LLAP

U neko drugo vrijeme, možda bi sve bilo drugačije.

Dani bi prolazili mirnijim tempom, ljubav bi klizila u nama, kroz nas ..... oko nas. Prštale bi iskrice, ali pitomim sjajem, poput zvjezdane prašine.

Možda bi čežnja bila krotkija, požuda mekša ..... toplija.

U neko drugo vrijeme, možda te ne bi dočekivala ovako titravo ..... treptavo ..... usplahireno ..... gotovo fizički bolno.

Možda mi ne bi tako nedostajao, da si mi bio ..... dostupniji.

Ovako ..... gotovo nadnaravno je prštati u sebi, željeti ..... očajnički trebati.

Ali i patnja je slatka ..... kad znam, znam ..... još malo strpljenja, još malo snage ..... tako malo je još preostalo ..... i budem, i opet ću, da ..... opet ću .....

Ludo, božanski čak ..... nezaboravno.

I nakon toliko vremena ..... još uvijek :-)

Am am
Link

Ti meni uvijek fališ.
I kad si par kilometara "blizu".
I kad nisi ..... kad si ovako ..... kilometrima, miljama daleko
Link

Fališ mi i kad si mi blizu, jer ..... ja i tada već znam da ćeš opet otići.
Čuči ta misao u nekom kutku mog mozga, kopka me ..... vreba ko avet i samo čeka da me zgrabi i odnese dobro poznatim putem.

Ti meni uvijek fališ.

Fališ mi slovima, slikama ..... muzikom.

I dodirima.

Am am

Voljela bi da si jednom bar ljubio me i poljubio onako kako sam ja ljubila tebe ..... s čeznjom, strasno, nježno i gladno ..... kad jedan poljubac priziva drugi ..... treći ..... Da si osjećao onu istu strast i emocije koje sam osjećala ja (uhhhh, kad pomislim, kad se sjetim ..... oke mi se ispune suzama. Ne zbog tuge, mili moj ..... već zbog miline i topline).

I da si me više grlio.
Da su tvoji dlanovi češće samo klizili mojim tijelom, da smo češće samo lezali zagrljeni jedno pored drugog ..... šutke ..... isprepleteni ..... „koza uz kozu“ ..... sjećaš se? (uhhhh, sklopile se oke, al suze su našle svoj put kroz vijeđe. Prekrasan, plemeniti osjećaj popraćen dubokim uzdahom ..... ).

Volio si, znam.
Volio si i ti jednom u životu, nekoga ..... neku ..... Nekada.
I znam da se još sjećaš kako je to.
Znam da razumiješ.

Uspomene svuda oko mene, i u meni.

Moje neostvarene želje.
Tvoja neispunjena obećanja.

Ma da, priznajem ..... još uvijek je uzbudljivo voljeti te, mili moj.

Obožavam sjećanja na tebe
Link

još minutu-dvije i zakasnila bi ........

Voljela bi i ja tako, ponekad.
Biti otkačena, nakljukati se šizofrenijom i mahnitošću, pisati bez smisla, reda i poretka ..... biti ne samo luda, nek baš ono ..... poremećena.
Pa da me niko ne shvaća i ne razumije.

Voljela bi ja, ponekad, živjeti život bez doticaja sa stvarnošću, u iluziji da sam super dobra i pametna i sposobna ..... da mi ništa, i nitko ..... ne treba.
Voljela bi i ja, ponekad, izbaciti iz sebe depresiju i vinuti se u visine, kud me misli i nekontrolirani pokreti odvedu. Pakao ili raj .... svejedno. I tako ne bih ništa shvaćala i razumjela.

Voljela bih, jebi ga ..... al nisam takva stvorena, nije mi Bog podario sposobnost predviđanja.
Jer da je ..... tko zna ..... možda bi umjesto osvjetljene strane ceste odabrala tamnu.
Pa ni ovaj put koji sam odabrala nije lak. Sve teže hodam i sve više posrćem, sve se češće spotičem, padam i dižem ..... al sjaja u očima još imam, makar se svjetlo na kraju tunela čini sve dalje i dalje.

Možda je vrijeme da promijenim strane. Eh, da je život ko strujni prekidač na zidu, da ga pališ i gasiš prema potrebi. Al nije.

Voljela bi ..... pa možda ..... pa da sam ovo ili ono ..... probala sam, al sve je to bespotrebno, i na koncu konca, neučinkovito. Cijeli je život jedan veliki „kibi-dabi“.

Ponekad, da ..... svašta bi voljela. Al opet, svaki sudar stvarnosti i mašte, realnosti i sanja ..... svaki je novi pad i novo uzdizanje.

Stog neka mene takve .....ovakve .....
Dok ima sjaja u očima, ima i nade. Cesta je dugačka, a put dalek ..... a i jebeš život bez čeznje, emocija, potreba ..... život bez želja, pa čak i padova :-)

I prije će nestati mene, nego što ću priznati poraz.

Link

prije s nek selfi ..... al bolje išta nego ništa :-)))

Voljela bi da sam kroz sve ovo vrijeme uspjela skupiti hrabrost i reći ti – da te volim.
Voljela bi da sam manje kukavica, jer ..... bilo me strah. Znam da ljubav nisi tražio, bar ne samnom ... ne moju ..... možda čak ni ničiju. Prošao si ... iskusio .... sve to već jednom, i očito .... boljelo te. Ostavilo dubok trag. Pa si, na neki način..... odustao. Kao, uostalom, i ja. Očito te jako, jako boljelo.... više nego što sam uopće mislila da može boljeti .... muškarca.

Ni danas ne vjerujem baš previše u mušku ljubav, ma koliko ju vidjela u ljudima oko sebe. Al nisam sigurna da to ima veze baš s tobom... s Vašim spolom .... možda je greška u meni ..... možda se previše trudim, možda sam previše gladna, previše podatna i mekana, previše želim i dajem, ili na pogrešan način ..... možda u silnoj želji pomiješanim sa strahom, gušim ..... i sebe, ali i tebe.

A znaš..... onaj dugi period mog života, one godine samoće i praznine .... ahhhhh... tako je lijepo bilo ne osjećati ništa, ne željeti ništa .... ne sanjati o poljupcima i zagrljajima. Tako je lijepo... smireno bilo.... O da, bile su godine samoće i praznine, al bila sam zadovoljna .... poimalo inatljiva i prkosna, samodopadno se smijuljila i rugala Vam se ..... ponosna na svoju individualnost i nezainteresiranost. Bila sam tada fakat jaka .... jača nego sad.

A onda si se baš morao pojaviti.
Zašto? Zašto ti? Zašto neko baš takav kao ti ..... anđeo i vrag u isto vrijeme?
Zašto nisam odoljela i obijesno, onako puna sebe ..... frknula nosom? Zašto su se moji snovi o muškarcu mog života morali obistiniti ..... zar sam bila toliko potrebita, da sam tako brzo ..... zaljubila se ..... bez razmišljanja zgrabila sve što si „po/nudio“, izgubila snagu i volju braniti se više i odupirati ..... rastopila se ..... otopila .....?
Jel moguće da sam ipak ..... željela? Al si nisam htjela priznati.
Ne kaže se uzalud da treba paziti što si želi, jer ..... možda se obistini :D

I kaj sad?
Ti si tamo negdje, daleko ..... ne znam ni valovi kojeg mora te oplahuju, ni koji komadić neba se ogleda u tvojim očima.
A ja ..... prebirem po sjećanjima, valjam se u uspomenama ..... vrtim u krug i uvijek vraćam na početak.
I kraj.
Zatvorenih očiju ljubim te i grlim u mislima, kad već ne mogu drugačije.

I već smišljam neko novo iznenađnjce kojim ću ti na usne izmamiti osmjeh, u oku izazvati iskricu ..... nahraniti svoje srce i dušu tvojim zadovoljstvom.
I već zamišljam kako ću ti, kao i uvijek ..... zavuči dlanove pod majicu, prišmajhlati se ..... Još jednom se otopiti ..... rastopiti se ..... prepustiti se ..... ma samo malko, malko ..... mrvicu bar

O svemu ostalom ..... o tome ću misliti, ne sutra ..... nego kad ponovo odeš :-)

Am am
Link

ipak svi mi (i oni drugi), dobijemo točno to što zaslužujemo

samo nadam da ja još nisam gotova, ni sa davanjem ni primanjem .... zasluženog :-)

i da me ipak negdje još čeka ..... nešto .... netko ..... bilo što ..... al bolje i ljepše i kvalitetnije od ovog sada

možda već danas popodne ..... možda sutra ..... a jbg, možda i nikad.

a vremena za čekanje? a bar toga imam napretek :-(((


znate nastavak ..... off sam

ispunjavam obećano :-)

hvala stričeku Veljku iz www.zebra-taxi.com za pomoć plavuši u nevolji ..... na cesti, da se razmeno (selska, najgora moguća pozicija ..... ni vrit ni mimo ..... na pol podvožnjaka)

jedini stao, ponudio pomoć ..... nabavio potrebno, zamijenio

ja ga sigurno neću trebati zbog taxi usluga, ali ..... ak neko baš hoće, broj moba na pvt

I danas sam tu.

Još jedan krug života zatvorio se i stopio se u točkicu.

Jesam li mudrija? Pametnija? Neosjetljivija? Zrelija možda?

Jesam li naučila nešto novo i hoću li izvući kakve pouke i mudre misli, zaključke?

Hoću li promijeniti izričaj, stil, način ..... djelovanje?

Vjerojatno ne.

Al ipak, utvrdila gradivo ..... jesam. I s još boljom voljom i nadom, idem dalje ..... i dalje hodam rubovima spremna na pad ..... ukoliko mi ne pružiš ruku.

Živim i dalje s istim ranama, istom čežnjom i žarom u srcu ..... lakša za vreću analiza, sumnji, neodumica, olako izrečenih obećanja ..... i dalje koračam .....

I danas sam tu. Još uvijek.

Godinu starija.

Daleko ispred tebe. Ni za narednih sto krugova ..... nećeš me i ne možeš ..... sustići.

I dalje koračam .......

Link

Link

Prije nego odeš, skupit ću sve tvoje, naše .... naše „komadiće“, koje sam pohranila u svom biću.
Vratiti ću se na naš početak ..... proći svim sjećanjima, i u mislima, od svakog slova, riječi, postupka ..... i emocije ... sagraditi ću kulu. Najvišu na svijetu.

Sakupiti ću sve misli na jednom mjestu, svaku suzu koju sam isplakala i grč koji me tako često, ničim izazvan, znao presiječi.

Na jednu hrpicu spremiti ću sve uzdahe i svaki treptaj svog srca.
Svako nestrpljivo iščekivanje i pogled kroz prozor, svaku kapljicu pića koje si popio, svaku mrvicu slatkog .....

U jedan kut spremiti ću poljupce kojima sam te ljubila, u drugi dodire ....

Treći ću kut ispuniti svim onim naoko malim i nevažnim .... materijalnim stvarima u koje sam utkala svoju nestrpljivost, svoje porive i motive, sve one vrijedne i uzvišene osjećaje koji su me vodili, i koji me još uvijek vode .... ono moje, onaj dio mene .... nemjerljiv i neprocjenjiv.

Vrata zadnjeg, četvrtog kuta, ostavit ću poluotvorena (ili poluzatvorena). Dijelom, ispuniti ću ga molitvom, nadom i vjerom.
Ostatak prostora zajedno ćemo ispunjavati, brižno slagati ..... onim što će svaki tvoj odlazak odnijeti, a svaki povratak donijeti.

Duboko u sredini, pohraniti ću tvoj lik .... brižno, ogrnut ću te svom svojom ljubavlju, toplinom i zelenilom, mirisom .... Pohraniti ću sve ono što brižno čuvam u sebi i što ti (još) nikad nisam rekla ..... i cvrsto, čvrsto te zagrliti .... poljubiti .... onim ... znaš kakvim poljupcem :DDD Na svodu, nacrtati ću ti zvijezdu i pregršt osmjeha ....

Sve zajedno začinit ću neopisivom čežnjom i slatkom boli, tišinom .... govorom tvojeg, i govorom mojeg tijela.
A onda ću još koji put uzdahnut ..... zatreptat ..... i usnuti :-)

Ma volim ja tebe ..... znam da znaš :-)

Budi dobar.
Čuvaj se i pazi na sebe.
Neka ti obje ruke i noge, i sva krvna zrnca budu na broju.

Am am

ne spominjite moj nick uzalud i bez mog sudjelovanja i znanja

nisam ja u cijeloj toj priči između Vas dvije .... neću imenovati, jer Vi ionako znate na koga se odnosi (tak da i tebe lijepo molim, Vuki .... ne pitaj me ni na blogu ni u "četri oka" o kome se radi :-)) ) ..... daklem, što ono htjedoh napisati .... ahaaaaaa .... nisam ja bitna ni tak važna da se samanom bilo tko lopta po blogu kak se njemu oće i kad oće, nisam ni tema bloga (nis ništ ukrala, majke mi moje ... a da sam bila u poziciji, ili na nekoj ... poziciji ... možda i bi.... vrag će ga znat.... kažu da prilika čini lopova)

al kad već jeste (istina bog, ni mi se štucalo).... pa eto da rečem koju ....

(rekoh da neću spominjati nickove, al sad ipak moram.... reda radi

Pogni
citat: (i jesam budala i glupača što ti uopće odgovaram. reci Bell da sam dozvolila da ti slobodno sve kaže o meni, onoliko koliko zna. Možda će ti onda neke stvari biti jasnije. Ili neće. Meni tako sve jedno)
Autor: pognioci 03.04.2014. u 9:51

- kužim motiv, da se tak izrazim, tvojeg spominjanja moje malenkosti .... i što si htjela time izazvati, koja je ...poanta. ali u isto vrijeme mi i nije drago. Nije da se ljutim ili ti zamjeram, jer nisi me ničim povrijedila osobno, osim što se, na neki način, može zaključiti kak je Bell nekom pričala o tebi iza leđa, a sad joj time i daješ dozvolu. Sad.... jel Bell pričala išta ili nije, za pretpostaviti je da vjerojatno .... nešto .... je pričala. Opet nebitno jel zlonamjerno ili ne, jel u nekom općenitom razgovoru nešto iskrsnulo ili ne, jel to bila čistam neka konverzacija pa si se i ti, ni kriva ni dužna kao ja sada ...našla u toj priliči, ili trač (ustvari, ionak me ponekad zna mučiti .... kad se točno za nekog može reći da trača, što je trač a što razgovor, diskusija .... polemika ... di je granica ... ). Al dobro, sve da se i može zaključiti kaj god kome pasalo, velim ..... još uvijek u tom spominjanju i kontekstu u kojem sam spomenuta, ne vidim nešt strašnog. I da, ak treba priznati, onda ja priznajem: pričala jesam.

Vrbi
citat: I molim te, da ne spominješ Bell, ona je pre drago biće, a da bi ju ti koristila u svoje svrhe, a što očito radiš.
Autor: Vrbica 03.04.2014. u 10:16

- puno hvala na ovom "predrago biće" :-)
Ali te u isto vrijeme molim, kad me slijedeći put neko spomene ..... molim te, ne reagiraj. Jer, i iz ovog tvog komentara može se isto, na neki način .... svašta zaključiti. Kao npr. da Pogni Bell iskorištava u SVOJE svrhe. Voljela bi znati, u koje to svrhe? Kako to Pogni, i čime .... iskorištava Bell? Što je to Bell učinila da si stekla takav dojam? I majkumustaru, kak si to opće mislila kad si napisala "SVOJE SVRHE"?
Možda si se pogrešno izrazila, ili nedovoljno precizno ..... evo, čak i ja, ovaj put, iako zaista ČITAM napisano, ostavljam kao mogućnost da sam nešto propustila između redova .... i krivo shvatila... ali ..... jessi li svjesna da si time više negativno okarakterizila mene, to predrago biće .... a ne Pogni.
Pa kakva sam to onda ja kad se dam iskorištavati (upsssssss.... zaboravih .... glupačica). Što mi točno zamjeraš? Druženje s Pogni, zajednički odlazak na more ..... da sam prodana duša ... slijepa .... vezana ko pesek na lajni ..... jesi negdje vidjela da joj podilazim i sipam komplimente, povlađujem i gladim ego?
Kakva je to, i čime obrazlažeš i možeš potkrijepiti svoju tvrdnju?
Ničim, Vrbi .... ama baš ničim. Koliko god budeš tražila, ništa takvog nećeš naći.
I kao što sam gore napisala i Pogni, tako mogu i tebi ..... niti se ljutim niti ti zamjeram, i znam da me nisi imala namjeru ni ti povrijediti ..... možda si se samo nespretno izrazila ..... al ja razumijem i tvoje motive, kao što sam i Pognine.

I Ok, malko sam i ja sad nabrijana, i možda sam zbog toga napisala nečeg previše, a nečeg premalo, na neke stvari koje je možda trebalo spomenuti i zaboravila.
Dok ovo pišem, sve mi nekako kristalno jasno, osjećam se ..... ispražnjena ... sve manje se osjećam isprovocirana, sve manje vidim svrhu i potrebu iznošenja svog mišljenja (ko da se branim i opravdavam, a nemam ni kome ni zašto) ..... i ako ćete, obje, baš ono ... iskreno i iz dubine duše ..... sve sam tuznija i zalosnija što ste me opće dovele u situaciju da reagiram, ma kako pomirljiv (jel baš takav, ni sama više ne znam) ton mog zapisa bio. I sve sam mekša i mekša .... i baš ono .... da sam prešla šutke, više bi si se svidjela, al kak nemrem pobjeći od onog što jesam .... eto, nek ide ..... pa kom pravo kom krivo. Najbitnije je ostati vjeran sebi ....

Ali Vas obje, još jednom molim ..... ajd nemojte drugi put .... plizzzzzzz .... recite si što hoćete, pišite što hoćete, komunicirajte.... polemizirajte ..... al bez mene u sredini.
I tako me skoro pa više i nema na blogu, a ovo uopće ne pomaže mom "bloškom uskrsnuću"

Pa poglečte samo gore kako Vas molećivo gledam :-)))

Dogovoreno?

Ne volim te više.

Ali ni manje :-)))
Link
Link

vani toplo, susjedi pristojni, balkonska vrata otvorena, a ključevi ostali zaključani

inače bi bilo ajme meni .......

a sva sreća da se još mogu uspentrat .... :-)))

Link


...... isto ovakvo lijepo popodne :DDD

a Vi si sad mislite ....... :-))))