Pjesma

Ima sitinica u životu koje te znaju baš onako... štrecnuti. Raspizde te za trenutak a onda te puste. Recimo liftovi...
Lift kao takav je dosta dobar izum. Pozoves ga na svoj kat, uđeš i izađeš na željenom katu. S vremenom su se i razvijali. Umjesto jednog gumba sada imaš dva, jedan stisneš kada ideš gore, drugi kada ideš dolje. Jednostavno? Čini se. I ZAŠTO ONDA LJUDI SA FAKULTETSKOM NAOBRAZBOM TO NE MOGU SHVATITI?! Zašto im je tako privlačno da stisnu SVE gumbe koje mogu na liftu? brže će doći? E NEĆE. Ako lift ide sa četvrtog kata na -2 etažu i netko u prizemlju stisne gumb i za gore i za dolje neće on stati u prizemlju i otići gore (preskočiti odlazak na -2). Samo će stati u prizemlju, iziritirati onoga tko je na putu prema dolje i tek se onda vratiti prema gore.
To obožavam kada netko tako stisne oba gumba i onda se iznenadi: A vi idete dolje? Budem onda pričekao. "Mrš, idiote, što si onda stiskao oba gumba." mislim, ali se samo kiselo nasmiješim.
Ili situacija dva, moja druga omiljena. Ulazim u zgradu, susjed ispred mene par metara već ušao. Taman stignem da ne moram ponovo otključavati vrata. Dolazim do lifta i taman vidim da je mamlaz stisnuo i za gore i za dolje. Ulazimo u lift, ona na kat x, ja na y. oba kata "gore". Vrata se zatvaraju. Kako je dolje bliže lift provjerava da li je nešto od "dolje" stisnuto. Nije, vrata se opet otvaraju i ponovo zatvaraju: - Joj kak je glup ovaj lift. Ma nije lift glup, idiote, nego si ga ti zeznuo. On je dobro isprogramiran, samo kaj se tebi ne da protegnuti te dvije sinapse koje imaš da malo razmisliš da li ideš gore ili dolje.
Situacija tri: lift nikak da dođe. Taman je krenuo iz najniže podzemne etaže i nisi stigao stisnuti gumb za gore. Kako imaš više od 3 kata pješke čekaš. Lift ide prema gore, ti čekaš. Dolazi susjeda, uredno se pozdravite. Čekaš, konačno stigne. Stisneš svoj kat, koji je dosta gore. Susjeda stisne PRVI kat. Gledaš u čudu, WTF?! Tko je tu lud?! Ona je čekala 2 minute da bi prešla udaljenost od 3 vertikalna metra?! to je 16 stepenica. Pa ne možeš biti toliko lijen! A stepenice su na metar od lifta! Ne možeš se izgubiti, nema uopće hodinka u zgradi... i sada ćeš izgubiti još dvije minute dok lift pređe tako kratku udaljenost, stane i otvori i zatvori vrata i opet krene...
I tako te sitnice ubijaju iz dana u dan.

Postoji tako nešto kao što je teorija ljestvice, koja po mom iskustvu dosta dobro opisuje muško ženske odnose. Po tome muškarci imaju jednu ljestvicu po kojoj svrstavaju žene. Ljestvica ima jedan glavni kriterij. Koliko im je žena zgodna. To je primarni kriterij. Drugim riječima kada muškarac upozna ženu svrsta je na ljestvicu po principu: spavao bi rado s Ivom, ali ne toliko rado koliko sa Sandrom (sva imena izmšljena ilustracije radi). Prilično jednostavno.
Žene, s druge strane, malo su kompliciranije. Kod njih postoje dvije ljestvice. Jedna za prijatelje, jedna za "komade". Kada žene upoznaju muškarca svrsta ga ili na jednu ili na drugu ljestivicu. Ne može na obje. Svrstava ga se po nekoliko kriterija. Po mojim dosadašnjim opažanjima to su (ne nužno po važnosti): izgled, lova, osobnost. Kod ove zadnje komponente dolazimo do problema. Kada netko prođe prve filtere (izgled i lova, ne mora se sada biti baš prepun svega, ali da zadovoljava neke određene kriterije), ako je dobar prema curi, ako je pažljiv, iskren, spreman pomoći i sve ono što cure deklarativno priželjkuju, automatski ide na ljestvicu prijatelja. ČESTITAM! Postali ste netko koga se može zavaravati, vući za nos, iskorištavati i generalno biti intelektualna kurva (malo kasnije ćemo o tom pojmu). Po mom iskustvu, čim cura nanjuši da je netko dobar dečko otišao si na ljestvicu prijatelja.
tu u priču upada biker (ne u doslovnom, nego u prenesenom značenju). Cure, po mojim opažanjima, najčešće padaju na nekoga tko nije dobar prema njima, nekoga tko ne ih tretira puno lošije od "dobrih" dečki, nekoga tko se ponašao kao kreten, nije pouzdan i ukratko, tko ima jako malo deklarativno dobrih osobina. Ukratko, nekoga tko im je napet. Dobri dečki, jednostavno, to nisu. Dobri dečki postanu prijatelji sa curama/ženama u koje su zaljubljeni, postanu intelektualne kurve.
Najbolja definicija intelektualne kurve bila bi osoba (A) koja drugoj osobi(B) (najčešće suprotnog spola, ali ne i nužno), ispunjava emocionalne potrebe (plakanje na ramenu, pričanje o osjećajima, zabavljanje na različite načine), cijeli vrijeme nadajući se da će ta druga osoba shvatiti koliko je osoba A dobra i shvatiti njenu vrijednost.
 

Curse
 
To be in love is to be cursed
Everyday about one person thinking,
Her, in every possible way imagening,
Mental image you've built enjoying,
Not realizing that people are changing.
To be in love is to be cursed
You can live in hope, day after day
Until you say enough! No more!
And you set out to clear things up.
But by then it will be way too late,
You've missed you're fragile chance
And you'll see waiting was a mistake.
Still, you'll plunge into disaster,
Hoping for best, expecting worst,
And you'll realize that in reality,
There doesn't have to be a bright spot.
So you'll walk away, without turning back,
Hurting yourself and the beloved one too,
Hoping you won't become a lifeless wreck.
But that's okay, you knew it from the beginning,
After all, was there any other ending?
Sad you'll sit in your car and drive around,
Searching for something that cannot be found...

Love, Once It Was
 
 
It wasn't enough just to love you, was it?
And it wasn't enough that you had my heart lit?
You wanted more, more than I have offered,
More than I ever could, and for that I suffered.
I asked, that fatal night, what is that you wanted,
And in silence you sat while I fleetingly wondered.
You left me out there sitting in cold, dark night,
While you glided out my life, a star once so bright.
I tried to tell you not to burn me, not like that,
But you walked away, like we've never met.
One word would suffice, be it yes or no
Instead you left, and my spirits sank low.
Why you did it, know I still not,
But it hurt me deeply, and it hurt a lot.
I would have given you, if I could all,
My heart, my soul, my love, my role.
I did give it all, but you wanted more.
In you I sought warmth, but found cold at core.
Did I ask too much, more than a lot?
Well you gave me nothing, now it's all I've got...
Deny it do not. Far too close were we,
your avoidance and deception not to see.
It could have been so easy, if you were honest,
We would remain friends, it would be for best.
But it didn't really end that way, right?
Would it've been too easy, too light?
One thing, just one thing, I cannot see.
Why you teased, why just didn't let it be?
If you told me, even only once, to forget it all,
I would remain on the other side of wall.
On we go, to forget it all would be best,
So let's separate and give each other eternal rest