Kao cigle.
 
Bilo je sunce
Mrak je već,
O kako vrijeme
Ludo ide.
 
Na stolu mome
Cajger sata
Stao je, na
Broju sedam.
 
I dani idu
Kiša pljušti,
A ja u njoj
Sebe gledam.
 
Ma što mi vrijede
Riječi ove,
Kad ih pišem
Samom sebi.
 
Jer moje ljubavi
Su bolne,
To su porazi
Što nitko nebi.
 
To je samo jedan tren
Kad sam mogao bit njen
Koji se ponavlja
Kao da je navijen.
 
Prije spavanja
Me nesanica
Zna progonit
Ko` vampira.
 
O Bože dragi,
Dal` je grijeh
Što sam film "Seven"
Gledao iz hira.
 
Pa sad mi neće dati mira
Nego grize me, i boli
O zašto mene sve to dira
Kada ona me ne voli.
 
A i samoća
Krajem dana
Često zna me
Da posjeti.
 
Dobro mi došla
U moj dom,
Vučico hajde me
Na tugu sjeti.
 
Ja sada živim
Još sa vjerom,
Ali bitku svaku,
Uvijek gubim.
 
Zbog onog trena
One noći,
Kad sam mogao
Da ja je ljubim.
 
To je samo jedan tren
Kad sam mogao bit njen
Koji se ponavlja
Kao da je navijen.
 
 
 

 
Hej tata, žao mi je
 
Što ne slušaš moj zvuk,
 
Ali kada ja ga slušam
 
Ja sam kao divlji vuk!
 
 
Bacam se na sve strane
 
Tražim novu žrtvu ja,
 
Da skupa sa mnom pleše
 
Da budemo jedan par i dva!
 
 
Hej tata, žao mi je
 
Što ti slušaš lakše stvari,
 
Što su ti hejvići luđaci,
 
A rock`n`roll ti zdravlje kvari!
 
 
Hej tata, oprosti mi
 
Ja sam nova generacija,
 
Rock mi teče kroz vene
 
Kao gradom kanalizacija.
 
 
Hej tata, oprosti mi
 
Moj zvuk je punk i rock,
 
Smiješno mi je što te oni
 
Uvijek tjeraju na šok.
 
 
Hej tata, žao mi je
 
Što ću jednom biti star,
 
Možda ja tad osjetim
 
Onih lakših stvari čar.
 
 
Ali do tad ja sam ja
 
I neću se mijenjati,
 
Navit ću punk i rock
 
A susjedi će gledati!
 
 
 
 
 
 
 

 
Deset prsti ruke
Klizi mi po žicama,
Iz njih izlaze zvuci
Sviđaju se pticama.
 
Deset prsti ruke
Drže ritam, daju gas,
Deset prsti ruke
Dovoljni su sad za nas.
 
Tvoja dlana dva od ruke
Ispod moje majce idu,
Ja te volim ti to znaš
Uvijek imaj to u vidu.
 
Deset prsti ruke
Tuđa srca diraju,
Zato ptice žele
Vječno da im sviraju.
 
Dodirom o žice
Žice koje znaju sve,
Pogađaju ptice
Što su za njih nemoćne.
 
Ptice vide uvijek samo
Oko ruku razna lica,
Koja će ih tad utješit
Od te boli, od tih žica.
 
Ptice često tad ne vide
Od te tuge srce tuđe,
Žele se zabavit` samo
Žele biti jače, luđe.
 
Tvoja dlana dva od ruke
Grle me i stežu jako,
Moje srce ti ne vidiš
Samo pjesmu kao svako.
 

 
SVIMA SRETAN PRAZNIK RADA,
TRČITE U MAKSIMIR JER JE TAMO PARADA!

 
IMA JEDNA BANDA,
SVI SU MOTORISTI,
KADA DOĐE VANDA
ODU KO` TURISTI!
 
IMA JEDNO MORE
PLAVO I DUBOKO,
KAO POGLED NJEN,
KAO NJENO OKO!
 

 
U kasne noći obične
Bez cilindra, štapića,
Ma kakve stvari magične,
Meni ideja doluta.
 
U kasne noći sumorne
Kada svi ljudi odu leć,
Meni u glavu doluta
Magijom nekom Božja riječ.
 
I kad u glavu doluta
Neće da više odluta,
Nego me muči, vrti se,
Hajde idejo strpi se.
 
Neda mi spavat satima
Neda mi ne, i neće dat
Sve dok ne padne na papir
Pisana strofama na kat.
 
A ti me pitaš malena;
"Kako mi pjesma nastaje?"
Neznam ti reći pravu stvar,
Dio me u njoj ostaje.
 
U mrkloj noći običnoj
Dok mjesec osvjetli sav grad,
Ja krećem tebi malena
I ideja tu je sad.
 

 
Kada vidim oči
Tvoje boje neba,
Kada vidim kosu
Tvoju boje zlata,
Kada vidim tijelo
Tvoje lijepo, vitko,
Poželim te u snu
Mada nisam nitko!
 
U meni se odmah
neka iskra javi,
U meni se odmah
Sto baklji upali,
U meni se odmah
Novi život rodi,
Ali nisam ja taj
Ko` će da ga vodi!
 
Ja sam samo stranac
Daleko od tebe,
Nikad nećeš mene
Vidjeti uz sebe,
Ja sam samo biljka
Daleka od zemlje,
Ako nema vode
Ona će da uvene!

Evo pišem ovaj log kako bi dao podršku Gibonniju sa željom da mu se vid skroz popravi što prije,a vama postavljam pitanje kako vam se sviđa  njegova glazba i njegov rad?

Kiša pada,
Mokra cesta,
Voda teče
Do kanala.
 
Jedne usne,
Zbog samoce,
U tom gradu
Traže nadu.
 
Noć je crna,
Noć je hladna,
Nočne ptice
vani lete.
 
Iste noći,
Svakog dana,
Dok si vani
Samo štete.
 
Čovjek jedan,
Kojeg tražiš,
Pojaviti se
Danas neće.
 
Kad ne slutiš,
On će doći,
A ne neke
Tmurne noći.
 
Ti bi htjela,
Bar na kratko,
Probat´ ljubav
Kao svatko.
 
Al´ se do nje
Teško stiže,
I osobi
Srcu bliže.
 
Gubiš nadu,
Ti u sebe,
I pitaš se
Dali vrijediš?
 
Il´ je ljubav
Samo privid,
Kojeg teško
Sada slijediš.
 
Kad izgubiš,
Zadnju nadu,
I vjeru
U ljubav pravu.
 
Tad ti ona
Sama priđe,
Ko´ što zvijezda
S neba siđe.
 
 

 
Ponekad u moju glavu
Udje neka tema pusta,
Hoce nekud da izadje,
Al´ ne moze naci usta.
 
Hoce silom preko ruke
Na stranicu ona doci,
Tako da je vide drugi,
Pa da moze dalje poci.
 
Ona zeli da svi vide
Poruku sto ona nosi,
Preko knjige ili pjesme,
Da nju nitko ne pokosi.
 
U medije ona hoce
Da svi ljudi za nju cuju,
Briga je uopce nije,
Hoce li po njoj da pljuju.
 
Ako se to ipak desi
Ona za to kriva nije,
Vec je kriva jedna ruka,
Sto nju vise sad ne krije.
 
Poruka je ipak vazna
Skriva tajnu, ljude dira,
Zato je i temi vazno,
Da se pjesma vise svira.
 
Mnoge ljude pjesma dira
Jer tad ona im pokaze,
Ogledalo ljudske duse,
Koje nikada ne laze.
 
Upravo zbog toga ljudi
Mrze ruku, a ne temu,
Sto je pjesmu napisala
Ona im je kriva svemu.
 
Ako pjesma samo stoji
U ladici zakljucana,
To je kao da nikada,
Nije bila napisana.
 
Tako moja ruka sada
Pise ovu pjesmu dragu,
Da objasni zasto pisac,
Pise pjesmu ispjevanu.