Rosela, vještica sa livade

Prvi proljetni danu, ljubim te svakim dijelićem svoje svijesti.

Opet si ovdje. Mada se u nekim trenucima činilo kako sivo lice hladnoće nikad
neće ustupiti svoje mjesto toplini, i omogućiti koži da bude izložena Suncu.

Prirodni svijet zbilja poručuje da se sve mijenja, teče, preoblikuje, obnavlja;
ukazuje nam na to da je kružnica prisutna posvuda, od nebeskih tijela pa sve
do načina na koji svojim oblikom simbolično prikazuje tijek jednog ciklusa.

Živimo na okruglom tijelu. Grije nas okruglo tijelo. Zašto ne bi osvijestili ili
kreirali našu unutarnju kružnicu Ljubavi koja bi obavila sve što nosimo u sebi,
sve što stvaramo od nas, sve što odašiljemo, baš onako kako samo Postojanje
obavija različite oblike života?

Imamo tu moć, jer mi smo kreatori našeg osobnog delikatnog univerzuma.
Ugledajmo se samo na Prirodni svijet, kojeg smo dio, koji nas nosi takve
kakvi jesmo.

Dobro mi došla, voljena moja Primavera.

I dalje sam u ljubavi s tobom. Sa zvucima koje tvoji prsti stvaraju.
...došla sam do toga da me tvoja glazba asocira samo na najljepša
iskustva ugodne samoće i uzemljenosti u vlastitom tijelu.

Znala sam da je moguće biti sam sa sobom, ali nisam znala da je
u tolikoj mjeri lijepo, i da će meni to iskustvo biti posluženo na dlanu
običnog trenutka.

Link

Where do you want to escape?
Who do you think you are?
You are what you are, there is no person who is identical to you.
There is no place you can hide from yourself.
Your body is the holy grail of your life.
Your consciousness is your mighty creator of miracles.

Open your eyes. Open your mind.
You have a beautiful opportunity to do what you want.
…please, open your inner flower.

Hladno jutro je vani. Ali se mraz u pogledu kojeg vidim u zrcalu otapa.
Zrake topline izvlačim iz nekog dubokog i neopipljivog dijela svoje nutrine,
poput krhkih svjetlosnih niti.
Od njih pletem fleksibilno uže kojim omatam samu sebe, pažljivo ga povlačim
po linijama tijela, i obavijam one emocije, one misli koje su ogrezle u hladnom
blatu.
Neka toplina svjetlosnog užeta izmami cvijet lotosa na površinu; jer to je cvijet koji se rađa iz blata.
Onog trenutka kad se njegove latice pojave, znam da ću ga njegovati svakim svojim dahom.
A dotad ću otapati mraz i plesti, strpljivo i neprekidno.

Ne osjetim često u sebi svu snagu bijesa. Napetost koja ga prati, koja me pritiska u grudima, rukama, vratu, glavi, te uz sebe vodi suze koje su svakog trena spremne da se izliju preko trepavica.

Taj bijes me ipak ponekad ispuni, a najnoviji njegov dolazak je bio osobito težak zbog toga jer mu nisam znala razlog. Nisam mogla sama sebi reći ‘zbog toga i toga se ne osjećam dobro i ne zanima me nitko na ovome svijetu’. Bio je sav zavijen u mrak, kao gluho doba zimske noći. A uvijek je ljudskom biću najteže nositi se s teretom kojeg ne može procijeniti, boriti se s protivnikom kojem ne vidi lice ali oštro osjeća njegovu mučnu prisutnost.
...jer tako je komplicirano pružiti ruku pomirenja nečemu što ne poznaješ, ali ono je ipak vrlo stvarni dio tebe.

Teško je osmjehnuti se nečemu što se nalazi u gustoj tmini i čak mu ni obrise ne možemo naslutiti.
Tako sam se danas osjećala. Kao boca eksploziva koja u svakom sićušnom trenutku može eksplodirati i neminovno uzrokovati tužnu i bolnu štetu svuda oko sebe, svemu što okružuje centar njenog postojanja.

Bijes. Ljutnja. Netolerancija. Hladnoća i neosjetljivost na emocije bilo kojeg bića oko mene, možda i bilo kojeg drugog bića koje uopće živi. Nezainteresiranost za ikoga osim za mene samu, zasićenu svojim
emocijama i napetošću.

Ne događa mi se to često, osobito ne pod okriljem mraka i maske neznanja.


artist: Li Wendao

““You’re really cute,” I said.
“- Midori,” she said, “Say my name”.

“You’re really cute, Midori,” I corrected myself.

“What do you mean really cute?”

“So cute the mountains crumble and the oceans dry up.”

Midori lifted her face and looked at me. “You have this way special way with words.”

“I can feel my heart softening when you say that,” I said, smiling.

“Say something even nicer”.

“I really like you, Midori. A lot.”

“How much is a lot?”

“Like a spring bear”, I said.

“A spring bear?” Midori looked up again. “What’s that all about? A spring bear”.

“You’re walking through a field all by yourself one day in spring, and this sweet little bear cub with velvet fur and shiny little eyes comes walking along. And he says to you ‘Hi, there, little lady. Want to tumble with me?’ So you and the bear cub spend the whole day in each other’s arms, tumbling down this clover covered hill. Nice huh?”.

“Yeah. Really nice”.

“That’s how much I like you”.”

— Haruki Murakami - Norwegian wood

Imam jednu narcis naviku. Volim se gledati u ogledalo.
Ranije sam ogledalo izbjegavala kao vrag tamjan a vampir češnjak.
Sada tražim ogledalo, bilo koju ravnu površinu iole bistru da može odraziti ljudski lik realno, bez
popratnih efekata.
...blažena web kamera bila, čiji objektiv gleda ravno u moju cjenjenu njušku i raspoloženja koja ona odražava tako savršeno da se može usporediti sa najsavršenijim ogledalom.

Moja njuška nije uvijek ista, a prije par trenutaka mi se učinila taman usklađena sa svime što u svojoj biti jesam i s onim što želim biti. Aktualna glavobolja i raskuštrana kosa kao dodatak ne kvari doživljaj ni najmanje.
...čak sam morala sklepati i jedan stih, potaknuta frustracijom zbog gospodina koji mi se vječito gura u kadar.

'Rosela i jastuk boje bijele
svakodnevno isti kadar dijele
Ma koliko se njena njuška ljutila
jastuk sa njegovog mjesta nije izgurala
On i dalje sasvim tih na krevetu živi
i uči Roselu kako da se smiri
Na kraju se Rosela pomiri s jastukom bijelim
i shvati da se sve u životu s nekim dijeli
Sada Rosela i jastuk bijele boje u miru u kadru stoje’

Samo nešto kratko. Nešto meni lijepo.
Nešto nad čime mogu natren zaustaviti misli i osmjehnuti se iz svoje nutrine.

7 muških korisnika u mojoj Ignore grupi. Ma zar je to moguće... Zar zbilja mogu nekoga ućutkati tek kad mu blokiram mogućnost da mi piše.

'trebamteja' je poseban slučaj. Moguće da osoba ima dobar razlog za dijagnosticiranje iznimne gluposti ili iznimne okrutnosti.

Znam, znam i znam da me uopće ne treba dodirivati tuđe vrlo ružno mišljenje, ali pobogu... pokleknula sam i blokirala ga jer nisam više mogla trpiti da mi šalje poruke u kojima mi govori da sam fuj, nakaza, i da mene neće nitko u životu pojebati.
Možda sam se samo trebala nasmijati, sažaljivo ili posve ravnodušno, ali nisam uspjela.

Molim vas, ako ne pokazujem interes za razgovorom kad mi se netko od vas javi privatnom porukom, nemojte ustrajati ili me vrijeđati bez razloga. U mom slučaju NE doista znači NE, i ako to ignorirate i uporno ustrajete, znajte da je to oblik verbalnog, online silovanja.

Ne želim bodljikavu ogradu oko moje livade.

"Tko je ova žena oko koje plešu ružine latice...?"
Pita jedan čovjek ženu pored sebe, dok su zajedno stajali na jednoj krivini vrlo vijugave ceste i gledali prema neznanki koja im se činila bliskom.

"...pssst. Zovu je Rosela".
Odgovori mu ona sa zaigranim i tajnovitim pogledom kojeg je pratio smiješak.
Čovjek je shvatio, i uzvratio joj pogled kojim ju ljubi.

Zbilja se iz sasvim običnog i naizgled nezanimljivog trenutka može roditi misao koja taj trenutak preoblikuje u nešto šire i dublje.

Sinoć, u jednom dnevniku, mislim Nove tv, primijetim kako ministar poduzetništva i još nečega, Gordan Maras ima crni kačket na glavi dok daje izjavu novinarima. Pomislim se, kako staromodno. Pa gdje je samo našao taj kačket kakav je za svog života nedeljom nosio moj sad već odavno pokojni djed?
...i tada si pomislim da ne može na posao na Markovom trgu ići s pletenom vunenom kapom ili šiltericom, a čovjek je ćelav i vjerojatno mu je hladno po goloj glavici.
Ministri ne mogu odjenuti na sebe ono što žele, ne dok se nalaze na svom poslu koji zahtjeva ozbiljan i odgovoran izgled, koji treba biti vanjski odraz njegove unutarnje odgovornosti prema svojoj dužnosti. Iako, čisto sumnjam da status ministra nužno podrazumijeva ikakvu odgovornost, a kamoli da ima ikakve veze sa manje službenim stilom odijevanja.

No, činjenica ostaje da pravila postoje. Kreirana su u davnim vremenima, i nalažu ljudima koji su na određenim funkcijama da se odijevaju i ponašaju u ozbiljnom i marljivom duhu.
Pravila u raznim životnim situacijama postoje, preživljavaju, provlače se kroz živote običnih ljudi, upravljaju njima slabijim ili snažnijim intenzitetom, okrutno ili jedva primijetno. Ljudi im se predaju svojevoljno ili prisilno, neki od njih se od najranije dobi odgajaju da provode pravila i zakone okoline u kojoj su rođeni i u kojoj odrastaju, a neki im pristupaju svojom vlastitom voljom.
Postoje ljudi koji ne podnose određena pravila i zakone, bez obzira jesu li odrasli u njihovim strogim okvirima. Iz nekog misterioznog razloga koji je možda plod urođene sklonosti ka slobodi i individualnosti, oni se odupiru onome što im se nameće a što im uzrokuje nelagodu ili dublje nezadovoljstvo.
...oni su poput elementa vode koji nalazi razne načine da iskaže svoju pravu prirodu. I to im polazi za rukom, kroz jasno izraženu pobunu ili barem kroz nijanse u mislima i ponašanju.

Djevojčice iz šerijatskog muslimanskog svijeta koje ustraju u svojoj odluci da se školuju su primjer dramatične i snažne pobune protiv nametnutih pravila.

Stil odijevanja bivše ministrice Mirele Holy je primjer savršene prilagođenosti pravilima uz očuvanje izražaja vlastite vrlo individualne prirode.

Kačket Gordana Marasa je primjer savršene dosljednosti i poštovanja pravila o odijevanju na službenoj dužnosti, iako duboko sumnjam da je kačket njegov izbor u slobodnom vremenu.

...moja izjava (živjela i slava joj bila) pri popisu stanovništva da sam agnostik je savršen primjer mog odbijanja da se izjasnim kao kršćanka samo zato jer se to od mene očekuje i jer sam odrasla u okolini gdje se poštuju određeni sveci iako nitko ne zna ni tko su oni bili niti znaju za ijednu Isusovu zapovjed.
...živjela pravila. Živjela ljudska sposobnost da ih krši ukoliko su licemjerna i štetna za istinske ljudske vrijednosti koje nemaju nikakve opravdane veze sa strogim stilom odijevanja.

Dolazi zima, Rosela.
...i ne mogu reći da joj se ne radujem. Niti najmanje ne osjećam nezadovoljstvo zbog najave snijega krajem ovog tjedna, bijele pahulje, sivilo neba i hladan zrak me ne plaše. Neka dođu. Ovo doba godine, ovaj dio na kotaču godine pripada njima, samo njima, na ovoj sjevernoj polutki. I zbilja nije u redu da se iskazuje ljutnja prema prirodnim vremenskim prilikama.

Neka pada, koliko god malo ili puno- neka pada u miru.
Ja ću promatrati iz tople sobe, kroz prozor, ako budu plesale pahulje po zraku.

Nije mi preporučljivo izlaziti na niske temperature, zbog osjetljivih dišnih puteva koji mi se lako prehlade, a hladni vjetar -kojeg na mjestu gdje živim ima u svakom dobu godine- je tu "najopasniji", tako da zbilja mi ne vrijedi igrati se svojim zdravljem kako bih na 15min izašla van kuće i jezikom dočekivala pahulje kako bi ih za pola trenutka otopila.

Radije ću u dobrodošloj toplini hvatati pahulje pogledom.

~

...ova slika, u samo par poteza crnom bojom na bijelom platnu savršeno prikazuje savršen zimski krajolik.
Jer što su ljudske prilike i oblici u prirodi nego snažan i taman kontrast spram čiste bijeline? Dovoljno je par poteza kistom da ih se prikaže.



~slikar Yamaoka Tesshu, slikarski stil shodo

Postoje li ljubavi na drugi pogled? Ne one koje nas prožmu prvog trenutka kad se sretnemo s nekom osobom, pjesmom, slikom, knjigom, ne one koje toliko snažno prodru u vene našeg unutarnjeg bića, već one kojih postajemo svjesni tek pri ponovnom susretu, kojem je vrlo moguće prethodilo razočaranje, emocionalna ravnica, sasvim mlaka toplina koja se jedva i osjeća.

Postoje li takve ljubavi? One koje nas tek naknadno i vrlo polako počnu ispunjavati, obuhvaćati, poput svilenkastog tkanja koje se isprepliće u našem umu i osjećajima, sve dok ih ne postanemo svjesni, i ne osjetimo njihovu dubinsku snagu i iskrenost. Dok ne postanemo svjesni vlastite predanosti nečemu čemu smo umalo okrenuli leđa bez ijednog darovanog trenutka sebi i toj stvari ili osobi.

Samo jedan trenutak u kojem dajemo priliku otvorenu kao nebo, da vidimo prirodu stvari s kojom smo se susreli i našu iskrenu reakciju na nju oslobođenu svakog samoočekivanja i nevjere.
...ja nisam dala potreban trenutak prilike glazbi jednog južno korejskog pijanista. Okrenula sam se i zaboravila ga, jer nije u meni raspirio moćnu buktinju ljubavi pri prvom našem susretu. Ostala sam ravnodušna, i zanemarila iskru koja je bila rođena, žar koja je gorjela. Okrenula sam leđa svoje pažnje i usmjerila pogled na neke druge i neke tuđe melodije.

Sve sam to učinila samo zato da bih sada spoznala vlastitu naglost, da bih mu se vratila širom raskriljenih grudi, jer sam shvatila u kolikoj je mjeri njegova glazba savršena i korisna za dio mene i mog života. Bez truna pretjerivanja.

...ljubav na drugi, treći, deseti, ili devedeseti pogled uistinu postoji. Samo ako postoji sasvim mala iskra žari, i dovoljno prostora u nama da joj omogućimo da se rasplamsa.

Yiruma, ljubavi moja, volim te.

Link

Dakle, dosao je i taj tren da se u jednom blog postu osvrnem na iskustva s Iskricinim muzjacima.

Uistinu ne razumijem kako netko moze pisati skroz nacrckanu poruku u naslov poruke a u prostor gdje treba pisati samo utipka npr nesto u ovom stilu: A. Zh. Bkh. E.

Mislim da je to rezultat ciste nepaznje ili brzopletosti, jer besplatni clanovi jedino i mogu pisati cijele poruke samo Premium clanovima.

Dalje... Zar itko uzima u obzir ono sto pise u mom profilu, tocnije razlog zbog kojeg sam ja ovdje? Mene ne zanima online jebacina. Kazem to ovako, drsko i vulgarno, da odjekne kako treba.

Isto tako, nisam tip zene koja zeli vezu pod svaku cijenu. Ne dozivljavam osobe koje nakon poruke-dvije smatraju da je stvoreno prijateljstvo ili da smo savrsen par ako oboje trazimo vezu ovdje. Ma ne... pobogu!!!

Osim toga, moram reci da mi je ponekad dovoljna jedna poruka da pomocu nekog... nazovi 'sestog cula' osjetim da li kontakt izmedju mene i te osobe ima potencijala da se razvije u ugodan razgovor.
Ako ne osjetim da je to moguce, i kažem to jasno i glasno... ne razumijem zasto uporno nastoje pokrenuti dopisivanje.

Dajem na znanje: onome tko me zainteresira ja cu se vrlo rado odazvati ili sama napraviti prvi korak.
Ostalima porucujem da upornoscu nece nista napraviti, osim sto ce ici na ignore listu ukoliko budu neprijatni.

Ja ovdje trazim ljubaznog i razumnog muskarca iz moje okolice, za mogucu vezu. Ali ne odbijam moguca prijateljska dopisivanja s muskarcima koji su km daleko od mene.

To je sve, jedina istina, druge nema. Nema lazi ni zablude, nema skrivenih karata, sve su moje karte otvorene i svi aduti na svjetlu dana.