nema bloga

U ovoj noći dok spava grad,
i modra tama miriše na jutro,
u meni bude se sjećanja na tebe
i buda sanjam što je bilo tad.

Ožive slike od tvoga glasa,
mirisi, zvuci, nježna sjećanja, iz svakog kuta
tvoj lik me zove,
splet tvojih ruku oko moga pasa.

Iako si htio, nisi me volio.
Na mom sretnom licu vidio si sebe i svoj život prošli.
Sa mnom si tražio dane izgubljene.

Ali, jedne noći kao ove sada, tamne si svoje podigao oči,
i na mom licu vidio si tada da prestaju patnje i rađa se nada.

O ne, neću više misliti o tebi...

kaj ću sad?

Jedno sunce, jedno more, jedna ljubav
živi u meni.
Jednu tihu malu bol, neku patnju srcu mom.
dao si mi ti.

Sve tvoje riječi, tvoja pisma,tvoje suze
da ti oprostim.
Tako je to malo , da ove noći svoju bol
ja utješim

Odlazim, želim da te prebolim, nisu nam isti putevi suđeni.
Sretno ti u životu ljubavi, neka ti se želja ispuni.

Odlazim, želim da te prebolim,
Odlazim moja ljubavi.

Nek ti noćas ova pjesma moje riječi prenese,
da u meni rijeka suza, više nikada ne potekne.

Odlazim, želim da te prebolim.
odlazim moja ljubavi...

Došla sam kasno s posla, umorna, a i viroza me izgleda hvata, pa navratila na blog. Nadam se da to nije zabranjeno.
Čitajući blogove naletim na riječ "ONOMAD".

Nikada do sada nisam čula tu riječ odnosno izraz, iako već preko 30 godina svakodnevno vodim službena pismena.

Hrvatska riječ sigurno nije, ja bih to znala, možda je neka nova tvorevina. Znam da je izdan novi hrvatski Pravopis, ali nisam ga još stigla pogledati.

Sada me to kopka, jer ja što se jezika tiče uglavnom sve znam, i kažem si ipak ne znaš sve. ali mogla bi naučiti.
"Onomad", kaj bi to mglo biti? Da nije neko nomadsko pleme, za koje ja nikada nisam čula.

Pomozite svi koji znate koje je značenje navedene riječi, i čija je to uopće riječ. Meni vuče na turcizam, ali opet, nisam sigurna.

Unaprijed hvala

Drago vlado Republike Hrvatske, Božić Ne slavite jer ste ili ateisti ili pravoslavci, Kaj da vam čestitam. Eto ,barem onda pravoslavcima sretan Božić. Ipak su oni kršćani kao i mi katolici oliti križari

Kaj da čovjek poželi nekome koji u ništa ne vjeruje, nisam pametna. S toga vam upućujem jedan stih u svoje ime i u ime cijelog napaćenog hrvatskog puka, kojeg ste u posljednje dvije godine iscijedili gore od limuna:

"Dobit ćeš svoj dio jada, i ti što se smiješič sada.
I tebi će život reći nekoliko grubih riječi"


Ovo su stihovi jednog poznatog hrvatskog pjesnika. Namjerno neću reći njegovo ime,jer smatram da bi članovi naše parazitske vlade to trebali znati bolje od mene, svi neki filozofi, psiholozi, medicinari, uglavnom ako su ono za što se predstavljaju, trebali su učiti književnost.

Postoje naravni odnosno prirodni zakoni u ljudskoj populaciji, koji su naprosto iznad svih zakona i ne smiju se mijenjati, inače bi nestalo čovječanstvo.

Bilo je kroz povijest raznih nepravdi, ali ipak se neki osnovni naravni zakoni nisu dirali.

Nekim svjetskim moćnicima je i cilj smanjiti broj zemaljskih stanovnika, pa nas hoće pošto poto što više uništiti.
Optimalna broj stanovništva na Zemlji po njihovim procjenama bi bio 3,5 milijardi, a prošle godine je već brojka bila iznad 8 milijardi..

Tako se poseže za raznim mjerama, radovima, porezima, kaznama, ispiranjem mozgova, Zračenjima, GMO hranom. što nas sve na kraju ubija.

Svi smo mi na ovoj planeti privrmeno, u prolazu, svi moramo umrijeti, i zašto onda postojimo. Glavni cilj našeg postojanja je produženje vrste, tako se život nastavlja. Svi smo se rodili goli i bez ičega ćemo otići. Jedino što iza nas ostaje, naše je potomstvo i neka veća djela i zasluge po čemu će nas i nakon nas još neko vrijeme pamtiti.

Zašto je tako od pamtivijeka, i što se promijenilo u posljednjih 60- godina, recimo poslije 2. sv. rata. Naglo je procvijetala tehnologija (postoje teorije da su nam tu tehnologiju donijeli izvanzemaljci). Kako god, nikakvim prirodnim putem, dva muškarca ili dvije žene ne mogu izroditi djecu. Neka se ne ljute, ali to je istina.. Možda se mogu klonirati, ali to nije više ljudska rasa.

Budući da pjesnici s ovog portala očito još nisu došli k sebi, evo vam malo poezije

NOTTURNO
Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote,
I moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći,
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

(Tin Ujević)

Neću misliti na te, ne budi to što drijema

Jučer bih umrla za te, a danas jer te nema..

(Z. Golob)

Želim vam zdravlje i sreću, nikada vas zaboravit neću.

Pišite blogove i pjesme dalje, a ljubav i blagostanje doći će same,
ako se potrudite!

sve je dobro dok te zdravlje služi