brusiona

..parkiram pred trgovinom, gledam lijevo, desno, nastojim skužiti gdje je bliži proždrljivi automat sa tiketima – sms parkiranje, mea culpa, još nisam savladao, i tako, nekih sto – stopedeset metara dalje otkrivam jednog, ubacujem pet kuna i kupujem si sat vremena..
..kupujem si i kruh, pola veknice samo, dvjestosedamdesetipet lipa, polubijeli..
..nikog poznatog, začas sam nazad u autu..

..jučer nije bilo tako..
..stao sam na isto mjesto nemajući pojma da je taj komadić asfalta pohlepna gradska komunalna služba proglasila parking – prostorom, čak ga je i uredno, mada blijedo, i obilježila, kupio također kruh i malo se zabrbljao sa trgovkinjom – nedopustivo dugo – kako će se pokazati..
..pod brisaćem mi je već stajala koverta sa kaznom, osamdeset kuna – platim li odmah – navode i mjesto gdje će mi se milost ukazati - platit ću svega trideset..
..u nekoj ranijoj inkarnaciji mogao sam petnaest minuta bez tiketa ostaviti auto, danas je to svega pet – tek toliko da prošećem do prvog automata i trk nazad, u toj istoj, bivšoj inkarnaciji, pred privatnim trgovinicama nije grad iznuđivao ničiju lovu, nisu ljudima iz pukog hira rastjerivali mušterije, mogao si porazgovarati s nekim, malo politizirati, saznati tko je još od bezvrijedne, lopovske bagre friško optužen, kol'ko je zamračio, kol'ko se novopristiglih kozojeba uhljebilo u gradskim – državnim – partijskim službama, tko se s kim brusi ili je fasov'o nogu..
..opasna mjesta, te lokalne trgovine..
..legla nezadovoljnika i potencijalnih urotnika..

..iza njegovih je jedara ostao grad u plamenu, tijelo mrtve žene, krici umirućih i ranjenih i pijani pir pobjednika..
..bogovi su odlučili da ga izvuku iz razrušene Troje, da ga pošalju na lutanje Mediteranom, u nove pustolovine, surove bitke s lošim momcima, nove strasne ljubavi i žestoke mržnje..
..čitavim putovanjem pratit će ga bijesna iskušenja i smicalice, uvijek novih i raznih vladara božanstava ali i štititi naklonost nekih drugih, boljih, sklonijih njemu i njegovoj zadaći..
..morao je činiti gadne stvari kako bi došao tamo kamo je morao doći..

.. flectere si nequeo superos, Acheronta movebo..

..baš lijepo jedno geslo..

..ako ne možeš dohvatiti raj – stvori pakao..

..da ne tupim dalje, naš junak se zvao Eneja, naravno, a zadatak mu je bio da osnuje grad koji će se, puno kasnije, zvati Rim..
..bila su to krasna i vesela vremena, junaci, ratnici, smrtnici, bogovi, kraljevi, nimfe, čitava jedna raspašoj bulumenta, ma gdje pogledao - odreda kul lik do lika..

..danas pak, u ovoj našoj virtualnoj eri i bogovi su nam se transformirali, smanjili se i/li čak i pogubili, mjere se tek bajtima i pixelima, ne znaju što žele a malo toga još jedva da mogu, osim pakostiti nam na svakom koraku, tlačiti nas i zagorčavati život..

..Onaj-Što-Nam-Kišom-Zasere-Baš-Svaki-Vikend jedan je od posljednjih od te sorte, uporan i dosljedan, jedva da se koji put prevari i zaigra nečim drugim..

..sumrak..

.. puno prekasno primjećujem kako smo jedini gosti, u vrijeme mraka i obilja poznatog i priznatog restorana, nes(p)retno izabranog stola nad kojim se šepuri divovska plazma sa ninđama i samurajima i silnim krvoliptanjem i svim onim što se već sve pristoji u takvim akcijama i takvim plazmama..
..konobar nam ne daje šansu ni da se smjestimo, već je tu, pršti od energije i prekomjerne težine, sjedajući, ona se odlučuje za jeger, ja ću votku i tako ga se, zakratko rješavamo..
..možda nešto za pojesti, pita se naša nemeza gurkajući nam ofucane jelovnike pod nos - pa sačekaj malo zaboga, bunim se malodušno i zapravo bezvoljno dok bezobrazno, demonstrativno i teatralno prstima vadim već, očito, korištenu krišku limuna iz čaše – kuharica radi, kaže, samo do devet, ne da se smesti konobar i pažljivo, kao da mu je u rukama sam sveti gral odnosi moj limun nazad u zdjelu..
..subota je i valjda nekakav top – termin, ali nema veze, sveto radno vrijeme i mizerni građanski standard doveli su nas do pred samo dno neslućeno dubokog ponora..
..odlučujemo se na brzaka za bečki, konfekcijski jelovnik i ne nudi bogznašta drugo – od svinjetine, pita se naš vitez, ili piletine – sad se već moram baš junački kontrolirati, ako mu odlajem još će mi pljunuti u tanjur, uzimamo piletinu i povrće kao prilog..
..naravno, Slavonija je to, i porcija je rasipnički obilna, mi ne škrtarimo sa kalorijama i kolesterolom, prehranio bi njome čitavu koloniju siročadi trećeg svijeta, vino je nekakva tugaljiva frankovka, ono, omojbožeomojbože, ali – u žrvnju smo i nema tu puno mjesta za izvolijevanje..
..vis – a – vis našeg stola, ipak, desetak metara udaljen, stol je za kojim sjede sinovi vlasnika i neki klinci, valjda njihovi potomci, debeli konobar i, kasnije, nevjerovatno suha i ispijena žena – naša kuharica valjda - čitavo vrijeme bulje prema nama, intenzivno i pomno, ne miču pogled, mašu ponekad rukama i nešto komentiraju..
..odvažim se otići oprati ruke (pišati) i s olakšanjem, u povratku, skužim kako to oni gledaju ne nas nego tv i teško neko krvoproliće na njoj..
.. nasreću, ipak mute tv..
..u nekom trenutku svi se, osim konobara, izgube i sad se već gotovo opušteni, posvećujemo samo papici i vinu i sebi samima..
..za minutu..
..mogu li, pita konobar, naplatiti, znate, da zaključim blagajnu..
..mi se još borimo s onim obiljem na stolu..
..ponovno sami..
..čeka se samo na vas – čujem i ne vjerujem da čujem minutu, dvije potom..
..moja je ultima pametna, racionalna žena, dajte nam, kaže, vrećicu da ponesemo ovo..
..dok ona pakuje ostatke za pohlepnog i vječito gladnog Khana, ja se premišljam da li da pokupim trinkgeld što sam mu ostavio na stolu, ali ni on nije od jučer, čita mi misli i trpa sitniš u džep..
..malo je, al' barem nije od srca, mislim..
..ova je večer moj osobni poraz, bruka i sramota – u mom smo rodnom mjestu – i potvrđuje se ono staro: nitko nije prorok u vlastitom selu..

Jedan od najomiljenijih obroka od mesa u skoro svakom restoranu i domu je sigurno Bečka šnicla. Iako svako ima svoj način spremanja za ovu TELEĆU šniclu samo jedan recept postoji za originalnu bečku šniclu.

..i tako, ode nam još jedan od posebne sorte, jedan od onih baš velikih..
..šta mislite, bi l' se pristojilo pofumat prstohvat ganje, ono - kad je već čovjeku do koke teško doći - ?..
..više kao za karmine?..