ovo nije blog

Preminuo je prije nekoliko dana.Iron Butterfly.
Volio sam taj bendLink

Link (My mirage)


Link
(Ball 1969 full album)

Tu ste da me zabavljate, i jebe mi se za vaše životne projekte i prizemne projekcije:))))
I nek samo netko još pokuša nazvati me trolom, znam ja i woodo tehnike. Samo se zajebavajte

Koji je najgnjusniji vic kojeg ste čuli u životu?
Svatko nek ispriča samo jedan. Na kraju bi mogli davati glasove za najgnjusnijeg.
Koju nagradu bi zaslužio pobjednik. O tome još nemam ideju.
Ali molim vas ne prezrite odmah moju potrebu da budem animator kulture u ovom prostoru na rubu Svemira:)))))

Ovak: Jutros sam se probudio i niotkuda mi je došla namjera da probušim uho i stavim si naušnicu...Naime, vidim sve slabije, pa je podsvijest valjda odučila da mi pošalje poruku?
Onda sam se sjetio da sam jednom davno čitao negdje da su gusari nosili naušnicu kako bi imali oštar vid. Dal je to točno , ne znam, ali moglo bi imati neke logike, s obzirom da možda u ušnoj resici postoji nekakva akupunkturna točka (ni o tome niš ne znam) koja bi mogla djelovati u tom smislu.
Jel zna netko nešto tome, i kojeg mi stručnjaka možete preporučiti.
Jel defloracija ušne resice jako boli?
Na koje uho da stavim naušnicu? Ili na oba?
Nije svejedno na kojem mjestu se buši uho kako bi pogodilo tu hipotetsku akupunkturnu točku, stoga bih imao povjerenje samo u bušače ušnih resica koji su uz to licencirani akupunkturisti:)

nema to veze s vama i vašim bljuzganjima. Vjerujem da će mi biti bolje ako na simboličkoj razini dokumentiram jedan egzistencijalistički filing. Na koncu, uplatil sam premium samo zato da nekažnjeno mogu abreagirati svoj egzistencijalistički filing:P
Ovo je psihoterapija za siromašne:P

"Praksa odbacivanja bazira se na praksi koju određeni sustavi znanja nazivaju “neti neti”. Neti neti u prijevodu znači “ni to, ni to” ili “ni ovo, ni ono”. Neti neti praksa nam omogućuje da razumijemo vlastitu prirodu i prirodu realnosti, tako da prije svega razumijemo što nije realno i istinito te da to odbacimo. Budući da tijekom života izgradimo jako puno umnih konstrukcija, baza svakog kvalitetnog sustava znanja je upravo praksa odbacivanja.

Zabluda da nemamo ništa za odbaciti
Možda neki od vas dok čitate ovaj tekst postavljate pitanje što se ima za odbaciti ili što se odbacuje? Odgovor koliko god zvuči jednostavan je zapravo vrlo kompleksan – odbacuje se sve što smo naučili i što nismo mi, te sve što ne podržava naš razvoj i ekspanziju. Sva promišljanja o sebi i životu koja nas ne podržavaju, percepciju sebe i realnosti koja nas ne podržava, način na koji funkcioniramo u svijetu i kako funkcioniramo unutar svakog životnog segmenta a da nas ne podržava, itd.

Od trenutka rođenja naša svijest i energetski sustav se doslovno programiraju i naš mozak se umrežava na svojstven način, na način koji je usklađen s obiteljskim okruženjem u kojem smo se rodili. Naša svijest, energetski sustav i mozak stvaraju nevjerojatno kompleksnu mapu onoga što život je, tko smo te kako će nam život izgledati u svakom aspektu i pogledu. Kvaliteta te životne mape ovisi o kvaliteti i (dis)funkcionalnosti obiteljskog okruženja.

Sam proces odbacivanja je naprosto nužan iz razloga što isprogramiranost svijesti, energetskog sustava i mozga onemogućuje da doista osjetimo tko smo, što možemo, što želimo od života te da spoznamo da li je život kojeg trenutno imamo jedina mogućnost. Zbog zasljepljenosti koja nastaje uslijed isprogramiranosti, neki će slijepo vjerovati da nemaju što za odbaciti te da život ne može biti drugačiji od onoga što trenutno iskušavaju. Upravo to je i bit same isprogramiranosti – vidjeti isključivo jednu realnost u moru realnosti koje su nam dostupne.

Kad nešto u potpunosti odbacimo, tada nastaje promjena
Kad započnemo s procesom odbacivanja, tada zapravo počnemo uviđati da uopće ne znamo tko smo i što je realno. Sustavi znanja koji uljepšavaju postojeće stanje svijesti ili ono što nam se događa u svakodnevici ne mogu dovesti do istinske promjene. Banalno rečeno, to je kao da hoćemo kupiti novi namještaj, a umjesto toga razmještamo stari po stanu vjerujući da ćemo s time postići željenu promjenu. Prava promjena nastaje kad se u našoj svijesti dogodi shift te kada i mentalno i emocionalno i energetski uđemo u novu realnost. Kada cjelokupna naša svijest zakorači u zonu van one na koju smo naučili te kada se, takoreći, odljepimo od stare realnosti.

To se može odnositi na razne odluke i promjene u našem životu. Primjerice, dogodi nam se shift i kažemo sami sebi “ne želim više biti na ovom radnom mjestu, odlučujem u potpunosti promijeniti svoj posao, od radnog mjesta, područja u kojem radim, itd.” i to doista i napravimo te odbacimo staru strukturu posla. Ili, primjerice, dogodi nam se shift i odbacimo obrazac koji vrtimo cijeli svoj život te kažemo sami sebi “neću više ovo, to mi nema smisla”. Ili, primjerice, iskušavamo neku emociju cijeli život i u nekom trenutku se samo dogodi klik u svijesti i shvatimo koliko je to nepotrebno. Na prvi pogled, nekima će se ovo činiti jako jednostavno ili jako kompleksno. Ali u dubini svake ovakve ili slične promjene, ukoliko je ona kvalitetno napravljena, leži jako puno propitkivanja, promjena navika, korigiranja ponašanja, mentalnih i emotivnih stanja te općenito rada na sebi koje kao rezultat dovedu do ovakve promjene. I upravo su ovi primjeri pokazatelji što znači odbaciti nešto iz života.

Praksa odbacivanja se bazira na nevezanosti
U suštini, odbaciti nešto znači ne biti vezan za to. Drugim riječima, “ni to, ni to” znači da nešto može i ne mora biti dio našeg života, da je naš stav prema tome neutralan te da možemo izabrati što ćemo pustiti u svoj energetski i životni prostor. Cjelokupno društvo u kojem živimo bazira se na suprotnim postavkama. Društvo se bazira na nevjerojatnom osjećaju vezanosti za materijalno i nematerijalno te raznim pravilima što znači živjeti i biti živ. Polazišna točka neuravnoteženog društva leži u neuravnoteženom obiteljskom okruženju, jer društvo čine pojedinci. Neuravnoteženo obiteljsko okruženje dovodi do toga da se naša svijest, energetski sustav i mozak umrežavaju na način da se vežemo za sve i svašta u sebi i izvan sebe, a da toga uopće nismo svjesni. Za što se možemo vezati? Za misli, jedne te iste mentalne procese koje vrtimo iz dana u dan, za emocije, za ljude, za vlastitu djecu, za roditelje, za posao, za… navedite što god želite ili ono što se manifestira u vašem životu a za što ste vezani.

Bit prakse odbacivanja je doći u poziciju koja nam je svima prirodna, a to je pozicija nevezanosti te pozicija u kojoj funkcioniramo kao neovisni sustav. Kako se to u praksi manifestira? Prođemo kroz neko životno iskustvo ili kroz neki program ili obrazac unutar sebe, spoznamo u potpunosti to kroz što prolazimo i na kraju to odbacimo. Nemamo potrebu ponavljati ta životna iskustva ili obrazac. Da bi uopće mogli nešto odbaciti, prije toga moramo proći kroz iskustvo toga u potpunosti. Jer, kako ćemo znati što točno odbacujemo, ako kroz to nismo prošli? Najjednostavniji primjer toga je recimo kako netko može odbaciti seks, ako nije prošao kroz iskustvo seksa?

Ključna pitanja neti neti prakse - tko sam ja i što je realnost?
Temelj prakse odbacivanja je doći do odgovora na pitanje “tko sam ja”. Međutim, to čak i nije pitanje, jer je na njega nemoguće odgovoriti. Ako konstantno u sebi postavljamo pitanje tko sam ja, tko sam ja, tko sam ja… um će davati jako puno odgovora. Oni našem egu najljepši i najmilozvučniji biti će: “ti si esencija života”, “ti si vječna duša”, “ti si nešto božansko”, itd. Ali, u dubini neti neti prakse, sve te odgovore treba odbaciti. Kad odbacimo odgovore, samo pitanje “tko sam ja” se kolapsira i nestaje. I tek tada kad nestane i pitanje, događa se nešto magično – događa se prostor unutar nas kad znamo i spoznajemo tko smo. Jednostavno znamo, kao što sjemenka zna kako rasti.

Pitanje “tko sam ja” samo po sebi ne znači ništa. Ono je samo sredstvo da nas dovede do onoga što je nedostupno umu. Ono je mač koji reže korijenje uma kako bi ostala samo tišina u kojoj nema ničega. To stanje je nemoguće opisati. Postoji izreka od Lao Tzu-a koja kaže: “Jednom kad je Tao opisan, on više nije pravi Tao.” U zenu potraga za odgovorom na pitanje “tko sam ja” izražava se kroz koan: “Pronađi svoje originalno lice.” Kad bi pitali zenovce što znači originalno lice, oni bi odgovorili – to je lice koje smo imali prije nego što su naši roditelji rođeni. Kad odbacimo sve ono što nismo mi i sva lica koja nismo mi te ostane samo praznina, tada smo pronašli svoje originalno lice. Praznina je originalno lice te smisao prakse odbacivanja je ući u potpunosti u prazninu. Tada znamo i tko smo i što je realnost. Da bi to ostvarili, pozadina toga zahtijeva predan, kontinuiran i kvalitetan rad na upoznavanju sebe i svog uma, a rezultat toga je postepeno ulaženje u stanje praznine koje se s praksom u vlastitom tempu sve više produbljuje."
(c/p)
(preuzeto sa "life shift")

Eurosong je ove godine bio prepun uzbuđenja i čudnih koincidencija. Inače to ne pratim previše, ali ove godine jesam.
Kaj reć? Niš novog kaj već nisu rekli drugi. A zakaj uopće komentiram onda? Zato kaj nemam drugog posla prije sna, kojeg odgađam do ranih jutarnjih sati, jer mi je dan dosadan:))
Eto, promoviran je i novi pojam :"nebinarnost" . Sad bi mogli brijat o tome, jel'te? Al nebum sad, možda sutra. Setil sam se samo povodom toga one tehnike meditacije "Neti neti" ("Niti to, niti ovo") Mislim da je laureat iz Švicarske jedan prosvijetljeni lik:) Samo to.

A sad, vidim da se javio i bend "Pain" koji tvrdi da ih je Baby Lasagna "pokrao". Poslušao sam tu stvar . Ima neke sličnosti u refrenu, ali nedovoljno da bi se proglasio plagijatom. Kaj vi mislite?

Link

(Pain: Party in my head,)

Link

Ovo slušam isključivo uz rakiju u starom čokančiću od moga djedice dragog. A sad, moja iskustva su vama nevažna, kao i meni vaša, kao i meni moja uostalom. Sentiment je neupotrebljiv. Ne čitam vas, jer ste mi opet postali dosadni. Stereotipni. Papagaji. Djeca u vrtiću.:))))
Ps:eternis, ponavljam ti da te volim najviše na svijetu, da ne zaboraviš tek:)*

Slijedom čokanačkih asocijacija doveden i pred ovu, atomic rooster:black snake:
Link

Fakat, što je to u mrkloj crnini,što te nagoni da se osjećaš tako divlje?

Izražavam ti ovom prilikom svoju ljubav neuvjetovanu:)))
Hvala ti što postojiš:)))

Link


Ovđeka je samo crtić. Za one 18+

Tupsonima gledanje crtića zabranjeno jest:))

Ti si brkata ružna kornjača od koje očekujem ispriku zbog kletve. Meni moja mamika puno znači, i dobijam želju da od tebe napravim faširance. Ispričavam se ako sam učinio neumjesnu šalu povodom suicida tvog supruga. Vidim da nisam trebao. Dakle, čekam..kad se ispričaš javno, prestaješ čarolijom biti ružna brkata kornjača i vraćaš se u zmijuričnu normalu.

Recimo, mirisi..Počeo sam osjećati smradove ljudi koji prolaze pored mene.Čak snifam i mirise ljudi koji su ovdje na weblogu, vjerovali ili ne.
Ali ima i jedna dobra stvar: otkrio sam da me miris SMILJA baca u trans i ekstrasenzornu percepciju, puno lakše od čaja gljive muhare..Kupio sam si na placu par stabljičica u tegli, i sad samo snifam. Ubio sam se od smilja.
Volio bih da digitaliziraju i mirise konačno, kao što su učinili i u sferi auditivnosti i vizualnosti. Ugradit ću si onda čip u glavu i snifati po volji ugodne mirise.
Niš drugo, bit će još dana, ali ne više ovakvih:P
I da: poezija...Lirika...Slijedom godina postao sam imun na vibrantnost koju ona nudi, sad je imunizacija malo popustila, i to mi nije drago.
voli vas eternis, neke više, neke manje etc etc:)

PS:sljedeća tema bit će sinestezija, ako bu mi se dalo. Ustvari, zakaj uopće i za koga? jOŠ ĆU RAZMISLITI.

ZLATNA PTIČICA
Plakala mala Vidica,
Došla joj zlatna ptičica,
Ptičica Vidi pjevala,
Vidica pticu slušala.

Svršila pjesmu ptičica,
Zaspala mala Vidica,
Ljepša je mala Vidica,
Neg' što je zlatna ptičica.
:)

Imamo i verziju iz legendarne poetske večeri sir Olivera (Alan Ford), pa možda nekome više paše..Svejedno, cilj opravdava sredstvo, a to je lijep i okrepljujuć san koji slijedi nakon duhovne hrane:)
"plakala
mala Vidica, Vidica
došla joj mala
ptičica, ptičica
pitala mala
ptičica, ptičica
zašto plačeš,
mala
Vidice, Vidice?"

A kad se probudite, sjetite se one Grunfove: "Ako mislite pobijediti, ne smijete izgubiti" :))))

Eric Berne : Koju igru igraš? (Games people play)
Prijevod je srpski, jer boljega nije bilo.
kratko objašnjenje za "bijela" i "crni":
bijela= ona koja daje prvi poticaj u transakciji (kao u šahu, "prvi potez"
crni= onaj tko je odgovorio na prvi potez, isto kao u šahu

3. FEMKANJE
Teza. Ovo je igra koju igraju muškarac i žena a mogli bismo je pristojno nazvati, bar u nekim
njenim blažim varijantama, „Šta Vam pada na pamet" ili „Indignacija". Može se igrati na
raznim stupnjevima intenzivnosti.
1. „Femkanje" prvog stepena, ili „Šta Vam pada na pamet", vrlo je omiljeno na društvenim
skupovima, a sastoji se u osnovi od blagog flerta. Bela daje znak da je dostupna i uživa u
udvaranju koje joj priušti muškarac. Ali čim on otvori karte, igra je gotova. Ako je pristojna,
ona mu može prilično otvoreno reći: „Hvala Vam na komplimentima, bilo mi je veoma
prijatno." A zatim krenuti u nova osvajanja. Ako je manje darežljiva, prosto će otići.
Vešta igračica može da rastegne ovu igru u nedodogled, ako je skup dovoljno velik, tako da
ona može da se prebacuje s mesta na mesto, a muškarac mora da preduzima složene manevre
da bi je sustigao, a da to ipak ne bude suviše upadljivo.
2. U „Femkanju" drugog stepena, ili „Indignaciji", Bela nalazi samo sporedno zadovoljstvo u
udvaranju Crnog. Njeno glavno zadovoljstvo dolazi od odbijanja tog udvaranja, pa je ova igra
u svakodnevnom govoru poznata i kao „Sjaši, volino". Ona daje Crnome mnogo veće nade,
tako da se on mnogo ozbiljnije uključuje u igru nego kod „Femkanja" prvog stepena, ali je i
njeno uživanje veće dok posmatra u kakvom je čudu on kad doživljava odbijanje. Crni,
naravno, ni sam nije tako naivan kao što izgleda, te dosta doprinosi i sam tome da se uvali do
guše. Obično je to sa njegove strane neka vrsta igre „Šutni me".
3. „Femkanje" trećeg stepena je mračna igra koja se završava ubistvom, samoubistvom ili bar
suđenjem. Ovde Bela navlači Crnog na kompromitujući fizički kontakt, a potom tvrdi da ju je
zlikovački napastvovao ili da joj je naneo nepopravljivu štetu. U najciničnijoj varijanti Bela
može da mu dozvoli čak i da dotera polni čin do kraja, kako bi izvukla i to uživanje od njega
pre nego što se uskopisti. Ona može to da pokaže odmah, vičući na sav glas da je silovana, ali
i mnogo kasnije, kao u slučajevima samoubistava ili ubistava kojima okončavaju dugotrajne
ljubavne avanture. Ako odluči da igra na silovanje, neće joj biti teško da potkupi lažne
svedoke ili da dobije podršku od bolesnih i radoznalih predstavnika štampe, policije,
savetodavaca ili rodbine. Meñutim, ponekad se ovi „saveznici" mogu cinično okrenuti protiv
nje, pa ona gubi inicijativu i postaje oruñe njihovih igara.
59
U nekim slučajevima treća lica obavljaju drukčiju funkciju. Ona nameću igru Beloj protiv
njene volje, jer hoće da igraju „Hajde, pobite se vas dvoje". Oni je stavljaju u takav položaj
da ne može da sačuva svoj obraz ako ne optuži partnera za silovanje. Ovo se naročito događa
devojkama pre punoletstva. One bi često volele da nastave započetu vezu, ali zato što je
pukla bruka ne ostaje im ništa drugo nego da romantičnu ljubav pretvore u „Femkanje" trećeg
stepena.
U jednoj dobro poznatoj priči, onemoćali Josif odbija da upadne u klopku „Femkanja", pri
čemu Potifarova žena pravi klasičan preokret na „Hajde, pobijte se vas dvojica". Odličan
primer kako grubi igrač može da reaguje na antitezu i kakve sve opasnosti čekaju ljude koji
ne žele da igraju igre. Ove dve igre se kombinuju u dobro poznatoj „Igri lasice", u kojoj žena
najpre zavodi Crnog, zatim ga optuži za silovanje, a tada i njen muž izlazi na scenu da
ucenjuje Crnog.
Jednu od najnesrećnijih i najopasnijih varijanti „Femkanja" trećeg stepena otkrivamo prilično
često među homoseksualcima koji se ne poznaju od ranije. Za sat-dva su oni u stanju da
doteraju igru do one tačke kada mora krv da padne. Cinične i zločinačke verzije ove igre
stalno pune crne hronike bulevarske štampe.
Prototip „Femkanja" iz detinjstva isti je kao i kod „Frigidne žene", u kojoj devojčica navodi
dečaka da se ponizi ili zaprlja, a onda ga gleda sa visine, kao što je to klasično opisano kod
Somerseta Moma u Oj Human Bondage ili, kao što smo već rekli, kod Dikensa u Velikim
očekivanjima. Ov je drugi stepen. Oštrije varijante koje se približavaju trećem stepenu igraju
se u opasnijim krajevima grada.
Antiteza. Čovekova sposobnost da izbegne uvlačenje u ovu igru ili da drži kontrolu u svojim
rukama zavisi od njegove sposobnosti da razlikuje prave izraze osećanja od poteza u igri. Ako
poseduje takvu sposobnost, onda može lepo da se zabavlja u lakom flertu „Sta Vam pada na
pamet". Sasvim je druga priča, međutim, sa „manevrom Poti'arove žene", za koji je teško i
zamisliti siguran protivotrov, sem da se beži glavom bez obzira i pre nego što ostali gosti
počnu da se razilaze. Pisac ovih redova je 1938. godine sreo u Alepu, na Severozapadnom
kraju Sirije, jednog oronulog Josifa koji je trideset dve godine ranije napustio Carigrad pošto
ga je jedna od Sultanovih dama dovela u nezgodan položaj tokom njegove poslovne posete
haremu. Nije imao vremena da proda radnju, nego je samo pokupio svoje napoleone i otišao
da se više nikad ne vrati.
Familija. Muške verzije „Femkanja" moguće je sresti na svakom koraku u poslovnim odnosima:
„Kauč za izbor glumica" (a posle ipak ne dobije ulogu) i „Samo jedan poljubac" (a posle dobije
otkaz).
ANALIZA
Analiza koja sledi odnosi se na „Femkanje" trećeg stepena, jer su svi elementi igre tu
prikazan dramatično.
Cilj: Zlobna osveta.
Uloge: Zavodnica, Javor.
Dinamika (treći stepen): Zavist zbog penisa, oralno nasilje. „Sta biste hteli" je falička igra,
dok „Indignacija", ima jake analne elemente.
Primeri: 1) Tužiću te mami, upišanko jedan. 2) Pogrešna žena.
Društveni model: Odrasli-Odrasli.
Odrasli (muško): „Izvinjavam se ako sam otišao dalje nego što ste nameravali."
Odrasla (žensko): „Ispali ste nasilnik prema meni i morate snositi sve posledice."
Psihološki model: Dete-Dete.
Dete (muško): „Vidi kako sam neodoljiv."
60
Dete (žensko): „Sad sam te ukebala, kurvin sine."
Potezi: 1) Ženski: zavođenje, muški: protiv-zavođenje. 2) Ženski: predaja, muški: pobeda. 3)
Ženski: ostrvljivanje, muški: kapitulacija.
Prednosti: 1) Unutrašnje psihološke - Izražavanje mržnje i projekcija krivice. 2) Spoljašnje
psihološke - Izbegavanje osećajne seksualne bliskosti.
3) Unutrašnje društvene - „Doš’o si mi na zicer, ñubre". 4) Spoljašnje društvene - „Strašno,
strašno", „Tužakanje", „Hajde, pobijte se vas dvojica",
5) Biološke - Seksualne i ratoborne čarke. 6) Egzistencijalne - Ja sam nepogrešiv.

..objasnili meni neukom, koga je uz to pregazilo vrijeme, jer teško je pratiti u ovim godinama najnovija dostignuća ove renomirane znanosti koja se vrlo rano odvojila od filozofije, dakle kad bi mi objasnili u kratkim crtama, jednostavnim rječnikom,kako bi moj ograničeni um shvatio, o čemu se tu zapravo radi???..Moj interes je prije svega u sferi spoznaje neutažive, a ne da bih praktično primjenjivao te spoznaje...Ali stvarno me zanima.

Nadalje, i ne manje važno, primjećujem činjenicu, koja me sve više frustrira, kaj je na ovom weblogu sve više mladih alfa mužjaka i alfa ženki..Jebote, ja sam i u najboljim godinama bio tek neki "o0mega majmun", kojem su neke drage žene ponudile međunožje samo zbog sažaljenja:)))
Da sam bio verziraniji u području moderne jebologije, možda bih danas mogao pričati lovačke koje ne bi bile u klasi one "hic rhodus hic salta":P
Ono kaj me tješi jest spoznaja da nemam potomaka i da nema šanse da se stide onog kaj ovđe drljam..Ali, ne bilo mi zamjereno, ne kužim mot "samohranih majki" tipa BZ. Kaj bi reko njezin sin da vidi kaj mu mama ovđe prosipa..Bate, pa netko je dobro reko: -"porn hub":P
Ali nije moje da sudim. Tek moral sam nekaj tipkat jer su mi prsti danas malo bili izvan funkcije...Dobro,iživljaval sam se na gitari, ali tipkovnica je nekaj drugo:)))
Voli vas Eternis, ne sve, ali oni koje volim to znaju bez da im kažem:)