Gledam, slušam, upijam.



Još u prošlom životu , prije 2 g. sam pisala o ljubavi između Željke i Olivijere.
Nešto što me fasciniralo na prvu. Ta skromnost običnih ljudi , obavijena ljubavlju, prožimanjem srodnih duša , jednostavno te prekrije velom sreće zbog njih. Dok se hvataš za kvaku kapije ulazeći u njihovo skromno dvorište osjetiš da ulaziš u hram ljubavi. Ni po čemu nisu slični . A tako se dobro nadopunjuju. Toliko me njihova ljubav još prije 32 g. fascinirala i oduševila da nigdje nije bilo mjesta ljubomori , već samo iskrene želje da to i sama jednom, samo jednom doživim.
Ta spoznaja koliko je jaka njihova ljubav bljesnula mi je u glavi kroz jednu misao- Sve će preživjeti skupa ! Ljubav će ih održati kroz životne sraćke, udare i nevere.
I desilo se da su izgubili prošle godine sina. Sina koji je rastao pred mojim očima , sa mojim sinom. Njegov najbolji prijatelj. Prošla sam s njima njihovo odrastanje , moj sin kod njih, njihov sin kod nas. Izgubili smo člana obitelji.
Onog momenta kad sam stala pred Olivijeru i Željka polumrtve od tuge , rekla sam im samo , preživjećete zbog vaše ljubavi. Ljubav će vas održati na životu , ma koliko vi više ne želite taj život bez Aleksandra. Ali on treba vaš život koji ste stvorili iz ljubavi.
Cijela godina je prolazila u agoniji , od tuge do bola. Sve se sušilo, nestajalo, odlazilo ... Biljke , životinje, zemlja.. sve je osjećalo da Aleksandra više nema. Na svakom mjestu se osjećao trag njegov. Njegovo nepostojanje.
Svaki put kad sam hvatala kvaku kapije u mislima sam prvo njega vidjela. Pa tugu i bol.
U tim najgorim danima , mjesecima , ta divna žena je čak uspjela meni pomagati , da svoj život izveden na put. Sebično sam ju tjerala da misli o meni. Da se bavi mojim sranjima kako bi bar na trenutak manje mislila o svom bolu.
Život je bez milosti . Samo nakon 2 mjeseca kako su izgubili sina Željko je morao nazad na brod. On na svome moru tuge, ona u svom bolnom svijetu pustoši.
Željko se nakon 9 mjeseci vratio s broda, duge plovidbe.
Iz dana u dan sam posmatrala kako ljubav čini čudo.
Život se vraćao u njihove oči. U njihovo dvorište. Osmijeh na lice. Isuse bože , kako mi je trebao njihov osmijeh, njihova pobjeda nad životom. Nitko i ništa neće zamijeniti Aleksandra , umanjiti tugu, izbrisati bol, ali oni žive sa tim.
Naučili su živjeti sa tim. Ponovo vidim život . Ponovo vidim tu ljubav kako me obavija kad se hvatam za kvaku kapije.
U čemu je kvaka ? Pa kvaka je da kvake nema ako je pustoš u nama, ma koliko bili pametni, bogati , zdravi i lijepi.
To dvorište bez kvake i kapije je pustinja.
Naš prvi pas je bio leglo njihove Kali. Hrvatski ovčar. Čuvar obitelji. Neka ih čuva i dalje. Samo to im želim.
Obadvoje su fanovi Tompsona, mislim da je ova pjesma upravo za njih pisana.. Link

Uredi zapis

13.04.2014. u 7:12   |   Editirano: 13.04.2014. u 7:37   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Eto , sad mrzim onaj forbiden

i dabogda crko više !

Uredi zapis

11.04.2014. u 7:33   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

Paz' vamo sad !!!



Uredi zapis

10.04.2014. u 22:14   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

Još 48 h čekanja...


..žudnje
...pohlepe
...gladi
....izluđivanja
.....nestrpljenja
......maštanja
........bolne želje
..........ubijanja vremena
............. bježanja
................traženja
...................the end.
....................................Link...
Link

Uredi zapis

09.04.2014. u 21:54   |   Editirano: 09.04.2014. u 22:21   |   Komentari: 45   |   Dodaj komentar

Zatišje... pred buru..


LIjepo je dočekati ove sate iscrpljen od jurnjave dana i biti sretan .
Znam, znam .. život je krug u kojem se vrtimo .. dođe period sreće, ljubavi, poslovnih i inih zadovoljstava , pa se krene rušiti jedno po jedno. I opet...opet.. dođu bolja vremena.
U tim boljim vremena imam nadljudsku snagu , energiju koja nosi , gura, potičem sebe , druge , nema umora, nema gladi, nema sna...a naspavana sam, sita sam, odmorna sam ...
Služe li ona loša vremena , onda, da skupljam snagu za ova ? Dajem sebi odmor od sebe , od drugih ? Povlačim se u svoj svijet , bez boje , okusa i mirisa...
I krene kap po kap... nastane bujica koja nosi sve pred sobom... izađem na svjetlo dana.
Noć je ,a meni podne...Link Link

Uredi zapis

08.04.2014. u 22:40   |   Editirano: 09.04.2014. u 0:14   |   Komentari: 40   |   Dodaj komentar

Ne znam kako je vama ...meni nije lako... danas je nedjelja.


...ajmo (pare) Link na sunce...vam kalaisano...dok ja odmaram vi radite.. a to se plaća... moj odmor je skup. budala.Link

Uredi zapis

08.04.2014. u 6:56   |   Editirano: 08.04.2014. u 7:13   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Plavi moj safiru... VT..

Uredi zapis

07.04.2014. u 22:38   |   Editirano: 07.04.2014. u 23:40   |   Komentari: 73   |   Dodaj komentar

Ne trebam jesti..ne trebam spavati.. treba mi samo vrijeme !

Za njega i mene... la..la...la..la..

Uredi zapis

07.04.2014. u 13:56   |   Komentari: 44   |   Dodaj komentar

Jena noć 110 eur ....(s pdv-om)

Uredi zapis

06.04.2014. u 12:49   |   Editirano: 06.04.2014. u 13:10   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar

Jedem jednom dnevno. I triput noćno.

Ako nemate ništa bolje za ponuditi osim polupune čaše kiseliša, parizera i kiselih krastavaca , ne javljajte mi se.

Uredi zapis

06.04.2014. u 0:11   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

Auuuu...dobrog osjećaja !



Svako ''milo moje'' završi sa ''j*bo ti sve svoje'' !
Ajmeeee..kako se pokaže pravo lice kad mu ga fakneš ...uuuuuuuuuu...padaju maske , sve priče o dobroti ispare u vidu izmaglice. Odjednom nema više priče o ljubavi, živote moj, srećo moja..bla..bla..bla.. odmah stiže račun na naplatu !
Znaš ti koliko sam se ja istrošio zbog tebe?????

hahhahahha... matematika mi ne gine. Računica je jasna ! Isplatim ti svaku lipu tvog vremena i ja ja sam na dobitku!!!
Smrade. A ne vrijediš ni prebijene lipe....
Dalje mi se fućka..la.la.la..la.. :)))))))))))))))))
Link

Uredi zapis

05.04.2014. u 14:36   |   Komentari: 115   |   Dodaj komentar