igra igra igru igre

izrazita mi je cast u ovom prekrasnom danu punom svakakvih divnih dogadjanja cestitati ti rodjendan kao slag na torti s jagodama..
za mene ti si pjesma....
melodija koja me nasmijava...
s brucekom na dusi ...nezaustavljiva si i upijas svijet svojim okicama...
imam ti toliko toga za reci ....
hvala I iskreni osmjeh sa razumijevanje zapakirat cu ti u poklon i saljem ti od srca : )))

Pogledom u sebe misleci na tebe
da ti osmjeh podarim,suzu u ocima zamijenim
osjecaj vjerovanja da sam ti jedini
onaj za kojeg mislis da zlo ne misli

htio sam da volim I voljen budem
htio sam da postanem sretan I osjecajan
dok ti postojis uz mene da sam tu za tebe
davajuci vrijeme pogledima srece

zivot zivjeli u okusima ljubavi
tisinom saptali na postelji
tijelima davali sto smo htjeli
opijeni dodirom zagrljeno se budili
osmijehom u ocima ponovo se ljubili

prkos postojanja na kraju ludila
pobjesnjenog tijela okusa znoja
sol na rani slatkoga okusa
slatkoga bola tesko deprimira

postoji shvacanje izgubljenog nemira
normalno reagira ispustena suza
strah postojanja da nema vise nikoga
ljubav je izgubljena,mrtva zakopana

nada je kurva dvolicnog lica
dvolicnog znacenja misli I snova
ostaj mi zdravo I to ti se oduzima
rodjen da zivis patis polako
shvacas da je istina sreca prolazna

X X X

Promjena gledanja tvog snalazenja
da si visoko gore spustena pogleda
obicna zabluda samo je pitanje vremena
pjescani sat tvog postojanja...

bas mi drago zlatkice : ))
I neka te stavila ...
I ti si mene : )))
pusa volim te....udaj se za mene.. kleknuo bih da me koljeno ne boli : ))))

Svaki dan je drugaciji
nikad isti...razlicite su misli
oci stare...gledaju drugacije
oprez iz zasljepljuje
strah pogreske bira svoje puteve
osjecaj potiskuje zelje I snove
nauceno je sigurno
promijena budi moje nocne more
bez sigurnosti tesko se osloboditi
sebi lazem dok kroz zivot prolazim
ubijajuci svoju srecu blokadama proslosti
naucenim iskustvom bojim se prepustiti buducnosti

zato kaj sam h ratu sa susedima : )

dobar covjek
dobrog srca
uvijek ispasta
radi I grijesi
kroz zivot uci
zanese se malo
spusti ga na koljena
trazeci se razmislja
proslosti povratka nema
naprijed treba krenuti
dok jos srce kuca
koliko god bilo tesko
koliko god nema razloga
izlaz se ne vidi
ocaj nema imena
stvoreni smo da se mijenjamo
makar promjena bila teska
sve prolazi u vremenu
zato kreni naprijed,ne posustaj...

dan za dan
dan za dan
dugujem ti san
dan za dan

prevareni snovi
dan za dan
osmjeh lazi
dan na dan

kajem se tebi
neprocvjetala ljubavi
dan za dan
ako mozes oprosti

dan za dan
ostajem sam
ti si mi u mislima
dan na dan

pogled spusten
dan na dan
proklet da sam
dan za dan

tisinom se zamracio blog
nitko se ne skida
nitko ne govori
ma da bar netko pljune
nema ni slova ni rijeci

uzoran kakav I jesam
tapsam se po ramenu
gledam svoju milu stranu
guzicu u ogledalu

sjetim se svjetla
opalim ga golim
sve sto dalje biva
kratki spoj...hitna ...I infuzija...

nema imena
bez tebe moja voljena
nema tuge
dok zivis mi u mislima
osjecaj usana
ranjenih poljupcima
mekoca suza
usamljenih postelja
dan za danom
u noci se upija...

nema odgovora na postavljena pitanja
stotinu odgovora na pitanje pitanjima
kako ubiti bol
ona je dio mene
bez nje nema ni tebe
ni tvog lica
ni osmjeha tvojih usana
postajes obicna
dodirljivo neprivlacna...

gledajuci nebo
trese mi se tlo pod nogama
spustajuci pogled
stojim kao ukopam
korak, dva unaprijed
ostri mi se vid okruzenja
nesigurnog koraka prema unazad...

pocinjem plesati te zatvorim oci
pocinjem disati, upijati sve oko sebe
srce brze kuca, osjecam krv u zilama
toplina izbija kapljicama znoja
eksplodira ciscenjem sakupljenih djela
trga sa mene uprljane skute
odnosi I razbija da ponovo bude
pretvor samog sebe zaboravlja
ceka da se vrati kad sam na koljenima...

ili sam ja samo lud....

jucer oko 23 sata srusio zenu 70+....
staru malu sitnu zenu...
zezao se I hodao sa ljudima...izigravao budalu....
nabasao sam I nitko je nije vidio da me upozori...srusio je I pala je na pod kako je duga I siroka bam!!!!
dao sam joj ruku I nesto me pogodilo...uhvatilo ....neznam neopisivo....
podignuo je kao u nekom cudu cudnom nesvatljivom....
ja sam je znao !!!!! ne po izgledu nego ....neznam znao sam je ....
progovorit nisam mogao...postojao sam u tom trenu neznam zasto I kako !!!!
ostao sam bez rijeci...ko da sam skamenjen bio!!!!
nesto sam prepoznao nesto sto sam dozivio vec nesto sto je u toj osobi...
podigao sam je ona se nasmijala pogledala nasmijala I rekla sve u redu...
dok sam vikao na druge da se prestanu glupo smijati nestala je...

ovo mi je 2 puta u zivotu da sam tako nesto dozivio....
jednom u djetinjstvu kad sam vidio jednu curicu koja je na samrti bila....
to nisu poznate crte lica ili dejavu to je puno puno jace...
ja sam je znao poznavao !!!!

znam znam kako to zvuci uzasno!!!!
neznam da li postoji objasnjenje za to...ali bilo je toliko stvarno da me cijelo tijelo obuzelo u taj tren shvacanja....

ako tko zna sto je to molim na pvt ako se srami ovdje....
ostali sutite jer se ne zezam....

dan kao dan trci ispred mene
osjecam se kao propalica, nekako ispunjeno : )
tako mi se nista neda
tako uzivam u tome
da mi sad daju sva blaga svijeta
rekao bi...odseksajte u skoku od mene
imam volje pojesti sladoled njofru
ali frizider 10 metara daleko
zasto nisu izmislili frizider na daljinsko
sa kotacicima mozda
mljac ili internet pecnicom skupa
a sve u jednom po zelji sad I odmah...
klik...
domacica +maserka +++...++

u pogledu tvog osmjeha
prokletstvo ostanka
dobio bez srama
poljubi me prije odlaska
da znam da sam osjetio
da sam zivio
rasut po polju cvijeca
tamo gdje se ljubi nebo I zemlja
gdje se rastali pogledima...
dodirujem te njezno
dodirom zivota koji te oduzeo
I suti ova zemlja
zanijemila moja utjeha
nema vise glasa
ljubavi moja...

u masi ljudi punih dobrote
covjek se gubi
guse ga nerazumijevanjem
shvacanjem krhkosti zivota
gluhi odlaze
brisuci sa sebe svoje grijehe

kad se vise ne moze
misli se urote
malo ljudskosti I dobrote
ocajnicki vapaj da spasi se

u rijecima nema pomoci
sakrili se u materijalnoj moci
fizicki se natjecemo
u svoju korist sve pridobiti

kad se svijetlo ugasi
shvacamo koliko smo krivi
za misli rijeci I poglede
toliko smo nista da tu nema utjehe

ne dicite se djelima ni brzinom jezika
pronadjite malo sebe
mozda I drugi shvate vase postupke
mogu vas ismijavati neznalice
prije ili kasnije shvati se sve...

daj broj mozda I meni pomogne : )))