Miracles ( ćudnovati događaji)

-Jesam još sam uvijek ljuta,tužna i razočarana,Jagice
-Ti si mu bila sestra,zašto se nisi borila za svaki njegov dan
-A ti si mu bila prijateljica i kuma,a i volio te
-Znam, ....iako to nikada nije izrekao...sad se nepošteno na to se pozivati i pretvarati kako nisam bila svjesna...sad kad ga više nema
-Zašto me optužuješ još i danas
-Vjeruj mi Jaga,dovoljno to činim i sama
-Kao da je bio voda...i samo procurio kroz prste ali znaš Vladu...nije si dao priči,ono duboko iznutra nikada nije dotakao samnom
I vidiš,ovako je to bilo:
-"Želio bih da samnom odeš do osiguravateljske kuće kako bih promjenio korisnika na životnoj polici"rekao je Vlado.
Kao da me je maljem udario
Pogledala sam ga duboko u dušu,i tada saznala...bio je ozbiljno bolestan iako vanjskih znakova nije bilo za očitati
Čak suprotno..izgledao je bolje nego u posljednjih 30tak godina...
Zrele godine su ga služile dobro
Bio je fizički nelijep,a sad je gotovo djelovao bolje nego mnogi njegovih godina
ima takvih,koje vrijeme služi dobro
Naravno da za policu i nisam htjela iči,ali učinio je to sam...stavio me kao korisnika.
Ni to nisam znala sve do samog kraja...prije odlaska na operaciju donio mi je policu,nasmješio se i rekao da ne dramim ...sada...njegova odluka.
Nešto je frfljao o tome kako čovjek ima obvezu kod ovako velikih kirurških zahvata urediti svoje afere,naizgled lepršavim i površnim načinom.
Na što sam se nasmijala kiselo i rekla mu kako me fascinira njegova pedantnost.
Glupe riječi,glupi osmjeh,tupi osječaj finalnosi .. iznutra
Željela sam ga pograbiti za revere jakne i protresti...snažno i dugo...sve dok ne dođe do realizacije o mogućem ishodu ovog "kirurškog zahvata"
Ali nisam,čak ni tada nisam.... i to me boli,grize,izjeda.
Trebala sam vikati,vrištati,praviti dostojnu predstavu iz ove preozbiljne situacije,trebala sam sve i sva... potrebno kako bi polučila pozitivan efekt.
Ali nisam.
Prisjeti se,Jaga našeg odlaska na konzultaciju s liječnikom koji je izvršio zahvat.
Nakon podrobnog objašnjenja i prikaza unutarnjih organa koji će tom prilikom biti odstranjeni i bypassi koje će morati urediti,Vlado ga je pitao samo jedno:Doktore kada ću biti sposoban da se vratim na posao?
Na što ga je doktor prije odgovora na to pitanje pogledao sa žaljenjem i rekao kako je oporavak dug i neugodan i kako nikada neće biti ista osoba...nikada više
I tada sam htjela urlati iz sve snage
Pogledala sam i tebe,uvidjela.... kako nečeš reagirati
Sve što sam učinila tada bilo je postavljanje pitanja doktoru,svih onih koji su mi pali na um s ciljem da Vlado dobije odgovore koji će ga odvratiti od operacije
-Doktore,koliko je uspješan ovaj način liječenja kod Vladine bolesti i u kojem postotku je garancija oporavka?
-Nema garancije:odgovorio je
-Koliko ste samostalno izveli ovog tipa operacija i koji je broj pacjenata se oporavio
-Tri:dvoje umrlo i jedna pacjentica u oporavku
-Kada ste izveli op na toj pacjentici?
-Prije tri mjeseca,ona je još u bolnici,pod nadzorom
-Koliko joj je godina?
-78 godina
Jedna od tri ,a metabolizam spor...ništa kao tvoj Vlado...nemoooooooooooooj(vrištala je nijemo moja nutrina)
-Doktore,koje su prognoze bez poduzimanja ove op
-Jedna do dvije godine,ali sve je to individualno:rekao je(je vrijeme koje imaš,imaš,imaš,imaš...vikala sam opet...u sebi)
-Mogučnost je i u Zagrebu kod primarijusa gdje sam asistent
-Postoci su isti a na Vama je odluka gospodine

-Sječaš li se?
Ti si,po izlasku samo rekla kako čete još razgovarati uveće kad završiš smjenu i do brata navratiš.
Ja sam se žurila doma kako bi pakirala kofer za put,uvečer sam imala let.
U autu sam mu rekla:Neznam,to nije opcija za mene.
U slučaju takve situacije ispitala bih sve alternativne mogučnosti liječenja
Ovo je preagresivno za tijelo koje je savršrni stroj ali kad odrežeš tu,prespojiš tamo zamjeniš prirodne funkcije organa s plastičnim vrečicama
Ja to nebih ni u kom slučaju ,ali odluka je tvoja.
Rekla sam mu kako ću iči s njim kod primarijusa....... kad se vratim
Ostala sam dolje 15 dana.Neplanirano:Neodgodivo:Pa od tog posla sam živjela:Dali sam mogla ili trebala otiči:Ma jesam,naravno,trebala sam.
Po mom povratku sve je već bilo odlučeno i dogovoreno u lokalnoj bolnici
Sve se događalo kao na ubrzanoj traci
Još je Vlado odlazio i u šumu na sjeću,asistirao tamo... ono što je mogao.
Sjetim se njegove primjedbe na temu razgovora o poznaniku kojem su dijagnosticirali rak.
Neko od prisutih pitao je što znamo i mislimo o tome što bi on sada mogao ili smio jesti
Vlado je samo blago odgovorio:Ja mislim da sad može jesti sve...
Dali je već tada znao svoj put?
Jednom sam ga pozvala na večeru u lijepi restoran .
Nisam željela distrakciju njegovog ili mog doma
Željela sam mu reći.
Sjela sam preko puta njega u čvrstoj namjeri otpočela razgovor o tome kako čemo običi i kontaktirati sve moguće alternativce
Gledao je s posebnim izražajem lica,finalna odluka je već pala..nema više prosora za razgovor na tu temu, sve ostalo .......
I tada je rekao:Znaš uzeo sam i Srebrnu vodu?
Koju jebenu srebrnu vodu....sad znam....to je bila utjeha upućena meni,htio mi je olakšati
Ovu večeru nisam izrežirala ja ...nego on,tako je odlučio i izabrao
Još i danas nisam sigurna dali je odlazio svjesno i ako je tako ,zašto je tako,zašto je donio tu odluku koja se opreći svemu što znamo o njemu
I reci mi...tko je to da ima moralno pravo a i obvezu donijeti odluku kad je život u pitanju,otac,majka,prijatelj,brat?
Kako nekoga s potpunom moči rasuđivanja proglasiti nesposobnim u cilju produživanja njegovog vlastitog života?

Wrrrrrrrr,zafrktala sam tiho
Ma tko je tako rano?
Mobitel sam isključila,auto parkirala kod Markana u dvorištu.
Sinoć sam stigla kasno i osim Nevenke,nikome se nisam niti javila..da dolazim
Škure su bile spuštene i čvsto povučene unutra.Ni znaka da je tko živ u kući.A bila je pusta već godinama...osim Nevenkinih dolazaka da se uvijeri kako je sve u redu ...nitko ovdije nije dolazio...sve od vremena kad je je počela podjela imovine:Mama je još živa ali poslije tatine smrti dala nam je priliku da se dogovorimo
Naravno kao i u mnogim obiteljima dogovor se nije uspio realizirati:tako je kuća na moru ,u idiličnom dalmatinskom selu zjapila prazna
Ja sam plačala struju i vodu,Nevanka i Željko su stvarno bili divni i sve obavljali bez i malo pogovora,nekako razumjevajuči situaciju iako su mi često govorili kako se ipak trebam koristiti nnjome,ali dečki su već godinama pokazivali interes samo za Vodice
I moj je život krenuo nekim drugim tokovima i usprkos situacije u razrješavanju imovinskih pitanja sa sestrom ,bilo je i drugih razloga nedolazaka ovdije...gdje sam nekad prije bila toliko sretna
Ma...tko je ....neka ode...možda ode ako se pritajim....
Ali već sam ustajala,provlačila ruku kroz kosu,otvarala ormar kako bi pronašla odgovarajuči komad odjeće
Voljela sam oduvijek ovdije spavati neodjevena
A možda su kupci koje je Nevenka našla...oni ljetuju ovdije već nekoliko uzastopnih godina i pitali je za kuću..trebamo se nači danas..ali ovako rano....pa nije ni osam
gurnula sam škure i povikala....Silazim za trenutak
Sa verande čujem odgovor:Dobro,čekam,bez žurbe ...lijepo je ovdije
Zato sam i došla,kako bi pokušali postiči neki dogovor
Sestra bi pristala na svaku cijenu,ona za ovu vikendicu i nije posebno vezana,ja naprotiv sam bila...jako puno
Ma jesu li ovi ljudi pri sebi....dogovor je bio za poslijepodne...i pritom sam izbacala svu odjeću iz ormara ne nađevši pristojan komad odjeće bacila se u prevrtanje iz kofera
Planirala sam jutros otiči na plažu,rano kupanje.....
Napokon sam odlučila za plavu haljinicu koja je pokrivala dovoljno gole kože za ovu vrstu poslovnog susreta
Dobro je da sam je odlučila ponijeti
Kosu sam smotala i povezala u repić
U nekoliko brzih poteza očistila lice i stavila tonik,pogledala lik u ogledalu i poslala mu poljubac napučenim usnama.
Pa ako se mora prodati ova draga kuća,neka to bude u veselju
i već sam bila u boravku pokušavajuči što brže napraviti inspekciju mogučih hladnih napitaka koje ću ponuditi,a kave je bilo,vode samo mineralne,ako ne vole....što onda?
Nevenka je sinoć dala litru domaćeg bijelog ali za bevandu nisam imala vodu....ma nema veze...skoknuti ću dolje do Ike ona ustaje rano a ima i gusternu
I posljednja stvar...navukla osmjeh na lice i otvorila vrata na verandi
Sunce je već blještalo i tako iz mraka nutarnjeg primjetih vani samo obrise visokog muškarca kako se ustaje s jedne od sjedalica
Nitko drugi....on sam
I onda,žmirkajući i trljajuči oči u nevjerici tiho izustih:Mladene?
Da,naravno da sam ja... palčice?
Njegov izraz za moju neosporivu visinu...star nekoliko desetljeća
Nisi porasla u posljednjih petnaestak,ali uvijek ima šanse
....Tijelo je željelo nekud otploviti a ja sam očajnički tražila oslonac ,da ga zadržim prisutno.
Misli su jurile u prošlost,naš zadnji susret,kad sam ga vidjela u boli i tuzi,kad je pokapao svoju malu djevojčicu
Petnaestak godina u prošlost kad sam na zadarskom gradskom groblju stavljala maleni buket od bijelog cvijeća na grob njegove kčeri
Tada sam vidjela Mladena i njegovu suprugu kako vode najtežu bitku u životu
Njegovu suprugu upoznala sam putem Ivana.Jednog ljeta smo u isto vrijeme bili dolje i djeca su se igrala skupa:Več U to vrijeme na Sari su se primječivali znatni nedostaci u razvoju i njeno kretanje bilo je vrlo ograničenih mogučnosti
Ivan je oduvjek bio nježan i pažljiv prema svima za koje je uvidio da im je potrebna neka posebna pažnja:Djevojčice su ga uvijek prihvačale poradi toga izravno za prvog kontakta
U Sari sam tada vidjela oči Mladenove iako možda još ljepše izraženije jer je njena put bila svijetla i prozračna pa su oči bile posebana slika
Majka joj je bila sitna crvenokosa žena i vrlo tiha
Slutila sam da je to uzrokovano brigom za dijete
Sastajale smo se rado i zajedno s djecom u društvu provodile vrijeme
Pričala sam joj i dogodovštine iz mladih dana:U tim pričama nalazio se i Mladen,te ih je rado slušala jer do tada ih i nije znala
Večerima bi šetale uz more i gurale naizmjence Saru u kolicima
Još se je kretala ali uvečer bi bivala preumorna za samostalno hodanje a zrak i more ipak su za nju bile dobrobit.
Maja mi je pričala kako je iz Varaždina preselila na fakultet stomatologije u Rijeci i tako upoznala Mladena:Zaljubila se i udala za njega.Fakultet nije završila
Razgovarale smo i o Vesni,Mladenovoj sestri koju sam fest voljela,Bila je muškobanjasta i primorka ...tako simpatičan temperament,tako različit od moga
Vesna je bila nježna teta i provodila je sve vrijeme družeči se sa Sarom,kad bi dolazila doma na odmor...iz Amerike
Nikada mi nije rekla kako zna išta o vezi između mene i Mladena i ja nisam ni pitala

Mladen je visine oko 2 metra,snažne i vitke građe tijela
U tom trenutku ....bio je tako povijen, sitan i neprepoznatljiv da imala sam poriv progurati se do njega i priviti ga k sebi...zaštititi od svega
Nisam,naravno,takvih prava i neimah a i bol je bila presnažna da bi je itko mogao odagnati
Slušala sam godinama kako su Mladenove cure bolesne,obje,supruga i kči
Kad je umrla supruga nekoliko godina kasnije,nisam ni znala,kasnije sm poslala brzojav sućuti
ali Mladena nisam od sprovoda niti vidjela niti ćula...do sada
Mladen je dugo plovio na prekooceanskom brodu,bio je kapetan
U doba odrastanja znao mi je reči u šali:Hajde Palačice pristani me čekati dok završim studij
Uvijek ćemo se voljeti,jer ću ti slati i donositi devize a neču godišnje biti ni dovoljno dugo doma kako bi te uspio naljutiti ali dok budem... samo ću te ljubiti
Vidiš li koliko ću ja biti dobar muž:Ja sam ti "prilika"
Ali ja nisam bila curka iz primorja i znala sam kako ne mogu djeliti svog čovjeka s morem
Mladen i ja smo bili zajedno pet dugih i predivnih ljeta
ja sam bila curička i polako odrastala..uz njega
ljubili smo se snažno i oboje znali kako smo jedno za drugo stvoreni,ali ja bih uvijek odlazila nazad na kontinet,a on u Rijeku
Naše zadnje ljetno je bilo odlučujuće:Mladen je zelio odgovor,izistirao na njemu,tražio od mene da pređem u Rijeku da raskinem vezu koju sam imala doma
I on je imao neke veze ali je rekao kako ovako više ne želi nastaviti
Želio me više,želio me stalno i želio me fizički u svojoj blizini
Svih ovih godina ljubili smo se strastveno i mazili do granica izluđenosti... nikada potpuno ne kozumirajuči fizičku ljubav
Bilo je to nešto na čemu je inzistirao...rekao je da me ne želi prije braka imati cijelu
To mi je bilo neobjašnjivo,često sam se ljutila i bila bolna zbog toga ali nije utjecalo na njegovu odluku
Tješio me je riječima kojima je opisivao što to njemu čini ali kako istodobno zna da je potrebno strpljenje i da ćemo imati sve....u braku
Nikada se to nije ispunilo....
Sve ove misli jurile su mi kroz glavu ...sada...navirala sječanja na vruče poljubce i ostalo što smo tada činili
počela sam se meškoljiti i valovi vručine prolazili su mojim tijelom
Ali morala sam reagirati normalno...kako je samo smiješno uređen ovaj svijet,kako samo moramo glumiti,odigrati očekivane uloge ,jednostavno se nametnu i nemožeš ih običi
a sve što sam htjela u tom trenutku...iz sječanja odabranog i tako svježeg ...kao da je jučer bilo...nastaviti grliti i ljubiti ovog muškarca
-Kako si znao da sam ovdije?
.Rekla mi je Nevenka...Pričamo o tebi...Ja sam se vratio ovdije.U mirovini sam,znaš.
Tako rano,u mirovini?
Ma nije stvarna mirovina,plačen sam preko firme od bratića,uložili zajedno pod uvjetom da ne radim ništa ...samo ubirem dobit
Imam malu brodicu dolje na rivi i živim polagano,s morem i suncem se družim
Lijepo.
Da lijepo,zadovoljan sam s tim dijelom.Ovdije je još uvijek mirno od furešta,a Zadar je blizu
Još tamo imam stan,pa kad hoću ...
Njegovo lice je bilo poznato.....mreža sitnih borica oko dubokih crnih očiju ponešto novo ali osmijeh isti...širok i blistav...neizrecivo zarazan
A ti?Nena mi nešto pričala,o tebi,tvojoj obitelji i braku.Kako si?
Uzeo je moju ruku i okrenuo dlan prema sebi
Znaš li koja sam sve mora plovio....i gatati sam naučio
ali radije bih od tebe same čuo...reci Palčice.
Dobro sam...sve bolje...bilo je situacija.
Hoćemo kavu,ili bijelo,čisto ili špricer,vode nemam?
Nevažno,sjedni ovdije uz mene...pričaj mi...želim te slušati...sve što možeš i želiš reči
Jesi li sama?Mislim,imaš li važnog muškarca u svom životu
Imam dva.
Dva?
Da,mislim na sinove.
A drugi netko?
Nema nitko važan.
Dobro...ajmo onda špricer,kavu baš i nepijem,ali tebi ću napraviti ako želiš:Mislim da si tek ustala ili možeš i ti odmah bijelo
Zanimljivo...kako nisam niti cigaretu poželjela...niti kavu...ništa od moje svete rutine jutarnje
Neka,neću,ti si prevelik da se muvaš po mojoj kuhinji...sama ću..ti ostani sjediti i dođem za časak
Napavila sam nesicu na mineralnoj
i njemu špricer....glumatala sam besmisleno...jer tijelo je bilo jače u želji da se ispuni sebe, olakša potrebu , vibriralo onim specifičnim ritmom...poznatim...kad traži i traži nešto što kava a ni bijelo... nije
Počela sam priču brzo i žureči
Palčice,polako...imamo vremena..sve bih htio znati
To me umirilo i usporilo...
Gledala sam ga dugo
i ..vidjeh u očima njegovim ,onaj stari dobro poznati plamen
Rekoh to srcu,rekoh umu ,i tijelu šapnuh ...
ps.

Cijena vikendice je korigirana prema trenutnoj tržišnoj vrijednosti..... kuća sada nema ekvialent koji se može izraziti u novcu.

Sonjine dokoljenke su uvijek bile blistavije bijele boje,nego li ,nas ostalih curica iz susjedstva
Bilo je ovo naselje stambenih zgrada,skoro u samom centru grada,okruženo povelikim,uređenim parkom i ogromnom površinom livadei drveća,samoniklog ...
ma pravi raj u centru grada.
Ovdije su živjeli,sa svojim obiteljima,liječnici,pravnici i razni samoupravni rukovoditelji zaposleni u "našoj željezari"
Još sam bila premalena kako bi shvatila da smo pripadnici povlaštenije klase,iako u to vrijeme to se nije tako niti govorilo
svi su na kraju krajeva .....bili drugovi i drugarice
ali u moj mladi svijet sumlju su baš unijele te Sonjine dokoljenice
Imali su oni,Sonjini i služavku iz Slovenije,Zefiku...i ona je drugačije,nekako čudno izvovarala riječi
A tada,pojavila se ta priča s psom
Doskitao se odnekud,poružan mješanac,onako mrkih boja,prljave dlake i sitnih očiju.
Vukao se tuda nekoliko dana prije nego smo,mi djeca iz našeg susjetstva shvatili kako on sada pripada nama na brigu
Izgradili smo mu nekakvu nastambu,kartonsku kutiju obložili granjem i lišćem,neko je donio posudu za vodu i tako smo otpočeli kradomice brinuti o Žuči
Nije on bio žut,ali nitko se drugog i podobnijeg imena nije dosjetio
Naša glavna tema;sestrina i moja,za vrijeme boravka u stanu je bila kako psu pribaviti što više hrane,jer svatko od djece imao je svoje dane u koje bi hranio Žuću
U ta vremena nisu postojale tolike grickalice koje si mogao ponijeti sa sobom,onako usput,kad se ideš igrati vani
A imali smo i mi služavku,ali bila je s Banije,tvrda i odgovorna prema roditeljima;Dara;i takav povečani nestanak hrane,sigurno bi odmah njima prijavila
Sestra je bila naš glavni adut;rođena kao nedonošće,uvijek su je šopali,a pri tpme su i meni davali sendviče za van
I bila je sretna Dara,jer mala bolje jede,sretni roditelji,iz istog razloga,sretne i nas dvije,jer smo obavile naš zadatak,dan kad imamo Žuću na brizi.
Nemogu se više sjetiti koliko dugo je to potrajalo,dok odrasli nisu shvatili kako njihova djeca brinu i hrane psa skitnicu ali nebitno
Za mene je iz ovog svega došla potvrda posojanja nekih drugih klasa
Evo što se dogodilo
Sonja i Ratko,brat i sestra drugarice doktorice iz naselja,došli su na red za obvezu hranjenja
Da,Sonja koja se već isticala kao drugačija,blistavih bijelih dokoljenki,koje nikada nisu bježale s mjesta,nikada nisu se, podrapale i zaprljale tokom igre
Mašnice u njenom konjskom repiću uvijek jednako uredne i ispeglane
ah,nekako sam potajno željela Zefiku,a ne Daru i sve više uočavala pojedinosti
Zefika je na klupi u parku često sjedila s drugim služavkama iz našeg naselja
Dok druge nisu nosile ništa sa sobom,Zefika je uvijek imala priručnu torbu u kojoj su se nalazile razne stvarčice koje su koristile Sonji za vrijeme njenog boravka vani s ostalom djecom
Drug otac,Sonjin;bio je trgovački putnik,još u ona vremena kad su igračke bile rijetkost,Sonja i Rako su imali neke druge,zanimljivije igračke koje bi Zefika za njih prigodno izvadila iz torbe i dala im u ruke,i nisu ih baš rado dijelili s ostalom djecom
Ali sve te igračke i drugačiji slatkiši,nisu ostavili tako snažan dojam kao ....
Baš taj njihov dan hranjenja došao
Djeca su referirala svaki slučaj hranjenja,što i koliko su donijeli Žuči
Sada;Sonja i Ratko
I sa čime ste vas dvoje jučer hranili Žuću:pitao ih jedan od braće blizanaca;Dado
oboje skoro u glas odgovoriše:četiri kožice od hrenovki
Sad... vidi..hrenovke se u našem domu baš i nisu jele puno,a voljela sam ih,ali zasigurno nikada nisam ogulila kožicu s njih
U to vrijeme Gavrilović je sigurno imao neospornu kvalitetu...nije bilo plastičnih navlaka na njima
Nikoga osim djeda nisam mogla pitati tako što...mislim o gulenju hrenovki....ali dida je uvijek bio moj odgovor na tisuće pitanja i luka spasa
Jedva sam dočekala nedjelju kad je on dolazio na ručak kako bih ga pitala
On se nasmijao i rekao:oni su viša klasa, ti ne brini,kožice na hranovkama su sasvim jestive....
Tako sam se prvi put susrela s nekim drugim klasama....i počelo je odrastanje

Gledala je čovjeka,s čuđenjem i primjesom osjećaja kojim promatraš oštećenu osobu......
Baviti se njime,sada;nije mogla...jer svuda okolo okruživala ih je tako skladna i
nesputana ljepota Afrike
Nagnula se prema njemu i prošaputala:ovako napravi,kao ja i budi miran....jako tih
Uzela je ruke pune pijeska i počela ga nanositi na svoje tijelo,ruke,noge
Osječala je grublje i vručije kamenčiće pale po nježnoj koži...ali to je bila mala cijena za doživljaj da iz neposredne blizine promatra ove veličanstvene životinje koje su je u mnogome podsječale na njenu osobnu prirodu
Popela se hitro po grubo istesanim stepenicama do stabilnog dijela osmatračnice,a on ju je slijedio,onako kako mu je rekla
To je bilo dobro jer sve o čemu je sada htjela i mogla misliti...bilo je očekivanje
U stomaku je osječala jako uzbuđenje koje se penjalo do samih ušiju u kojima su bubnjevi udarali brzi ritam i prijetili čudan osječaj eksplozije
Mislila je trenutak o tome...ovom osječaju koji je bio sličan približavanju samom vrhuncu kodljubavnog čina...tako nalik...a opet...
Pogledala je čovjeka do sebe....i u njemu opazila strah
ali nije se mogla baviti njime
Disala je sve ubrzanije i oštar vruči zrak Afrike ulazio je kroz nosnice silovito,brzo i kratko ,već izlazio
Bubnjaje u ušima postajalo je sve jače.....ii tada je u daljini primjetila krdo koje se polako približavalo....slonovi
Ogromni i veličanstveni......u redu ,jedan za drugim,polako se kretali u pravcu osmatračnice
Osječala je nijhovu snagu i ljepota prizora joj je oduzimala dah,u grlu je počelo poznato stezanje i suze su ispunile oči
Ova fascinantna slika slonova koji su se približavali i svakim korakom postajali veči nekako je mislima donijelo vizije početka.... postanka svijeta...svakako osječaj stvaranja
kada su sve pojave bile velike,i nebo i zemlja,i životinja....i čovjek,
sve čisto u postojanju,samo ono iskonski važno,elementarno,
Otuda i suze u očima....suze spoznaje
Moćno su udarala njihova kopita o površinu tla ,ostavljajuči iza sebe duboke otiske u pjesku i blago potresala osmatračnicu iznad njih
Prolazili su ne primječujući ikoga u svojoj blizini,ispunjeni osječajem snage i neustrašivosti.
Gledala ih je kako odlaze,još uvijek ispunjena i ustreptalih osječaja
Bubnjevi su postali stvarni,i dolazili su zrakom iz udaljenog sela tam,tam,tam,tamtam,tam.....
Čitavo njeno tijelo,onako napeto od produljene ekstaze povezivalo se uz taj zvuk,i osječalo se ispunjenim
nebo... crno-ljubičasto i treptavo,posuto tisućama zvijezda i mjesečevom svjetiljkom...nebo afričko
Pogledala je čovjeka koji je stajao uz nju i brzo petljao jezikom opisujuči svoj doživljaj,dišuči uzbuđeno i gledajuči ogromnim očima u njene
Samo ga je gledala i osječala bijes kako navire svom svojom žestinom i preplavljuje joj biće
Željela je samo zadržati što dulje taj osjećajaj povezanost s svijetom oko sebe, spoznaju da si tu i da pripadaš.....da jesi,a on?
tada je podigla prst do usana........ššššššššššššššššššššš:
Još je opasno,i pomislila:s njime ću se baviti sutra

Povelika grupa muškaraca i žena gurala se... i tiskala prema ulazu u zgradu crkve
Očekivali su olakšanje pri ulazku u prostoriju...zaštitu od ovog vručeg Sunca koje se uporno neskidalo s nebesa godinama...zasigurno,
za duhovni segment...ne mogu reči ništa,niti da, niti odbaciti takovu potrebu ovih ljudi,i njihovih razloga...za dolazak, u tako velikom broju
Nedeljna misa je događaj tjedna..društveni... pa i vjerski
Ljudi u gomili su crne boje kože stoga i moje djelomično znanje i poznavanje mentalne i druge unutarnje potrebe njihove , nije adekvatno argumentirano
Jednostavno...nepoznavanje ove rase s moje strane
U grupi ,pored nekoliko pripadnika bijele rase,isticao se mali crni dječak i njegov veliki crni kišobran
pogledom sam razdražljivo letila s bijelih na crne,patila sam od vručine i pokušavala doprijeti do rješenja te situacije....vručina je stvarno postajala nepodnošljiva
fascinantni su ovi crni ljudi...na njima nema očevidnih znakova sukoba s temperaturnim visinama....43 stupnja u hladu...Celzijussssa
bijeli su oznojeni,odječa priljepljena uz tijelo,čelom i licem teče znoj....ma potoci su to vodurine
nakon smještanja,pasor nas podiže otpjevati za slavu Gospodinu
tu se svakako izgubim ...u Milosti(prekrasan sklad glasova uvijek me prebaci u treću dimenziju
Završavaju...te sam u očekivanju nadahnute propovjedi...koja se neki puta stvarno i nađe(zato uglavnom i dođem,ali najviše kako bi ćula pjevanje
Propovjed je vrlo kratka danas...dio u kojem Isus govori o potrebi imanja vjere,
jer kad bi je bila.... samo u veličini zrna pijeska,planine bi pomicali
Godina je prošlo tri od posljednje kiše,nedeljama smo molili za kišu
Pastor pozove malog crnog dječaka,napred
on je više vukao nego nosio svoj veliki kišobran
Vjerujem kako će Otac poslati kišu,tražio sam i molio za nju...zato sa ga ponio,kako nebih pokisao
Te večeri otvorilo se nebo.Afrička kiša je drugačija od kiša na našem podneblju
Ona lijeva kao u plahtama....danima..donese nanovo.... usahle potoke i rijeke
Te večeri u mom snu je bio veliki kišobran...i mali dječak
Vjera,što je?