igra igra igru igre

nije mi jasno draga moja
promijenila si bravu od doma
drugi covjek mi kucu otvara
govori mi da sam se zabunio
tvrdi da je to njegova
pokazuje mi da je moja u vrtu
tamo gdje moj pas zdrafko
ali govori mi o tebi
kaze da te jako dobro poznaje
da si odlicna i super cura
jako ljubazna i primas sve nasmijana
istinski se trudis udovoljiti njima
makar i sva mokra
uzivas u svakome i jako nezazitna
ljubavi brinem se da nisi prehladjena
treba ti mozda malo odmora
jucer nakon sastanka
izlazila ti bijela pjena na usta
bila sretna nasmijana
mislim da ipak previse opterecena
znas gledam iz kucice u vrtu zvijezde
kako su lijepe i jako sjaje
malo mi je zima ali nema veze
vidim i zdrafka na prozoru
kako po kuci mase repom i trckara
gleda u mene i laje
mislim da sretan sto mu ja kucicu cuvam
cak i popravio krov vise ne kisnem
neki ljudi koji dolaze kod tebe
pokazuju mi one stvari
neki cak i mokre po meni
bas cudni tvoji poslovni partneri
cijelu noc uz takvu muziku
cak do jutra radite naporno
divim ti se kako pozrtvovno uspijevas u radu
molim te javi mi se ako budes u mogucnosti
jucer mi zaprijetile tvoje klijentice
ako im ne lizem noge da ce me bicevati.

zauvijek tvoj
Pikica : )

oprosti na ovakvom rukopisu
ruka mi se klima i srce me boli
mislim da je sizofrenija ili mozda pitanje balansa
hodam vec dva dana na krivoj nogi
sjetio se nasih pogleda
dok sam ja gljedao tebe
ti si gledala drugoga
nasih svitanja
budio se placuci a tebe nema
stalno kod susjeda
ujutro bi dolazila doma
uvijek ko da te sava izbacila
sva poderana ali nasmijana
smijali bi se skupa
zaboravit necu svoju srecu
nekada bi cak odlazila s njih vise
vise puta cak po par dana
vratila se pa samo spavala i bolovala
govorila bi mi da me volis
neka odem do ljekarne i doktora
cesto bi me vezala za radijator
pokrila bi mi glavu,stavila slusalice
igrali bi se skrivaca
ali stalno bi odlazila
uvijek poslovno sa klijentima
cekao bi u hodniku
cekao i cekao
opijen ljubavlju i tvojom paznjom

pocetkom se svi kleli
stapali sa slobodom
istine beskrajne velicine
naucili da to sto zadrze
znaci oslobadjanje sebe
stisnuli zube samo da izadje
svjetlost upoznali otvarajuci oci
govorili tako je bolje
tako je najbolje
ne mareci za druge
miran zivot,miran san
daleko ces dogurati
istini gledajuci u oci
ne zaboravi je zanijekati samo
zapamti jednom je dovoljno
sve se vraca ponovo
lakoca izbora zataji te
nista se ne prasta
pise se sve...

nemam potrebe kao i ti
dokazivati se pricama
pokusavajuci udovoljiti
ne zelim te imenovati
bila bi to moja greska
tvoja nije jer ne vidis
zdrave oci pomutila zelja
izaci iznad svih lazima
manifestirajuci kako ti pase
ti si zalosna jedinka
treba ti paznje
nekog da te slusa
nauciti davati
da dobijes sam
boris se sam protiv sebe
a nikog nemas da ti pomogne
evo sretno ti bilo
vidis da su rijeci moje
normalne i ne bole...

prolazim ocima po rukama
dlanovi su prosli teska vremena
sto proslost ne zaboravlja
napisala svoju pricu
ugravirala u svaku poru
s^to oziljaka s^to sjecanja
kakva mi tek dusa biva
stara isparana spuzva
puna suza,smrdi od talozenja
zeleci pobjeci od sebe
lice me izdaje
propatilo vrijeme
predaju ne poznaje
jos se smije porazima
svakom borom osjeca
govori svoje price
ispricane u obrazima
okom koje jos blista
jos u njemu ima zivota
makar ga i pijem u taj cas
neka barem ono sjaji
samo sam
zivio casno
umro kao pas...

ne trazim nista od tebe
nista ti ne mogu ni dati
hodamo skupa svijetom
upijamo iskustvo lazi
kako se postaviti
odredjene probleme rijesiti
zaspati unatoc spoznaji
dan nece biti bolji
pitanja koja drzis u sebi
trazeci odgovore
davajuci smisla ludosti
hodamo skupa svijetom
postajemo sami sebi dovoljni
trazeci dodir
odmahujemo glavom
davajuci sebe
gubimo se
nalazimo u drugima
a htjeli bi za sebe
hodamo skupa svijetom
ne vidimo se ali osjetimo
jedno pokraj drugoga
zaspali u trazenju
htjenja vracanja vremena

to sto zelis cuti
to nisam vise ja
igrom prilika
pomijesali se stapici
pali preko nasih obraza
priblizili se sudbinom
okretali kazaljke zajedno
kleli se na ljubav stalno
praznili slijepe osjecaje
na dnu ostalo samo sjecanje
lijepa vremena se brzo zaborave
gusenjem polako umire
vise se ne prepoznaje
dvoje ljudi kao stranci stoje
vide da se dalje ne moze
postaju ljuske nemoci
ljudske zalosti...

ja sam nitko i nista
ali ipak dovoljno mali
da ostavim trag u svojoj ljudskosti
da mi je vise biti
previse bih narastao
zelio bih jos
krao vrijeme postojanja

trazim nacin da objasnim rijecima
da te taknem teskim mislima
milujem nacinom izgovora istih
svih sto u meni cekaju tren dolaska
olaksanja tvog pogleda
samo ti i ja
svijet koji dijelimo skupa
neovisan o drugima
carolijom naseg dodira
jednostavnoscu pretvaranja
iskrenoscu koja oduzima
ceznje razumijevanja
prepustanju osjecajima
skrivenih duboko od drugih
cekajuci na tren slobode
ispustanja uzdaha
melodijom samo nama poznatom
spajamo dvije duse zajedno
nesebicnom toplinom
samo da osjete
samo da opet osjete
sto znaci biti voljen
u zagrljaj snovima odveden...

pssss...za jednu crvenokosu sa zelenim okicama : ))

hahahhhhh mijenjam zelenooko cudoviste,koje baca na madjarsku zastavu!!
nemoj se utopit u kadi : ))

evo ti naslova loga!!!
oces jos!!
trpim dok ne puknem!!!
bem ti naslove!!

na drvu macka plese
ptica joj se smije
dok tupu macu gleda
nju orao pojede
maca orla copi
plesala unaprijed smisljeni ples
vidjela okruzenje i navike
nije vidjela da i nju pas gleda...

ono ubi me motornom pilom
ma daj je meni ubit cu se sam

sve blogisti nadrealisti
pisu a neznaju ni cemu blog sluzi

ja sam bloger tockica
teska mi kocnica
hodam jer mi bicikla pokvarena
mislim guma probusena
ili truba od kamiona zastopana

ajte u k...
da ono sto bi neki htjeli dati
neki okusiti
a svi vole samo pametovati

poljubite me u guzicu seljacine...

lutao svijetom otvorenih ociju
slusao svijet sto je govorio
govor mrznje da bi se zamijetio
rastao s njime postajuci on
zavidio tisini sto ne postoji
miru o kojem pise samo u knjizi
propitivao sebe i druge
izvlacio nadanja i stahove
osjecaj zbunjenog da mi fali nesto
zedan za sobom pokraj sebe ostao
nemir je umor,patnja ga slijedi
gladan pokraj tolike hrane stojim
gledam biram da zadovoljim
bezbroj puta slomljen ustao
molio svijetla da se ugase da ne vidim
jaci sam iznutra
vani je fasada tvoje boje
postao sam sto sam htio
sto mi je dalje preostalo
trazenje rijeci koje ishlape
nestaju da se opet ponove

iz tame sto sunce obasjava obraze
hodam ulicom lica
lica me ne vide
trenutak zapazanja nestanka
jednostavnost prolaza
ulica zablude
dio po dio otkriva se
sramezljivo...
plaho iskreno...
mom svijetu nepojmljivo...
divim se igri od postanka svijeta
gledaoc ambijenta promjena
u miru i tisini bez predrasuda
igra igra...
igru igre...

sto zivot mi ponudi
objerucke prihvatim
nekada dobro
nekada lose
zivot se mora zivjeti
ispod prosjeka
kazu borba opstanka
dobro se losim vraca
lose se placa
dan za danom vraca

trazeci odgovore
nailazimo na pitanja
neshvacena u zraku stoje
uokolo na sve se razdvaja
opet se spaja da se razdvoji
spojeno svima nama
sudjelujuci u procesu
zivota misli,stvaranja i umiranja
daleko je tako blizu da
bizina ne vidi svoju daljinu
na pocetku puta prema kraju
na kraju a ne vidim
vidim prekasno je
shvacam odlazim
sto me ceka dok se borim
trazio...sto sam trazio...
zasto da se prepustim
htio...samo jos...
sam...sam sam bojim se...
ne zelim...ne jos...
tesko je govorit onima
svjetlost u sebi nose pa ne vide
da li shvacaju moj pogled...
razumiju li...
htio bih ali ne mogu...
izgovorit rijec...
ruku stisnuti...
oko otvoriti...
nemoc tereta cijelog svijeta
zelim srce da mi stane,da prestane
samo da zavrsi
sto je jos u meni...
sto me drzi...
grijeh slabosti pred neznanim...
nema jutra da se probudim
odlazak bez povratka toliko boli
samo zalim sto nisam
drugacije postupio i volio...

samo jos jednom
prije neka utonem u san
samo jos jednom
osjetiti da sam nekom potreban
nekome vazan,dodirom stvaran
sto je okus lazi u tvojim ocima
to je moja patnja stvarnija
ostala zakljucana
rasta da propada
zivot je nagovara
da zivi i da se radja
nema uvjeta topline
svijetlosti osmijeha
klonula je a nije ni zazivjela
bez tebe nema ni mene
s tobom je nemoguce
razapet ljubavlju popljuvan
cekajuci sudbinu da progovori
u tisini osluskujem njezin glas
cekam nadajuci se
u nadi se razocarao
oduzela me sudbina grijesnika
sto trazio to i dobio
to me i pojelo...

prije nego zaspim napisat cu stihove
o dugoj noci punoj tajanstvenosti
danu koji nadolazi donoseci budjenje
razumu koji nestaje tihim sapatom osobnosti
gledanjem na sat vremena koje prolazi
ostajem u proslosti sklapanjem ociju
samo na trenutak gubim se i odlazim
nestajem u praznim mislima hladnog kreveta
dok me ne pozoves i vratis u zivot sapatom usana