Apolon bog budala

Kad jednom prestanem voljeti ljude
i srce mi postane ukras od leda,
kad ne primijetim da znanci se čude
što smiješni su mi bol i bijeda

kad izgubim samilost čak i za pseto
koje na tri noge njuška oko smeća,
znat ćete da ništa nije mi sveto
i vrijeme je da gasi se moja svijeća.

Bacite me tada u crne vode,
vi,prijatelji moji sada što ste.
Neka mi duša u pakao ode
a tijelom mojim nek ribe se goste

Popis svega što imam tu je, bez rime,
prosjaku i psetu dajte što tu piše.
Iz adresara brišite mi ime
i ne spominjete nikad više.

Smolec za našek kolegu s bloga,koji je otišao kako je želio,

Eto: vjetar s mora vrača nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uče nas prolaznost.
Ali što marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknut usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržat bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.

Vesna Parun

Otici cu. A ptice ce ostati pjevajuci,
i ostat ce vrt moj sa svojim zelenim stablom
i svojim bijelim zdencem.

Svake veceri nebo ce biti plavo i spokojno,
i zvonit ce kao i veceras,
zvona sa zvonika.

Umrijet ce oni koji su me voljeli,
i svijet ce se obnavljat svake godine,
a u uglu mog vrta rascvala i okrecena
bit ce duh moj,nostalgican.

Otici cu,i bit cu sam,bez ognjišta,bez stabla
zelenog,bez zdenca obijelenog,
bez neba plava i spokojna.
A ptice ce ostati pjevajuci.

Juan Ramos Jimenez

Do viđenja druže ,doviđenja!
u životu ima mnogo zala
svaki korak prati nova patnja
na ovom svijetu srece nemam ja.

Do viđenja !Tiho gasnu svijece
pred moj put u mrak i vjecni san
citav život cekam malo srece
ali nocu ipak ostah sam.....

Do viđenja bez stiska bez rijeci
cemu bol i vrelih suza žar?
Za nas nije ništa novo mrijeti
ni sam život nije nova stvar.

Jesenjin

Sve što čovjek stvori to još se sagraditi može,
ali oni ruše i ono, što ti si stvorio, Bože.
Podijelili su i tebe da lakše vladaju s nama,
o kad bi mogli i zrak bi sapleli granicama.
Kako je čovjek mali,kako zaostao u mržnji,
a grana ruža miriši, i u ruci koja ju skrši.
Kako plakao ne bih,ta puklo bi srce i svetcu,
kad vidim da majke na svijet rađaju sijedu djecu.
Za kakav mir mi je ginut? Kad mir oduvijek postoji,
on bi se i sad cuo da ne zveckate oružjem svojim.
Za koju mi je zemlju pasti? Kad ja sav pripadam zemlji,
i sve nedužne žrtve, sahranjene su u meni.

Enes Kišević

Jedino logicno objašnjenje je da su imali vec tada jako strog zakon o zaštiti na radu!

Malo je blesavo ali istinito kad smo bolesni skužimo kaj znaci zdravlje,a kad smo nesretni saznamo da smo prije toga bili sretni baš bez veze ali baš onako ljudski stil.

Ali tko bi dao onu netaknutu prirodu i život bez stresa i žurbe!

Kad malo bolje razmislim mislim da blog i nije toliko loš kako sam mislio jer ima duha i preživljava bez obzira na sve nas,žilav je i neda se kao traktorska guma.Valjda ne mislim tako zbog struje,no tko ga šiša.

Mali idi spat kaj ti znaš ,znaš da su žene kurili kad su ih prijavili da kvočka nece sediti na jajcima,a mog dedeka je babica prijavila da jako kune i pije pa su po njega došli i odvlekli ga župniku i dobil je dvanaest udarca bicem ,idi spat viš da niš neznaš a i nikad nebuš znal,baka je umrla a u jednom je u pravu niš ne znam i nikad nebum znal.

Sjetio sam se jedne davno pročitane priče o indijancima

Tako je stari indijanac iz plemena Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:"U duši svakog čovjeka se vodi bitka,kao borba dva vuka u duši svakoga od nas."
Jedan vuk predstavlja zlo:predstavlja bijes,zavist,ljubomoru,pohlepu,aroganciju,grijeh,srđbu,laž,lažni ponos,egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro:predstavlja mir,ljubav,nadu,vedrinu,poniznost,ljubaznost,darežljivost,dobrohotnost,srd
ačnost,istinu,suosječanje
i vjeru.
Mali unuk se zamisli nekoliko trenutaka ,sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi te ga zapita:"Koji vuk na kraju pobijedi djede?"
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom izboranom licu:"Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš....."

U Turskom pohodu na Beč lijevo krilo tada super mocne turske vojske prolazilo je Zagorjem prema Maceljskoj kotlini i dalje prema Ptuju,ostavljajuci iza sebe spaljenu zemlju,udovice i siročad.Vidjevši opasnost grof je pozvao stanovništvo u utvrdu,zbog preživljavanja ali i jače snage utvrde(a ko bi radio za njega poslije pohoda),nakon dizanja mostova i početka opsade te odbijanja napada ,i Turske želje da pod svaku cijenu osvoje utvrdu ,te duge i pogibeljne borbe ,početka gladi za ženu i djecu jer se je hrana cuvala za muške vojnike,pojavi se baba Jaga iz sela kraj utvrde i kaže da joj se donese drvocep(panj za cijepanje drva),škop(slama za pokrivanje kuca u to vrijeme)te lučnica(jedna vrsta sjekire na kratkoj dršci) te veli ljudima oko sebe"nič sa vi ljuedi ne bujta sad buta vidli koj bu bile" uzme drvocep stavi slamu na njega i pocne ju sitno sijeckati lučnicom,naravno izgovarala je duge i čudne rijeci i pijevala cudne pijesme na veliko nezadovoljstvo i mrgođenje župnika iz utvrde,no nakon nekog vremena iz sitnih slamcica poletjeli su ogromni stršljeni njih na stotine tisuca i nahrupili na Tursku konjicu i pješaštvo koje je pobjeglo glavom bez obzira,i tako je Trakošcan ostao neosvojiv za Turke za sva vremena,a baba Jaga otišla kuci svojim travama!

Neće biti sretan mnogo
tko na sreću gleda strogo,
tko je mjeri sa svih strana
i nalazi sreći mana.

Ovu hoće, onu neće
-tu ne može biti sreće.
Ne,tu nema sreće!

Ima jedna mudrost stara:
i za sreću treba dara
sretan čovjek-sam ju stvara!

Netko traži mnogo sreće,
i najljepše i najveće.
Sve što nije mjera puna
on u sreću ne računa.

Mnogo hoće,malo neće
-tu ne može biti sreće.
Ne,tu nema sreće!

Ima jedna mudrost stara:
i za sreću treba dara,
sretan čovjek-sreću stvara!

Nekom zavist mira neda
svoju sreću i ne gleda.
Svoju sreću ne uzima
jer je drugi više ima.

Tuđu hoće,svoju neće
-tu ne može biti sreće.
Ne,tu nema sreće!

Ima jedna mudrost stara:
i za sreću treba dara
sretan čovjek-sreću stvara!

Živim

Ne znam..
Ne mogu ti dati ono što ti očekuješ
Razmišljam kako u meni
Više nema strasti,one iskonske i prave
Zaboravljam..
Pomalo se više ne sječam
Tvojih poruka
Tvog glasa
A nije trebalo tako biti
Znaš to
Znaš to kao i ja što znam
Da mi nekada bez tebe
Nije bilo života
A sada vidim
Da i bez tebe
Živim

I to mi daje temu za mislit ,šteta da nemam ekipu za belu jer kad mislim uvijek nešto zajebem,kaj ću takav sam