igra igra igru igre

ispao sam kako sam ispao
ni dobar ni los
pokvareno nisam igrao
mozda rijeci nisam pomno birao
razmisljajuci o svemu
ispricavat se mogu jedino Bogu
sudit mi mogu andjeli sveti
koji su me stvarali
na nacin kako su izabrali
dok hodam po svijetu tom
tom putu nepoznatom
krojeci tanke konce
debelim oziljcima ne skrivajuci nove rane
dio po dio trazeci se u svemu
pucaju uzadi
tankim koncima isprepleteni
krojeni da izdrze
lome se od spoznaje
zavrseno djelo
nikad zavrseno nije
ostaje zadah prasine
sjecanja,molitve
tek kad to nestane
postat cu sve
i ove rijeci postat ce nebitne
zaboravljene....

padaju glave neduznih.....

nisi ti toliko losa koliko imas lose misljenje o meni...
necu te vise blatiti ...sirok svjet svima....

kad ides prema gore
prekrasno je kad uspijes
vidis kako je prevladati sebe
ako imas pored sebe nekog da mu pruzis ruku
da bude pruzena ona tebi
osjetis spojenost
djeleci sa nekim taj trenutak bliskosti
prema dnu ljudi se mijenjaju
nestaje misao za koju se hvataju
blizina prelazi u dalljinu
srce se hladi 
kovalo se za visinu
ostajes sam kao na pocetku puta
dijelis svoju velicinu u malenkosti
tko shvati i pokraj tebe stoji
neka te prati na putu tvome...

miluje ju uzdahom svojega postanka
da mu isprica pricu svojega nastanka
malu suzu je podigao iz mora
u njoj malo zrno pjeska pociva
ribica tuzno gleda taj odlazak
sretna je zbog njega ali boli je rastanak
njezina suza na vjetru
malo zrno pjeska sto odlazi na njemu
ostaje sama sa pricom koju je djelila sa drugim
izgubila je komadic svog srca kojeg je djelila sa njim
pronasla je teazeno i pustila ga da ode
zazelila mu srecu i poljubila vjetar sto puse
nosi daleko negdje gdje nezina masta prestaje
tiho po tiho mala ribica place
zaronila je duboko da se stopi s morem
malo zrno pjeska noseno na vjetru njezinom suzom
ostavlja pogled zamagljen nevjerom
otisao a da nije ni svjestan bio
zakleo se da ce se vratiti makar i cijeli zivot potrajalo
gledao kroz vjetar i potiho razmisljao
moja joj je sreca bila vaznija od vlastite
smogla je hrabrosti da me u zaborav potisne
ja sam cijeneci cjelinu zaboravio gledat sitnice
otvorila mi je oci ljubavi nesebicne
sto vjetar vise puse to malu suzu brze topi
stisla se jadna te se naposljetku i otopi
malo zrno pjeska gorcinu vjetra osjeti
ostao je sam bez igdje ikog da ga zastiti
put bez povratka bez kontrole nad sudbinom
predao se vjetru neka ga nosi sa tugom
kroz staklene oci gledao je cuda sa kojima se vjetar hvalio
dotaknuvsi sve ljepote o kojima nije ni sanjao
vjetar se polako smirio i malo zrno pjeska upitao
zeli li se odmoriti na vrhu planine
dok vjetar odmara da gleda zvijezde kako se bude


nastavak sljedi...

sad il si ti hakirana ili ja : )))
pusa gibam

ugl...radi cijeli zivot...
puno puno godina i ozbiljan u tome...
skroman ...dobar....nije rasipan...
izgubi posao i sto sad.....
probao pomoci no sva vrata zatvorena....
kako dalje....
ima tko od vas da zna di sto i kako dalje...
neki posao mozda....
bilo bi ljepo da ima dobrih ljudi koji su spremni pomoci i ne mislit samo na sebe...
pitanje ne kosta nista...a puno pomaze.....

podrzavas nepodrzavanje....
samim klikom na ignor ispadas kao i ostali...
cudis se ovcama a govoris meeeee
sve jedno te volim i cisto mi se hbe..

na pvt...ne pisem vise ni bogu ni vragu....
jedino mackama koje nisu na blogu : )))
aha da....
zamutila se voda a ne pijem kaljuzu....
nema rekla kazala...cist racun duga ljubaf....

za doticnog.... p_ _ _ _ _ _ a ak se ko misli igrati z jutra pogadjalice gordzila je pokopana....
sad ti je ona pod nikom nezamisliva ... neizmisliva....neizreciva...
ugl...nekaj sa ne ...muskog mislim roda.....
ak te imala dok je bila gordzila h ignoru probaj sad srecu dok ima novu kozu....

ne molim nikoga...jedino Boga....
malo zdravlja i srece za druge a mene ak vrag hoce nek me odnese...
da se i to zna....

odnjela ga morima da vidi gdje sve pociva
da mu pokaze raznolikost svih biljaka i zivotinja
da dodirne nastajanje zivota kontinenata
osjeti spokojan mir cistoga leda
malo zrnce pjeska sve promatralo cudom
divilo se obicnim stvarima i to je nju cinilo sretnom
vodila ga tamo gdje kitovi svoje pjesme pjevaju
skoljke sapucu koralji cvjetaju
tamo gdje se spaja plima i oseka
svaki zivi organizam tezi da to upija
da dobije priliku osjetiti snagu zivljenja
izmedju zivota i smrti mala je granica
dosli na povrsinu i noc se polako spustila
veliki mjesec na nebu upija ga more
i kao da se smije kao da ga zove
vode svoj ples od pocetka vremena
zanosan ples mameci uzdahe drugima
zvijezdice se vesele igrajuci svoju igru
poneki kometi padaju odajuci svoju tezinu
malo zrnce pjeska tad pita ribicu
a gdje sam to ja ovdje je prekrasno
kao u nekoj caroliji gdje sve postaje jedno
trazecim pogledom siri se beskrajno
nema rijeci za daljinu ali mogu je osjetiti
tu blizu kraj mojeg srca topim se od njeznosti
mala ribica ispustila suzu u more
zamutile se zvijezde
pozvale vjetar da ju donese
mala se suza stopila s morem
spusti se vjetar i lagano je podigne


nastavak sljedi...

sakriveno od ociju
na dnu dubokog mora
malo zrno pjeska
sniva i pociva
ne brine njega sto svijet ne spava
vjetar lagano pjeva
more se naginje i slusa
plese uz melodiju valova
zavodljivi ples stapanja neba i zemlje
mala ribica se umorila
od silne borbe sa strujama
zaronila duboko da se odmori od plivanja
plovi prema dnu mora i tesko dise skrgama
uznemireno masuci perajama probudila zrno pjeska
vidi malu ribicu i cudeci je zapita
da li si se izgubila ili mozda ozljedila
legni kraj mene i cuvat cu te dok ne smognes snage
mala ribica slatko se nasmijala
od svih zrnaca pjeska koje je vidjela
nije dozivjela da je netko odmah tako zavoli
legla kraj njega i pocela mu pricati
najljepsu pricu koju more moze ispricati
pricala mu o dubinama i visinama
o svim bicima na planeti zemlji
pricala mu o sebi i kako je sretna
da ima to sa nekim podijeliti
malo zrno pjeska zaklopilo oci
lutajuci prostranstvima zaspalo od dragosti
ribica se pognula i malo zrno pjeska progutala...

nastavak sljedi.....

tvoja istina
tvoja rijec
moja istina
moja rijec
prica znakova
u zraku okus soli bdi
ima nesto u tebi
u meni sumnja gori
ovog casa postali smo stranci
stiteci svoju slabost
ne zeleci pokazati koliko smo ranjivi
jakost dokazujemo svojom tajnom
skupljajuci ih kao trofeje
tvoja rijec protiv moje
moja rijec protiv tvoje
trazi se smisao da se laz postuje
trazi se smisao da se odustane
tako je lakse.....
tako gradimo svoje pobjede...

u svijetu bez boli
bol prevladava
u svijetu osmjeha
tuga je velika
u cvijetu mladosti
kraj se nadzire
brzo je proslo
tu sam i umirem
trazeci da nesto
osjetim i dodirnem.....

tesko je vidjeti srecu kad sa tugom spavas...
tesko je voljeti nekoga a znati da je kraj....

iskreno tek danas zaznal da su je iskljucili....
iskrica je izbrisala.....
nema vece gluposti od toga....
najbolje se vratiti u vrijeme majmuna i birati ko bu prezivel....
demokracija i pravo govora....mos mislit....
napraviti blog po vlastitom ukusu je veliki veliki neukus....
u raznovrsnosti i je carolija....
da svi mislimo ko i jedan nebi daleko....
vi razmislite....
ko je sljedeci ....ja....ti...mi svi....

opet bum imal nocne more...

kap krvi u vodi
dugo pada dok se ne otopi
stopi se sa okolinom
postaje nevidljivo
nestaje u pogledu
postaje nebitno
mozda nikad necu saznati
sto znaci razumjeti
predajem se osjecaju
jer znam sto znaci izgubiti
tiho pred zoru
osjetim te na usnama
mala kap rose
jedna suza iskrena
dok nas razdvajaju svijetovi
i dok ovo malo srce tuce
ti si u meni
nikad te necu zaboraviti
svijet se smije
u iluziji se truje
dok nestajem u noci
prevara i lazi
vapaja i molbi
topim se sa zvijezdama
zeleci laku noc svima