zmajić

Zašto pjevati daleke zvijezde,
Zašto prkositi nisku tlu?
Zašto praviti od njih pjesme,
Kada zapravo i nisu tu?

Ljubavi nema, ni snova ni nas,
To sve nam je tek razum dao.
Al' iznova te isti upitkuje glas:
Kako pisajuć o njima si znao

Ovak..
Patricia misli da sam ja calida...
A da je calida ja...

S tom malom nekaj ne štima..
???????????...

Link

Link

DOSADA ILI TKO ZNA KAKAV DAN

U pjesmi koju nikada neću napisati
Ima jezero već ostarjelo
Od rose nevidljivih cvjetova koji
Spuštaju nefunkcionalne ljestve
Sve dublje u mene, u neki grad
Do nevesele statue proljeća.
Zelenog bubnjara koji čeka
U dronjcima na vojničkoj kiši,
Negdje gdje su se statromodne suze
Umorile i postale mržnja.

Vesna Parun

Vrijeme ide...
Polako...

Link

Što vičeš, noćni vjetar? Za čim si tako lud? Što znači vaš čudan glas Je li prigušen tužan, a onda bučan? Jezik razumljiv srcu Vi tvrdite o nerazumljivom brašnu - I kopaš i eksplodiraš u njemu Ponekad nasilni zvukovi! .. Oh! Ne pjevajte ove grozne pjesme! O drevnom kaosu, draga Koliko je pohlepan noćni svijet duše Sluša priču voljene! Od smrtnika suze mu prsa, Želi se stopiti s beskonačnim! .. Oh! ne budi oluje onih koji su zaspali - Ispod njih vlada kaos! ..Link

Link

Jel neko reko...
da danas neće...
kiša padati...
i munje te...
parati nebom...

Link

Crta je tanka

plesa i prestanka,

tijekom ovog našeg tanga

gubi se nit zbilje svaka.


Nestaje razlika

između svjetla i mraka,

druga igre pravila





Postaje sve teže

uhvatiti takt,

zvuk se razleže

oskudan i plah.


Na obzoru iščezava

par koji pleše,

naša igra jenjava,

sada smo samo sjećanje svježe.


Vremenom u zaborav

odlazimo siguran,

bez imalo napora

pretvaramo se u balon ispuhan.


Srećom što valcer

nikada nismo plesali,

jer pretvorili bi se u kancer

koji ne može prestati.

Na kraju ćemo se sjetiti ne riječi naših neprijatelja, već tišine naših prijatelja.



Link

Zašto zatvaramo oči kada se molimo,
sanjamo ili ljubimo?
Jer najljepše stvari u životu ne vidimo,
već osjećamo srcem.

San se nikad ne bavi sitnicama;
ne dopuštamo da nas sitnice ometaju u snu.
Naizgled nevini snovi ispadaju vragolasto
kad se pokuša protumačiti....

Ljudi ponekad lažu
zato što to zahtjeva pristojnost...

pao sam u dubini noći
trazim spas gledajuci zvjezde na nebu
a one u inat sjaje poput sjajnih ociju
što mi dusu jedu
a kapi kiše padaju po meni
budnim me drze
da ne padnem u dubinu noći
ali tuga ostaje u čežnji
da uhvatim samo na tren
sjaj zvjezdi
što mi dušu para

Zadnje sam obišao frenda..
Luka Vrbovec..

Odeš na kremšnite u Samobor...
Nema...
Ev vidite ...pogled izgubljenog
her Flick-a