zmajić

Link


Još dok sam imao dugu kosu..

Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu

R.A.Link

Šta je...
Čim me nema..
Par sati..
Miševi kolo vode..

Link

Ljudski je um ograničen, ali ljudska glupost nije.

Malo događanja od juče...

Poezija (prema grčkom "ποίησις", poiesis, ‘’stvaranje’’)
ili pjesništvo je umjetnost koja se zasniva
na izražajnim mogućnostima jezikaLink

E..
A ko je opet prvi...

Pitam Jaru...

Bem ti..ti bem..
A kad ću ja srest
mladu brkatu baku...

A ko je to reko..
Da mi u Slavoniji..
Nemamo..
Smokvu..
I lozu..

Jutro..iz..
Slavonije..

Slika je iz..
M.Bistrice..

SRETAN ROĐENDAN..
Lana48

Ne bih znao zašto si me
blokirala..

Pa ev javno..

Netko gleda..
Netko vidi...
Netko zamišlja..
Netko sanjari..

Evo nas kod izvora...

Sanjao sam da sam varvar
Riđih kosa, nagih grudi,
I da nosim teško koplje,
A da sunce jarko rudi.

Jarko rudi, zlatno sijeva
Izmeđ cvjetnih tankih hvoja.
Sanjao sam da sam varvar
Na zelenu polju boja,

Na zelenu bojnom polju,
Gdje se vije pramen dima,
I gdje leže nagi leši
Pod visokim kedrovima,

I gdje poju blijede žene
Vijuć svoja bijela vela,
I gdje idu svećenici
Noseć žare od opijela,

I gdje praska tiha vatra
Sa lomače ubojnika,
A u dolu grad se viđa
Kao blijedozlatna slika.

A ja stojim, ja ga gledam,
Na ruci mi krv od boja,
A uza me tiho sloni
Zlatooka ljubav moja.

I ona me tiho gleda
Pa mi i zbori.
Iz doline idu momci
I vika se njina ori.

V.V.