dvjesto godina

Link



Jutros mi niz lice
U jednoj jedinoj suzi klizi
Dvjesto godina samoće
Jedno cijelo proljeće
Tek procvjetala trešnja
I žena u crnoj pelerini
Što mi srce slomi U proljeće
Pod tek rascvjetalom trešnjom
prije točno
dvjesto godina

Uredi zapis

05.02.2013. u 11:05   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Ančica Kutinskaja

Link





Ti si kriva što sve te zvijezde
što su pale i ovu noć
Ponesoše u smrt
Sa usana mojih uvijek samo tvoje ime

Ne daš mi da budem čuvar tvojih snova
Da ti usnama na vratu potražim ono mjesto
Koje zakovitla bure u tebi

Sjedeć na stepenicama
Naslonim glavu na zid i maštam…tebe
Smiješim se ,
A tuga luduje u mojim plavim očima

Na stolu zalijepljena žvakaća
Moj krevet već umoran od čekanja …tebe
I knjiga o … ženi – Anna Karenjina
( Htio sam ti je šaputati na uho
Prije spavanja )

Uredi zapis

05.02.2013. u 1:14   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

košmar

Link

Link





bježao sam
glavom bez obzira
ne osvrčući se
ponestajalo mi je već daha
progonjen od
tvojih obožavatelja
mahnito su me gonili
i jurili za mnom
tjerajući me od tebe
gađali su me kopljima
od procvjetala ružina drveta
krv mi je kapala iz
otvorenih rana
u svakoj kapi
vidjeh tvoje lice
i očutih tvoj miris
pomiješan sa mirisom ruža
pomislih - još si uvijek u meni
mogu me i ubiti
mogu nas fizički razdvojiti
no ti ćeš
zauvijek biti dio mene

spotakoh se i padoh
...sustižu me i bodu ...bodu ...likuju ...
vidim kroz maglu
njihove iskešene očnjake
najednom se razmiču
i vidim tebe
ja ti pružam ruke
smiješ se ...
skidaš haljinu sa sebe
onako gola
plešeš među njima
i daješ im se
tik pored mene
držeći me za ruku ...
plačem ...
posljednje što čujem
su pomiješani tvoji i njihovi
uzdasi i smijeh

zastor se spušta
da li je ovo doista kraj
ili je režiser odustao
od klasičnog sretnog svršetka
možda je ovo ipak novi početak
ili možda i nije
možda nikada i nije
bio samo jedan početak
možda i nije
napisan kraj

ma ovo je izgleda komad
u kojem
sami glumci određuju
...kraj
ja ga već odavno slutim
no kako li si ga ti zamislila
...kao novi početak
ili kao
bezuvjetni kraj

budim se
jastuk mi je mokar
izlazim u park
čekat ću još
na klupi ...sam ..
možda svratiš
u ovaj moj komad
htijenja i snova
...jednom ,
da odagnaš
moje sumnje i strahove

Uredi zapis

04.02.2013. u 19:34   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

dok sviram u tebi

Link





samo da jutro noćas zadrijema
na svom stražarskom mjestu
jer ti me zoveš u svoju postelju
glasom još punim noćašnjih snova

i u trenu postaješ pohlepna bludnica
i preklinješ me da u tebe posadim sebe
i kliziš mi usnama od čela do vrata
i prebrojavaš mi i pališ pore na koži

ne preostaje mi ništa drugo
nego da te odsviram do kraja
vrag će ga znati u kojem taktu
ćemo završiti ovu noć
….. 4/4 ?

To ovisi i o stanju
mog violinskog ključa

samo neka jutro noćas još drijema
dok sviram u tebi

Uredi zapis

04.02.2013. u 3:53   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

mirisi

Link




Onih dana
Kad mi koža postaje pretijesna
A svako jutro mi zamiriše na blud
Potražim u imeniku opet tvoj broj
Pa ti ionako već znaš kad te zovem
da bih htio voditi ljubav sa tobom
i već po navici
daruješ mi se i
opraštaš sve
i tvoj krevet postaje žrtvenik
na kojem te uzimam bez imalo
srama il grižnje savjesti

a kad se probudiš drugog jutra
ja ču već pobjeći kroz prozor
sakrivši tragove i
pomiješavši se sa mirisom friško
pečenog kruha i bureka
iz obližnje pekarnice



Uredi zapis

03.02.2013. u 20:37   |   Editirano: 03.02.2013. u 20:40   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

kiša i ja

Link
Link




Opet Kiša i ja
dosađujemo Kutinskim ulicama
Uvučene glave između ramena
Razmišljam o besmislu mržnje
I konstantnoj potrebi da me netko voli
Brojim do tisuću petsto četrdeset i tri
zastajem
Utihnuo je i klavir u mojoj glavi.

Muk

Ulične svjetiljke mi se izazovno smiješe
Poletio bih k bilo kojoj
Ali ti si mi jesenas odrezala krila

Kojim sam to putem zapravo krenuo
Pošao bih bilo kojim
Gdje u svom skutu nadolazeća noć
Ne skriva tvoje lice
Gdje neće biti jeke u mojoj glavi
Kad te prokunem dočekujući budan zore

Uredi zapis

03.02.2013. u 13:33   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

pikov dečko

Link
Link




imam u glavi tisuće želja
ali samo jedan san
ispisujem prstom tvoje ime po zamagljenom staklu

dobro znam da me nikad nećeš pustiti
da postanem dio tvog svijeta
poigravaš se i
pokušavaš me zavrtjeti
i promiješati u svom špilu karata
ali ja sam uvijek bio
i ostat ču - pikov dečko


ne želiš čitati moje pjesme
niti postati dio moga sna

pritišće tuga
i puše mi pravo u grudi
dižem sidro
i spuštam jedra
boca (ruma )je najljepše žensko ime
nikad nije iznevjerila moja očekivanja
nastavljam dalje
kao i uvijek
nošen vjetrovima samoće

Uredi zapis

02.02.2013. u 23:03   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

zašto sam morao uništiti baš sve naše snove

Link
Link
Link







Dok nekad naš grad bezbrižno sanja
netko j e noćas prosuo pahulje po poljima
čuje se vlak u daljini
i vjetar
zašto sam morao uništiti baš sve naše snove
i porušiti mostove što su nas nekada spajali.

Užas. Sad više nemam kome kupovati ruže
I pisati pjesme

Vrijeme je umrlo kada si otišla
prezirem sam sebe dok
čekam da završi televizijski program
i opet plačem skriven plaštem noći

zašto sam morao uništiti baš sve naše snove

Uredi zapis

02.02.2013. u 2:53   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

avion i lađa

Link






Sjedila si zamišljeno na stepenicama
Preko puta kraj ceste crvenila se trešnja
Rijetki oblaci su nasumično tumarali nebom
boje tvojih očiju
naslutio sam oluju u kutu tvojih usana
znao sam da ćemo do uveče umrijeti
nije više postojalo sutra za nas
neizlječivo smo se mrzili

susjedov sinčić je kroz prozor
bacio papirnati avion
ja sam načeo drugu litru
a na njenom dnu vidio sam
našu potonulu lađu

ustala si
podigla palac u mome pravcu
i odšetala kao da si krenula
u trgovinu po mlijeko
zaškripala su drvena vrata dok si ih zatvarala
to je bilo posljednji put
pamtim tek da je bila nedjelja
nebesko-plavu boju tvojih očiju
i
maleni papirnati avion

Link
Uredi zapis

01.02.2013. u 5:49   |   Editirano: 01.02.2013. u 5:55   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

smrznuti maslačci

Link






Otišao sam van te noći
Jer osjetio sam da još nisi spremna
I da možda nikada i nećeš biti moja
Svi pijanci redom su se suosjećajno
Okrenuli i nasmiješili kada sam ušao u krčmu
kao da su osjetili da sam jedan od njihove braće
točilo se i pilo te noći bez predaha - pravo žestoko
i još bih bio za tim šankom
i ostao bih još tristo godina
jer ni tada me nećeš htjeti
kao što me ni noćas nisi htjela zadržati
i uspavati
pjesmom morskih sirena

a tako sam se žarko poželio
te noći u paramparčad razbijati
među tvojim bedrima

nabrao sam ti putem stručak smrznutih maslačaka
iako si spavala dok sam se ja borio da pogodim
na kojoj strani ulice stanuje moj krevet
nisi ih zaslužila pa sam ih bezuspješno
pokušao pokloniti susjedovoj mački
ni ona ih nije željela
ni ti mene ne želiš

i što mi je preostalo drugo no da ih pojedem
i zalijem čašom kuhanog vina

Uredi zapis

31.01.2013. u 3:59   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

plavokosa

Link








Vjeruj mi

sjećam se svega

Iza mojih plavih očiju još uvijek

Stanuješ ti kao djevojčica

Plavokosa

I Jedna od mojih prvih ljubavi

Puštam suzu da se iskrade

I ostavljam te u snovima

da me ljubiš i spavaš kraj mene



pitam se kojim to putem krenusmo

jesmo li ovaj puta dovoljno odrasli

da od braće grimm

ukrademo za nas

jedan sretan kraj

Uredi zapis

30.01.2013. u 8:51   |   Editirano: 30.01.2013. u 8:58   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

dim cigarete

Link
Link





Noćas su se sa moga balkona
Bacale suze na pločnik
A Ti si mi bivala tako dalekom
Sve daljom
Dok sam te otpuhivao
Uvijenu u dim cigarete

Uostalom što će ti netko kao ja
Tek nejasna sjenka prošlosti
Koje jedva i da se sjećaš

Spalit ču polja crvenih makova
Što sam ih tebi nakanio pokloniti
A mene i tako uvijek možeš pronaći
Zatvorena u mojoj krletci od snova
Zajedno sa pticom ljubavi što je nisi pustila
Da ti se nastani u grudima

Uredi zapis

30.01.2013. u 2:04   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

zaborav

Link
Link
Link





Svako zrno soli iz moga oka
dere mi kožu sa obraza
Nikad više ti neću napisati stih
A ni ova pjesma nije za tebe
I ni imena ti se više danima ne sjetim
No ono samo sa psovkama poteče
preko mojih usana
poslije litru i po tuduma

Krička brda. 1991.pokraj ceste probušen olovom
u grabu je istekao jedan život
- kao maleni krvavi potočić -
hoće li iz njega niknuti barem jedna ruža
posađena za 56. Satniju
crvi i zaborav nas sve na kraju požderu

jezikom sam ti volio lizati … pupak
dok je tvoje bokove razdirala neutaživa žeđ
nisam ja nikad bio uobičajena muška kurva
morala si me platiti makar malenim zrncem ljubavi

utihnula bi noć
dok smo se u početku
jedno drugom kleli na vjernost do groba




Link

Uredi zapis

29.01.2013. u 17:18   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

zašto ... vjetre ?

Link
Link
Link





Samo se pitam zašto je i vjetar
Upleo prste Tog jutra
I Pomagao ti u bijegu
brzo obrisavši tvoje tragove
na bijelom tepihu od pahulja
što ga je nebo noćas istkalo


nisi mi ostavila ništa

osim bola

Uredi zapis

29.01.2013. u 2:04   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

na na na

Link
Link
Link






nina

želio sam ti sinoć
zaviriti u snove
i već sam na prstima hodeć
tiho otškrinuo vrata
no
predomislih se u zadnji čas

pomislih
a što ako me nema u njima
ako me ni ne sanjaš više

bolje mi je ovako kad mislim
da se jutrima budiš samo zbog mene

Uredi zapis

28.01.2013. u 1:08   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar