Po prašini i divljini moja duša luta

Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima
Ostaviti trag ... kao da te dotaknuo sam vrag
I poput stiha spustiti vratom
Biti zalutali brod što juri za svojom fregatom
Zarobiti dušu pogledom sjete
Natjerati da ponovno budeš dijete
Ugasiti svijetlo svijeta
I u mraku gledati kako se igra tvoja silueta
Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima
Jedno malo slovo e
Jedno Volim te
Prevarit ću jesen ... zimu
Prevariti tišinu
I poput stiha spustiti vratom
Zarobiti dušu ovom sonatom

Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima

Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima
Ostaviti trag ... kao da te dotaknuo sam vrag
I poput stiha spustiti vratom
Biti zalutali brod što juri za svojom fregatom
Zarobiti dušu pogledom sjete
Natjerati da ponovno budeš dijete
Ugasiti svijetlo svijeta
I u mraku gledati kako se igra tvoja silueta
Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima
Jedno malo slovo e
Jedno Volim te
Prevarit ću jesen ... zimu
Prevariti tišinu
I poput stiha spustiti vratom
Zarobiti dušu ovom sonatom

Potpisat ću se prstima
Na tvojim golim leđima

Sutra ćeš biti drugačija,
možda nečija,
možda ničija,
a ja ću se sjećati
i spremati naše uspomene
u otrcane kofere.

I nije važno,
što te pored mene neće biti,
što će netko drugi
sanjati naše snove
jer ja ću te pospremiti
u odjeljke svoje duše
i zauvjek
čuvati od zaborava.

Prešao sam prstima preko stola
na kojem je osatala okrugla mrlja od
šalice kave
Kao da dodirujem ti lice
a to je samo odraz ovoga grada...
ove jebene dokolice.

Šaptao sam stih što tebi sam ga dao
kao kad strah se spusti po konopu sa
stropa
a nemir umjesto sna pokuca
da se igraš sa njime
nemir što zna tvoje ime.

Pod nogama lišće kestena
i jedan leptir što umire na
podu
zaboravljeni kišobran na ogradi mosta

U džepu tvoja marama
u oku mom samo trn od kupine
a razlog više nitko ni ne spominje

Prešao sam prstima preko žica
krvavi trag se razlio po vratu gitare
ne znaš ti
... kamo sakrio se stih što tebi sam ga dao.

U dvorištu orah stari
Granama što pogled kvari
Jedna dunja jesenja žuta
Magla na pola moga puta
Koračam teško tom stazom
Lagano sa prvim mrazom
I vjetrom u mojoj kosi
Vjetrom što tebi me nosi
Dolazim
Paučina na vratima doma
Slomljena trešnja od udara groma
U kaminu ni dima ni žara
Gitara bez žica što nikom ne svira
Razbijeno staklo, ispijene čaše
I prazna boca Merlota
Potrgala si sve slike naše
U kutu sobe klavir što prašina ga skriva
Sjedim sam i prebirem po tipkama klavira
Sviram, a više mi se ne svira.