zmajić

A ribon...
(((((((((((...

E nekad se i nogać
igrao...

Mrnjau..

Mrnjau..

Stvarno...pa mogao se obrijati..

Došla i bajta na red..
Da se sredi..

Aha...

Malo reda napraviti..
Ak ufati lutanje...
Di drum tu i guzica..

Mogla bi travuljina
bit veća od mene..

Hm...naš bi reko o odgoju...
A nesmim..

A i ovi današnji dečkići ne
znaju što je zornjak..
Kad spavaju do podne...

Visok...lep..zgodan..plav..

A sad sam samo jel plav..

“Zar treba prisiliti pticu da pjeva kad je na zelenoj grani u slobodi

Zar treba prisiliti ribu da pliva kad je u bistroj vodi.

Što treba rodi osim žaba i riba, djetetu igračka ili poneka knjiga.

Što treba pjesniku osim papira i malo mira.

A ja u pjesmi postanem ono što inače nikad ne bi bila:

žar ptica, kraljica ili gorska vila!“

Kad prođu godine...
Kad ti brada i brkovi
posijede...

Shvatiš što si imao...
I što si izgubio...

Kad bi svi ljudi znali
što jedni o drugima govore,
na svijetu ne bi
bilo ni četvorice prijatelja...

Najljepši stihovi su
otrcani.
Toliko su ih puta
patetično odrecitirali
kojekakvi snobovi
da su postali fraze.
Fraze.

Nikada neću prežaliti
svoje najdraže pjesme.
Pustio sam ih da odu
nezapisane,
neizrečene.
Više ih ne mogu
vratiti.

Pokušavam krenuti
njihovim tragovima,
ali one više nisu
tako moje
kao onda.

Pao snijeg...
Nema ga neš..
Al ostaju tragovi...