ovo nije blog

A kaj su to danas potpisivali? Došo sam s kanticom za graheka, a uvalili su mi neki papir pod nos ,dok su neki likovi nekaj laprdali na mikrofona. Reko sam da nebum niš potpisival bez svog odvjetnika, i pobjegao s mjesta događaja.
Čul samda se u Trakošćanu dijeli grah, al dok sam došel tam, već su sve pojeli (nitko mi nije štel stat dok sam stopiral, pa sam na kraju išel biciklom tam)

* kako bi bilo lijepo napustiti ovaj hrvatski cirkus jednom zauvijek

Je imal je Krelec praf: Alija Sirotanović,( onaj s "premalom lopatom") je onaj sa one druge novčanice, kad se već sve počelo raspadati, i kad je nula bilo sve više i više.ja sammislil da je toonaj rudar s ključem za visoku peć. Rudar se zval drugačije: Evo kak se zval:
Arif Heralić je bio radnik u željezari na visokoj peći u Zenici. Njegovu poznatu fotografiju uslikao je N. Bibić, novinski fotograf Borbe 1954. godine, da bi se kasnije ta slika iz novina našla na novčanici od 1000 jugoslavenskih dinara, izdatih od 1955. do 1981. godine, koja je renominirana u 10 novih dinara od 1965. godine. Kao invalid rada, Heralić je umro u ekstremnom siromaštvu i bijedi 1971. godine.


"Mimikričan usprkos sebi, To je Eternis gledan iz određenog kuta. A tijekom zime, ispod kaputa umatao sam se trakama od novinskog papira i ne bih ih uklanjao sve do ponovnog buđenja zemlje, onog pravog, u travnju.Književni prilog "Jutarnjeg lista" bio je izvanredan za tu svrhu, čvrst i nepropustan za svaku prigodu. Prdeži ga ne bi poderali. Što ćete, čmar mi prdi nakon svega i ničega, stoga sam obavezan to spomenuti s vremena na vrijeme, usprkos odbojnosti kojom me to ispunjava. Jednog sam ih dana brojio. Tri stotine petnaest prdaca u devetnaest sati ili prosječno više od šesnaest na sat. Sve u svemu, to i nije mnogo.Četiri okidanja svakih četvrt sata. To nije ništa. Čak ni jedan prdac svake četiri minute. Nevjerojatno. Hajde, hajde, ja sam samo sasvim mali prdonja, pogriješio sam što sam o tome govorio.
NEVJEROJATNO KAKO VAM MATEMATIKA POMAŽE DA UPOZNATE SEBE."

(Tekst je Becketta Samuela, ali napisal ga je prije mene samo zato kaj se rodil prije mene...Inače, to mi je ukral i stavio u jedan od svojih romana. Ovaj mu se zove "Molloy". Prokleti Irac, i on me pokral prije vremena...:P Da nije odlepršal davno,svašta bih ja njemu još rekao:P)) Kradljivec jen. "U čekanju Godota" je hrvatski proizvod,a on si ga je prisvojil..Sve je izokrenuto,nekajne štima u kvantnoj stvarnosti,vjerojatno je došlo do nekog strašnog poremećaja u vrijeme-prostor polju.

A gdi bu bilo graheka? Baš sam gladan
Među nama, mislim da taj praznik treba ukinuti jer je postao farsa već odavno. Ili promijeniti naziv možda u "Praznik Robova".

*(svi ostali neradni dani koji nešto obilježavaju zovu se BLAGDANI)

Izgleda da je Čovjeku ipak najteže biti jednostavno
"JA JESAM"
Kao da mu uvijek neki vrag fali da bi našao premisu tog filinga koji ne treba nikakvih premisa u svojoj suštini.
To "JA JESAM" je ujedno i moj odgovor na ono pitanje u jednom od prošlih zapiša "Što je jedino nepromjenjivo u svim promjenama?"

I dodatno pitanje: Da li bi Apolon Belvederski bio lijep da nema Čovjeka koji ga promatra??

Poruka za sve virtualne pijetliće i virtualne piceke kaj naskakuju na moju prevažnu osobu, a ne kuže da me ni za jajca nemreju dotaknuti:P

Što biste mu vi odgovorili?

(napomena: "vječitost"(prema onoj "vječna na svijetu samo mjena jest") nije odgovor kojim je Dijete bilo zadovoljno.

moj ćete odgovor dobiti tek kad sakupim 20 komentara...U međuvremenu ću u svoju vječnu teku zapisivati vaše odgovore...:)

ja sam najpametniji i cilj mi je potjerati sa bloga sve koji to ne vjeruju. Ostat ću sam sa svojom pameću. Blog će biti moje isključivo vlasništvo gdje ću samo ja smjeti pisati. Tak, sad znate.
Prvo ću potjerati perceta, krelca i teejaya, oni su najveći heretici, a onda ću potjerati i ovu primadonu nijesveuimenu koja je natukla toliko komentara, pa se sad guši u trijumfu. I još me nazvala patuljkom.Kog ću još potjerat, bum se setil:P

I nemoj da bi mi neko ovđe mislil nekaj drugo nego kaj mislim Ja, jer moj se Mozak piše velikim slovom, i već tu postoji vrhunaravna ekskluzivnost koja ne trpi nikakvu alternativu:P

ps: ovaj zapiš nastao je kao pokušaj da se popuni praznina koja je nastala neobjašnjivim nedostatkom preseratorskih blogova, i još neobjašnjivijim iščeznućem svake pretencioznosti.
Nadam se da će bol zbog tih nedostataka sada biti puno manja, i ako makar jedna osoba koja bude ovo čitala doživi prosvjetljenje u trenutku, neću biti nezadovoljan.:P

Link

kaj bi to moglo bit? Danas mi je palo na pamet, onak bezveze, dok sam u zasluženoj šetnji uživao zajedno sa svojim dragim parkićem i razgovarao sa svojim najdražim drvećem, jednom brezom, i jednim hrastom.. I išo sam pitat tog nekog u meni,( kad je šetnja završila, i nakon kaj sam se pozdravil sa drvećem, i ono je pozdravilo mene), da kaj si je on mislil s tim reći??...Taj dio svojeg "Jastva" nazivam inače "Zamornim kopkalom i saboterom u najnezgodnijim trenucima", kraće: "Zamorko":)
Dakle, išo sam ga pitat...
Kad dobijem potpun odgovor u gramatički ispravnoj formi i kad sredim nedostatak linearnosti iskaza,budem vam javio što mi je rečeno. Možda...:)
Morti sam"kanaliziral" poruke iz sfera viših inteligencija, i neopravdano kinjim svog "zamorka", na koncu tko to u meni kinji mog "zamorka",i tko sam to"Ja" u konačnici, budi ti potpuno iskren prema sebisi?Pitanje je samo retoričko. I ono što znam jedino:ovdje i nema pravih sugovornika,jer tko bi se bavio takvim "glupostima".:P..Na kraju ostaješ sam u svemu, i to je na koncu konca, dobro. Jer sloboda uma se ne da platiti, nikakvi ustupci nisu vrijedni te slobode. Haugh! Poglavica "Pas koji liže svoja muda u bistro izaponoćje" reko je svoje!
he he
ps: u međuvremenu idem si sam prijavit nepoćudni blog, već mi dosadno da to drugi rade umjesto mene:P

Link

Da li je istinitija rečenica ( sud? Konstatacija? Misao? Izreka? ), ustvari ne znam kam to spada i to priznati moram ( jer krhko je znanje, pogotovo kad kakaš kroz gusto granje), ali postoji kao tekstualna realnost:
„Što se hoće, to se i može“ ili „Što se može, to se i hoće“..??
Već dugo me muči ta nesavladiva aporija, i kad bih nju riješio,riješio bih i problem nade u kontestu svekolikih bauljanja po intrapsihičkim bespućima suvremenika u ovoj „dolini suza“ gdje više ne znaš tko je kriv a tko je prav.
I još o Ockhamovoj britvi, da ne ispada kak blog nije bio edukativan: e to bum cepejal da ne bih morao prepričavati, a sad, poveznica koja unosi red u nered (jer fakat ne kužim zakaj ovo pišem) je u nekom metafizičkom prostoru vjerojatno, ili sigurno, ili moguće, ne znam ni to:P
„Ockhamova britva je princip koji se povezuje s engleskim franjevačkim svećenikom Williamom od Ockhama.
U svom najjednostavnijem obliku, Ockhamova britva govori da količina pretpostavki treba biti što je moguće manja. U svakodnevnom jeziku, glasila bi
"Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju."
Na primjer, uzrok za izgoreno stablo može biti udar groma ili je netko mogao upotrijebiti stroj za paljenje gornjih grana drveta, te zatim posaditi travu da prikrije tragove dovoženja stroja do drveta. Prema Ockhamovoj britvi, udar groma je bolje objašnjenje jer zahtijeva manje pretpostavki.“ (from wiki moj te piki)

I skromno bih upitao dobronamjerne putnike namjernike koji ne mogu izdržati da gladni tekstova svakojakih,popasu iovaj moj preumni tekstopis: A kaj vi mislite o tome? Mislim, o tom odnosu "hoćenja"i "moganja" ?
I kak doživljavate izreku "Što se babi snilo...(ne znam dalje)"
Strašni su to problemi i jedva čekam da dobijem neke nove detalje kako bih uobličio svoju teoriju jednoga dana. Nada me još uvijek ne napušta, makar je već poželjna kao i potkožni prišt. Ali samo sam čovjek, to još duboko vjerujem, makar...i to je upitno...:P

ps: I vi sa iskrice, nemojte me više pitat jel bi se upustio u flert sa "helga"..Bate, pa da završim u ludnici...:P

Link

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto ste toliko daleko od toga da me spašavate, tako daleko od riječi mog uzdisanja? Bože moj, vičem danju, ali ti se ne javljaš noću i ne šutim (Psalam 22: 1-2, NIV)."

Sjećamo se,između ostalog i Isusove "posljednje večere..Pa u svezi s njom ne možemo zaobići niti Judu.
O Isusu ću promišljati na osami, koja me čeka za par sati, isto tako i o Judi. Ovaj potonji presudio si je sam, jer nije mogao izdržati teret grižnje savjesti.
Tim povodom vjerojatno ću kontemplirati i o hrvatskim "Judama" i "judinim škudama ". U odnosu na njih, Novozavjetni Juda je ipak , u konačnici, jedan ljudski lik koji gotovo da izaziva sažaljenje u meni. Kaj se hrvatskih "Juda" tiče, koji su izdali ovu državu i ovaj narod, ne moraju oni visjeti, jer za to nemaju muda,al bar da se pokaju. Vjerojatno bih to osjetio. Al to se nije dogodilo.
Kad zvona zašute na tri dana, možda će se bolje čuti pokajnički mrmor, tko zna?
Eto
amen

"Nikad nemojte udahnuti više zraka nego što možete izdahnuti, jer ćete eksplodirati!"

U tijeku su istraživanja o tome da li postoji svijest koja se bori protiv same sebe,i da li je tzv "samoubojstvo" proizvod i izmišljotina samo ljudskog roda, ili ima toga i kod životinja?
I da li je strah od noža kod svinje u zoni "panike " koju bismo joj mogli pripisati iz našeg kuta gledanja,ili je možda ipak posrijedi beskrajna radost koju iskazuje veselim svinjskim zapomaganjem?
I kako svinja zna da je ona na redu za klanje? Uvijek nepogrešivo zna, kako su svjedočili profesionalni koljači na simpoziju znanstvenika u Detroitu (USA) god 2015. 19. travnja, na kojem je jedan od predsjedavajućih bio i dr sci Eternis :P
pardon,bilo je to 09. travnja te godine:P
Zaključak simpozija je bio sljedeći: meso istraumatiziranih svinja nosi loš "hado"kojeg onda konzumiramo skupa sa jestvinama koje iz takvih svinja proizvodimo. na "Istoku" već odavno postoji način klanja (ružna riječ,al ne bumo se sad zamarali još i eufemizmima) svinja koji , osim što brine o svinjskom dostojanstvu, brine i o dobrom "hadou" koji se na taj način osigurava. Jest da je takvo meso svinje višestruko skuplje od ostalih svinjskih mesa koje su priskrbljene okrutnim traumatizirajućim metodama, ali moramo priznati da je to najbliže "win-win" odnosu između čovjeka i svinje: čovjek dobija meso natopljeno "dobrim hadom", a svinja je tik prije smrti vesela,završava svoj život sa makar prividom "happy enda", niti ne zna što joj slijedi:) (rijetko je koja ljudska smrt takav "happy end", ustvari nikad, jel'da?:P)
Postupak je sljedeći: koljač stručnjak za win-win odnos sa svinjom (edukacija traje nekoliko godina, btw, tamo na Istoku(nemuslimanskom dijelu "Istoka")) prije planirane egzekucije provodi par sati u tetošenju svinje koja je predviđena za egzekuciju i uspostavlja s istom jedan prisan čovjek-svinja odnos..To čini strpljivo, sve do trenutka kad svinja digne svoj spiralni repič u zrak, što onda bude indikator da je stekla potpuno povjerenje u Čovjeka..tada tek slijedi brz i precizan zamah nožem..."
i da,nesmem ostat dužan svoj zaštitni znak: ":P"