s vezom i bez veze

Dobio sam zečeka na čuvanje!! Kak je slatki, jedino kaj je od moje bivše to mu je mana!!!
Ona i klinci su prešli na more u viksu a ja sam dobio zeca :)))

MA NEMREM JA BEZ SLIČKE NIKAK!!
Na ovaj tugaljiv kišni dan svi ste obuzeti ljubavnom sjetom, zadržali ste pisma od nekih prošlih ljubavi.
Ja nemam ni jedno sačuvano pismo, parola glasi šta je bilo bilo je! Glavu gore i guraj dalje!!
Ali kao i kod svih ostala su sjećanja a jedno od njih i ovakvo:
Kraljevo 1980. god. gdje sam služio onu nesretnu vojsku. Prvi izlazak u grad trebao je biti standarno običan, odlazak u neki restoran ručak pa šetnja gradom ako se ta palanka i može tako zvati.
Grad je bio preplavljen vojskom preko vikenda jer je tu bilo stacionirano oko 5000 ročnika.
Uglavnom ja i moje društvo poslije nekoliko popijenih piva u raznim kafićima otkrili smo da tamo ima disko koji smo i posjetili.
Tamo je bila ona, pogledi su nam se sreli više puta uzastopno onako kao slučajno. Počeli su sentiši a ja krenem po nju.
Uglavnom tad je sve počelo, dolazila je po mene u kasarnu svaku subotu i nedjelju, među svojim supatnicima sam
bio maltene pravi heroj, zbaril sam lokalnu curu :))
Za one koji neznaju u jna (namjerno malim) je službeni jezik bio srpsko-hrvatski pa sam i ja sasvim uredno brekao!!!
Tek poslije više naših zajedničkih izlazaka, priupita ona mene od kud sam ja, iz Zagreba odgovorio sam ko iz topa.
Njezin odgovor je bio: - zar iz NDH? to je bila ponavljam 1980. okrenuo sam se na peti i otišao u prvi kafić gdje sam se
ubio alkoholom.
I možda bi sve to već i zaboravio da nije bilo svima nam znanog rata.

JOŠ IMAM NEKOG DRAČA U VRTU

IDEALAN DALJINSKI ZA SVAKOG MUŠKARCA, POGOTOVO ONOG NA BLOGU!!!
Jbg morate me trpjeti onakvog kakav sam, platio sam premium i imam pravo pisati i keljiti po blogu kaj mi se got poželi!!!

A MOŽDA SE NEKA NAĐE I UVRIJEĐENA, ALI TA SE IONAK NE PERE!!!

Rano jutarnja kava u jesen 91. na dan prije oslobođenom okupiranom dijelu lijepe nam Naše.

Smrdljiva daj nam reci kaj si ti danas kuhala, osim kuhinje na blogu?

Čovjek pristojno i tiho priupita djevojku u sveučilišnjoj knjižnici:
- "Mogu li sjesti pokraj teba?"
Djevojka glasno odgovori:
- "Ja ne želim provesti noć s tobom!"
Svi ljudi u knjižnici se zabuljiše u čovjeka, njemu je to bilo zaista neugodno.
Nakon par minuta djevojka je prišla tiho čovjekovom stolu i šapnula mu:
- "Ja sam studirala psihologiju i znam što čovjek misli. Pretpostavljam da ste se osjećali
neugodno, zar ne?"
Čovjek odgovori jako glasno:
- "500 dolara za jednu noć? Pa to je previše!!!"
Svi ljudi u knjižnici pogledaše djevojku u šoku i nevjerici a tip joj šapne na uho:
- "Ja sam studirao pravo i znam kako zajebati ljude!"