nema bloga

Danas je u Gospicu otvorena priredba "Jesen u Lici", osamnaesta po redu.
Otvorenju je nazocilo mnostvo uzvanika i posjetitelja.

Izlazu se ovdje brojni poljoprivredni proivodi, prehrambeni, uporabni i tradicijski predmeti.

Sve je pocelo skromno prije 18-est godina, da bi preraslo
u jednu od najvecih sajamskih priredbi ove vrste u Hrvatskoj.
Ova manifestacija svjedoci o ocuvanju hrvatskog identiteta, kojemu Lika daje poseban pecat.

Danas se ovdje okupilo 270 izlagaca iz svih hrvatskih
Zupanija i drzava okruzenja.

Otvaranje izlozbe, svojim su dolaskom uvelicali i
diplomati stranih veleposlanstava akreditiranih u RH.

Sve popraceno bogatim kulturnim programom i slasnom domacom papicom.

Organizatori ocekuju u ova tri dana oko 30.000 posjetitelja.

Dodjite i vi!

Gdje god bila ona je uvijek sa mnom.

I ja sam s njom.

Stare ljubavi sto ih je znao svijet, duge veceri,
u ruci poklonjen cvijet.
Stare ljubavi u cistom jutarnjem sjaju,
zauvijek u nama ostaju i svjetlost ocima daju.

Stare ljubavi jos prate nas, kasne jeseni
I njihov umoran glas.
Stare ljubavi nestati nikada nece, one su tragovi
proslosti, one su odjeci srece.

Bilo je i suza, bilo je i smjeha al,prodje brzo sve,
bilo je i straha, bilo je i grijeha, jos pamtim dane te.
Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjecamo se tog.

Gdje su sad, gdje su sad.

Stare ljubavi dalje nam ne daju poc,
tajni susreti kad padne proljetna noc.
Stare ljubavi, sjene minulih dana, svakog me
poljupca sjecaju, uvijek kad ostanem sama.

Tekst: ZELJKO SABOL

Svakog dana mislim na tebe,
Slusam vijesti, brojim korake.
Nemir je u srcima a ljubav u nama,
ima samo jedna istina.

Svaka zvijezda sija za tebe.
Kamen puca pjesma putuje.
Tisucu generacija nocas ne spava,
cijeli svijet je sada sa nama.

Moja domovina, moja domivina,
Ima snagu zlatnog zita,ima oci boje mora,
moja zemlja Hrvatska.

Vratit cu se moram doci, tu je moj dom,
Moje sunce, moje nebo.

Novi dan se budi, kao sreca osvaja,
Ti si tu sa nama.

Veceras izmedju 20,30-21h vidjela sam neobicnu pojavu
na nebu iznad zapadnog dijela Zagreba. Dva uzarena
objekta. Stajali su paralelno, nesto udaljeni , jedan i drugi. lijevi je bio nesto manji, okrugao, a desni veci i izduzen.
Dvije plamtece kugle na nebu. Lijeva manja, otisla je
Prema jugu iza jednog mebodera i nisam je mogla dalje vidjeti.
Desna veca isla je i visinu i ostavljala iza sebe duzi
plamteci trag.Odjednom je nestala.

Prvi put sam vidjela ovako neobicnu pojavu. Nije fantazija.
Gdje je Slovko da mi objasni kaj se dogadja na nasem nebu.

Nismo valjda i sa svemirom zaratili.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom,
cekaj i kada vrucine zapeku i kada mecava brise.

Cekaj i kada drugi nitko ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka, cekaj me
i kada cekanje dojadi svakome koji ceka,
Cekaj i ja cu sigurno doci.

Ne slusaj kad ti kazu kako je vrijeme da zaboravis,
i da te nade lazu,nek povjeruju i sin i mati da vise ne
postoje.

Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji i gorko
vino za moju dusu neka piju, kod ognjista.
Cekaj i nemoj sjesti s njima, nemoj piti nista...

Cekaj me i ja cu sigurno doci.
Sve smrti me ubiti nece, nek rekne tko me cekao nije,
taj je imao srece.

Tko cekati ne zna, taj nece shvatiti niti ce znati,
da si me spasila ti jedina,cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat cemo, kako prezivjet vatru kletu,
naprosto ti si cekati znala kao nitko na svijetu...

(Konstantin Simonov)

Sto te nema

Sto te nema, sto te nema, kad na mlado poljsko cvijece
Biser nize ponoc nijema,
Kroz grudi mi zelja lijece
Sto te nema, sto te nema.

Kad mi sanak pokoj dade i dusa se miru sprema,
Iz srca se glasak krade:
Sto te nema, sto te nema.

Procvjetala svaka staza ko sto bijase divnih dana,
po ruzama i sad prska bistra voda sadrvana.

I u casu bujne srece i kad tuga uzdah sprema
Moja ljubav pjesmu krece:
Sto te nema, sto te nema?

Pocivaj u miru dobra zeno!

Lipa po lipa palaca!

Zasto se maloprodajne cijene u Lijepoj nasoj iskazuju u lipama, a lipe se ne tiskaju.
Naime, tiskanje kovanice od jedne lipe iznosi sedam lipa
pa je nasa vlada zakljucila da nam se te kovanice ne
isplate tiskat.

To bi bilo relevantno ako bi se i cijene proizvoda i usluga uskladile s time tj. svele na najmanju jedinicu od pet lipa.

Ovako, jebe lud zbunjenog. To je samo varka za glupi
Hrvatski puk. Tako nam i treba kada ne znamo biti
gazde u svojoj kuci.
Ne znamo kome smo mnoge palace izgradili tijekom
proteklih godina.

Sebi ocito nismo!

Francuska kraljica
Kraljica majka
Vladarica svijeta

Rodjena 13.04.1519.g. U Firenci, kci vojvode Lorenca II.
Sa cetrnaest godina ujahala u Francusku i 28.10.1533.
vjencala se u Katedrali u Marseilleu s Henrikom de
Valoisom, sinom kralja Franje I.

Tek 1543.g. radja prvog od trojice kraljeva iz loze Valois,
Franju II, 1550. Karla IX i 1551. Henrika III.

Prije navrsene cetrdesete, postaje udovica sa sestero djece, u kraljevstvu koje razara ambiciozno i
izdajnicko plemstvo.

Neki ju smatraju beskrupuloznom vladaricom, a oni drugi jakom zenom, suprugom, majkom, koja je ucinila
sve da zastiti one koje voli.

Umrla je 5.01.1589.g.

Preporucam da procitate knjigu. Onda razmislite
o raspisivanju natjecaja za "Kraljicu majku bloga"!

Nekakav prc knedl ocito. Ni vrag ni celjade.
Zar ce medicinske sestre odlucivati koga ce poslati u
smrt.

Ponekad jos se vracam odakle sam posao
da bih potrazio tvoj glas izmedju mnogih,
no tu je samo zedj, naga strvina vode i svirala bez zica,
bez vjetra da je zaustavi.

Ponekad jos se vracam da bih se vratio tebi,
ali taj sto trazi i onaj sto nalazi, rastaju se uplaseni
munjom na nekom nocnom raskrscu.
Onaj koji pamti i onaj koji zaboravlja.

Sada sam ponovno ovdje, u mesu sto mi ne pripada,
u nekom stranom zivotu, u tudjoj uspomeni,
i opet zovem bez nade to jato poljubaca pretvoren
u jug, u neko naivno gnijezdo.

Sa stabla se opet javlja staro, napuklo zvono
sa svojim rasutim cvijecem, sa svojom teskom sjenom
i silazi tjeskoba gdje prije bijase prostor s lutkama
od snijega i pusto korito vode.

Ponekad jos se vracam odakle sam posao,
tamo gdje pocinje kraj i tamo gdje sve zavrsava,
da bih nasao to sto sam nasao, izgubljen, a to je
nista, praznina... i vise nego nista.

Z. Golob

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga visnji nam Bog je do,
uzroce istini od nase sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski zivoti
ne mogu bit plata tvoj cistoj ljepoti!

(I.Gundulic, 17.st. barok)

Doslo nam je proljece, Bogu hvala!
Radujemo se suncu,beremo proljetno cvijece,pjevamo pjesmice, prepisujemo raznorazne neprovjerene zapise s neta. Neki spijuniraju vlastite zene, onako vise u
masti.
Proljece je pa svi malo mastamo ali jos se nesto mora
Obaviti u proljece, a to je proljetno ciscenje doma.

Ja sam upravo u tom elementu. Trenutno sam na
pauzi.
Mislim da vecina zena ovdje zna o cemu govorim.

Ja sam ove godine malo sporija.

Kako vama idu ove proljetne radosti?

Nisam clan niti jedne stranke i nemam razloga lobirati
ni za koga. Opljckali su nas svi i lijevi i desni.
U posljednje cetiri godine drugovi na vlasti apsolutno
su dokrajcili ovaj narod. Sjetite se legalizacije,
certifikacije, istovrenog povecanja Pdv-a i rezijskih
troskova. O nakaradnim zakonima i parafiskalnim
nametima da i ne govorimo.

Sve placaju obicni gradjani. Sjetite se delozacija.
Sve po ovrsnom zakonu, koji je donijet sa ciljem da se opljacka privatna imovina. Drustvena je vec davno
opljackana.

Ovo je samo najbitnije ali ima toga jos.
Mislim da svi osjecamo ucinke svih vlada na vlastitoj
kozi i nemojmo se i ovdje dijelit na lijeve i desne, jer
to i jest cilj politicara.

Prosla je kroz moje pjesme strasno
I u svakoj ostavila trag,shvatio sam,
al je bilo kasno da joj nisam drag.
Godine su ostale za nama,
cvjetna polja, mladosti i sve.

Ostao sam sam, ostao sam sam,
jer nikad vise vratiti se nece, nikad vise.

Nije htjela, nije htjela moje pjesme, moja djela.
Nije htjela ruke moje, svoju ljuba nije dala ,
srce svoje.

Svaka njena rijec jos uvijek boli,
iako vec dugo nije tu.
Srce jos ne prestaje da voli,da voli nju.

Nije lako naci prave rijeci ove noci kad zabojeli sve.
Ostao sam sam, ostao sam sam,
jer ona nikad vratiti se nece, nikad nece.

Nije htjela, nije htjela,moje pjesme,
Moju ljubav, moja djela.
Nije htjela ruke moje, svoju ljubav,
nije dala srce svoje.

Kemal Monteno