Bez slike i tona...samo mašta.

Krugovi se šire ,
što su veći to su dalji
Dovoljna je jedna kap
u moru..
na dlanu
u oku
u venama
na koži
na usnama
da nešto pokrene...

Pa, krenimo ...ponedjeljak je...


Link

Link

''Odmorite se ako imate od čega,
pojedite ako imate šta,
mislite ako imate o čemu. '' (D. R. )

- Uvijek nositi rezervne gaće sa sobom, jer ne znaš kad ćeš ostati bez ovih na sebi.
- Obavezno doručkovati subotom , bar jabuku , jer ne znaš da li ćeš išta okusiti do nedjelje.
- Ofarbati se onog dana kad kupiš farbu, jer ti se može dogoditi da se farbaš kad ostaneš bez gaća i gladan.
- Ako ti se slučajno sve gore navedeno dogodi javiti djeci i najbližoj rodbini da si neplanirano poslovno odsutan, jer će
će te inače zivkati usred vrlo važnih trenutaka koje ne smiješ prekinuti.

Učim...

Link

.

:)))))))))))))))))))))))))))
Link

Čitam blog i vidim jedna tema se vrti..
Bila sam prisutna u subotu kad se pojavio blog od tzv..''iskrica-admin'' . Kako skačem s bloga na blog skoknem i na taj , shvatim sve kao nečiju neumjesnu šalu...što je bila pozadina toga i nije me nešto posebno interesiralo.
Posljedice toga su blogovi , pitanja bez odgovora , sumnje , reakcije...

Što jedna budala napravi 100 pametnih ne može popraviti. (nar.poslovica)
E sad , jel' to bila budala ili netko pametan ? .. koji može što drugi ne mogu, al' mu to ne daje za pravo raditi što ga volja.
Virtualni bolesnik? Fala bogu, ima ih...
Smeta me jedino činjenica da ovdje ima onih koji su se igrali nedodirljivih , igrali se sličnim igricama i uživali u tome , čega sam sama bila žrtva , a sad se pitaju zašto se to dešava , otkud nekome pravo , pa to je kažnjivo..bla..bla..
Kad sam to osjetila na svojoj koži bilo mi je jasno da niti to mogu dokazati , ni uzvratiti , jer naprosto nisam dovoljno informatički pismena , a niti me takve igre zabavljaju niti tjeraju na osvetu . U tom slučaju ja sam bila budala ..naivna budala. A kad učiš , najbolje učiš na sebi. Zaključiš ''i ovo mi je škola'' i ideš dalje...
Al i nad lopovom ima lopova. To je tako.
Poštujem sve zakone , prometne propise i sve ostalo , ne bavim se nikakvim kriminalnim. Ako me pokradu , prijaviću to, onima kojima je to posao. Dokazi postoje.
Međutim , ovdje je slučaj malo teži..
Provaliće mi lozinku ? Treba je mijenjat . Pa , ako je promijenim , provalit će opet , kao i prvi put. Gdje mi je dokaz ?
Bojkotirat blog ? Ajmo bojkotirat. ma sve može , ako ima rezultata.
Ali , da cijeli dan ljudi pišu o tome , a pravi iskrica -admin šuti , to mi nije jasno.
Nema razbijenih zuba ? Nema ozlijeđenih? Još se nije prolila krv? Nitko još nikome nije povrijedio neka prava?
Ma što će to njemu ? Ima on važnija posla.

Sami ste to zakuhali . Previše osobnih obračuna, previše negative , previše jala, previše zajedljivosti...stalno neko nekome na žulj.

Al, ispao je dobar rezultat..na trenutak su se svi ujedinili...nema nedodirljivih... i nad hakerom ima haker.
Konačno nismo samo bezlični nickovi.
Svi smo krvavi ispod kože.
Uopće se ne radi ovdje o mom osjećaju za lijepo i dobro , već o mjestu gdje svi boravimo s vremena na vrijeme , i bilo bi zaista lijepo kad bi konačno shvatili da nismo djeca , već odrasli ljudi , al koji se još uvijek vole igrati.
Ne onih igara poslije kojih mi ostaju krvavi ožiljci , već poslije kojih opet poželim doći na igralište.

Link

"Do ovog trenutka oko mene su se razvijale razne stvari čiju uzajmanu povezanost ne znam. Nisam pošteno uspjela ni da ustanovim njihove uzroke, ni smjer u kome se kreću. Ja sam u sve to posljedično bila upletena. Ali sad je dosta. Od sada nadalje će biti drugačije od ovoga do sada. Više neću da budem marioneta ničije samovolje. Od sada nadalje, postupaću slijedeći samo jedno pravilo koje za mene postoji, odnosno samo svoju volju. Ma što u tome bilo dobro, a ma što bilo loše, od sada nadalje ja sam uzrok, i ja sam pravac." (Haruki Murakami "1Q84")

Link

Od 5h slušam kišu kako pada... Subota radna, na poslu mrtvilo , sva sam kenjkava , poneko navrati,a zapravo mi godi samoća.
Zove me najprijateljica , koja je 550 km od mene , ona u istom raspoloženju , prevrtimo najbitnije i zaključim razgovor tužno kako mi je potreban odmor , daleko od svega , o kojem mogu samo sanjati .
Ostanem u mislima o nama dvjema kako prolazimo često iste životne faze .
Nakon par sati zove me bratić iz Švedske . Obraduje me taj poziv , nisam ni bila svjesna da se nismo čuli skoro već mjesec dana , vrijeme leti ko blesavo...
- Kako si mi seko?
- Pa , ono , OK sam, a ti meni ?
- Odlično . Kako djeca , posao , kod vas dolje?
- Djeca su dobro, a posao guram , i sve gore je ovdje.
-Čuj , bi li ti mogla doći kod mene u 4. mjesecu?
-Jaoooo, o tome mogu samo sanjati , znaš dobro koliko to želim , ali to je neizvedivo.
- U čemu je problem? Sve se da riješiti. Samo reci da.
- Jooooj , pa to košta , pa što ću s firmom , pa djeca , pa kuća ..pa sto pitanja mi odjednom zvone u glavi.
-Čuj , zovem te za par minuta.
-OK.
...

- Seko, zapiši ovaj termin u 4. mj. Letiš za Oslo , meni to nije daleko , dolazim po tebe i ostaješ 7 dana.
-??? Molim ??? Čime letim ? Kako letim ? Čime to platiti? Ja nisam normalna, a sad vidim da si ti još manje.
- Čuj, karta je samo 78 eur. I imaš vremena do tad sve organizirati.
- Molim ? Na čemu letim za te pare? Na metli???
-hahaha... Blento, već sam ti uplatio kartu. Pakuj se!!

Ostanem u čudu... samo par sati prije toga bolno sam zaključila kako od odmora neću vidjeti ni O tko zna do kad.
A sad ovo ?! Jel to mene netko sluša gore ?
Toliko želja imaš , nešto želiš cijeli život i ništa , nekad samo pomisliš i voila ! Evo anđela ostvaruje ju.
Cijeli dan mi se vrti cijeli film u glavi...

Selila sam se 5 puta. Jednostavno takva mi je sudbina bila . To me naučilo prihvatati različito , prilagođavati se , snalaziti se , upoznavati nove ljude , nove sredine, nove kulture.
Ali nisam uspjela pustiti nigdje korijenje . Negdje djetinjstvo, negdje mladost, negdje sazrijevanje ...Gdje pripadam ?
Prošla godina je bila najteža do sad, ona prije malo manje. Prije par mjeseci sam započela opet nešto novo , i to mi je izgleda sudbina - stalno nešto počinjem ispočetka.
A nekako mi s godinama došlo da bih voljela ponešto privest kraju , pustiti korijenje , sravnat račune...
Bratić me zove odavno da preselim u Švedsku , čeka me odmah posao , stan , s vremenom dovedem i djecu.
A to znači opet sve ispočetka.
Znam , obećana je to zemlja , ako imaš nekoga tko će ti pomoći tamo. Kad realno razmislim ovdje me ništa ne veže - kuća, firma ..sve se to riješi , djeca ovdje sigurno nemaju neku skoru bolju budućnost . Što čekam ?

Zbilja , život je nepredidiv , ne znam što mi nosi novo jutro. Zato sva pitanja ostavljam po strani , ionako će odgovori doći s vremenom sami po sebi....
Znam , otići ću u taj divni hladni sjever , udahnuti zrak obećane zemlje ..izljubiti voljenog bratića.. i vratiti se doma. Želim da me i dalje ovo sunce grije . Ovdje je moj dom.
Želim zaustaviti taj proces - svaki je kraj i početak nečega.
A , opet, tko zna gdje nam je kraj....

Link

Link

Da prestanu pričati o sexu , stavljati slike koje navode na blud , puštaju senti-menti linkove .. ne ostavljaju komentare koji imalo daju naslutiti da je u pozadini bila primisao o sexu...

...iz prostog razloga što mi je subota radni dan i nigdje mi ne miriše na sex ni u najbližoj budućnosti.
Jel puno tražim ?

Hvala. :))

Link

Koliko koštaju zvijezde
nad nekim malim gradićem?
I koliko košta jedno veče,
na njegovoj rijeci?
Koliko koštaju one žalosne vrbe,
što se miluju sa vijetrom i jezerom?

Koliko koštaju ovi meki oblašci?
I muzika da nas prati?
I koliko bi koštala ova mijesečina?
Ili odsjaj grada u rijeci?

Koliko koštaju moje riječi?
I da li uopče, ičemu vrijede?
Ili, možda znaš,
koja je cijena moje sreće?!

Koliko košta moje srce?

Znaš li koliko?!
Za tebe...
Samo jedan osmijeh tvoj!

Vrijeme nam ide i nitko ga neće zaustaviti . Došli smo na ovaj svijet i otići ćemo s njega kao totalne nepoznanice . Nije ni bitno. Al, koliko mi vremena trošimo na nebitno ?
Dobijali smo bitke i gubili ih , išli dalje... Koliko smo pritom potrošili energije na ono što nije bilo važno ,a s vremenom se pokazalo totalno nevažno... i bilo je.

Zar je zbilja važno što je netko ovakav-onakav , rekao ovo -ono, uradio to i to , a taj netko nije važan u našem životu ?
S vremenom sve sjedne na svoje mjesto.
Važni su ljudi do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas.

Onog trenutka kad si bez odgovora na pitanje - Da li ću sutra dočekati dan ? - stvari postanu puno jednostavnije i jasnije. Odjednom imaš odgovore na sva pitanja , osim na to.
Znaš da ne možeš naprijed , ako ti je zadnji , a ni nazad.

Tad obećaš sebi , ako dočekam dan , oprostiću svima i sebi na svemu.
I dočekaš ga. Sad možeš naprijed. Odjednom lakši , oslobođen , rasterećen ... I zbilja ti više nije bitno za milion gluposti , ali ostaje i dalje važno iskoristiti vrijeme onako kako najbolje mogu... Bez straha , bez potrebe za dokazivanjem , potvrđivanjem , ponavljanjem , uvjeravanjem, prihvaćanjem , prilagođavanjem... Budeš svoj , na svoj način , a to isto pustiš drugima.
Negdje tamo u nekom kutku mozga mi stalno vibrira misao da mi svaka ružna riječ može biti zadnja koju ću reći. Ne želim to.
Ljepše mi je biti u miru sa sobom . Jednom sam imala samo nadu da još imam vremena...
Ne oduzimaj nikome nadu ,možda je to zadnje što ima.. ni uzimaj nikome ono što voli i želi, možda je to jedino što ima...

''Toliko toga u životu smo se bojali , a nismo trebali. Trebalo je živjeti. '' (I.Andrić)