Nepoćudni blog

Link
Laku noć :)

Link
Bilo je jače od mene,morao sam opet sa groznicama vikend večeri.Bili smo mladi,ludi i nezaustavljivi.Što nam je trebalo?
Rezervoar goriva,hrpa gela za kosu i dobra ekipa.Groznica bi počinjala od jutra.Kave,telefoni,dogovori.Mada se znalo u kojem
lokalu se tko okuplja.
Ujutro,detaljno pranje auta,glancanje,novi mirisić u auto (vanilla,kokos),preslušavanje kazeta za slušanje u autu,podešavanje ekvilajzera dazvuk bude što kvalitetniji.Kazete su se nabavljale od DJ-a,frenda.Samo najnoviji hitovi.I što glasnije,to bolje.
Popodne sređivanje:Brijanje,izbrijavanje,tuširanje,geliranje kose (Irel gel),mirisanje Brutom,...Šulja,kravata,sako,hlače, koledžice...
Svi smo mi imali neku svoju "bazu".Tamo je počinjao izlazak.Kod nas je to bio "Kokolo",na Zametu.Prva cuga,ćakule sa
frendovima za susjednim stolovima.Razgovori i razmjena informacija.Gdje,što i kako večeras.Poslije bi se zaputili prema Opatiji.U "bazu".Cuga,dvije,tri,ždrakanje komada sa terase.Društvance se okuplja.Fore,zeke,zafrkancija.Pa đir dva gore dole
autom od Ambasadora do Slatine i nazad.Neizostavno.Uz mjuzu,glasnu,zvučnici se raspadali.Parkiranje preko puta Imperijala,radi komada.Cuga u Imperijalu.Pa opet đir gore dole.Parkiranje pred sedamdesdujom,gdje je bilo zabranjeno.Face,ha ha (imao sam kazni za parkiranje da sam mogao prelijepiti zid sobe njima).I onda taj feeling:ulaz u disco.Pozdravljanje Hosta ili Pance na ulazu (kakvo plaćanje bogati).Silazak nedojebanih mladića stepenicama u centar svijeta za tu noć.Puni sebe.Ive na donjem lijevom šanku (danas paraliziran,zbog kretena koji je donio pištolj u disco 90-ih).Boca Ballantinesa (12 yrs old,black label) i bočice coca cole uz to gratis.Mjesto na kraju šanka,uz prolaz.Okrenuti prema podiju.Za pultom Goran pušta hitove.Curke miješaju kukovima na podiju,sa rukama u onom karakterističnom položaju kokošjih krilaca.Većina nas je tu.Cuge se plaćaju,kontaju se curke.I tako do ponoći,jedan.Slijedi promjena disca.
Odlazimo put Madonne.I tamo ista shema.Anić na ulazu pozdravlja,ulazimo i tamo,uz cugu i komade,zapalimo joint,na podiju.Plešući.Već dobrano u magli i alkoholu,oko 3 krećemo put Mimija.U Lovran.Obavezno zaustavljanje kod Aristona,na izlazu iz Opatije.Panduri.I bez beda idemo dalje.U to doba Lovran je već pust,osim disca Mimi.Bilo je ugodno doći tamo.Na šanku vlasnica,Ljerka..Kod nje smo obavezno ispijali i kavu.Žena 40-ih godina,uvijek nasmijana.U 3 ujutro.
U 4 Mimi zatvara.Selimo u hotel Splendid,kod Taska na cugu.Kod njega već pomalo dogovaramo slijedeću večer.Nećemo
u Opatiju,Lovran.Idemo do Piramide u Pulu?Ili do Neptuna u Bakarac,Flasha u Crikvu?Njivice,Rosmarinos?Ima vremena,
dogovorit ćemo se sutra prije ručka u Kokolu.
Na kraju,odlazak u centar Rijeke,na burek kod braće.Kako je taj burek prijao!Vrel,iz pećnice.
A samo smo bili mladi....
Dobar dan!

Link
Mislim da ga ne treba kvariti.

Link
Bila su to lijepa vremena.Puno lijepih i dragih uspomena.Ne zbog toga jer je tada bila bolja glazba,filmovi,TV,provodi,način života.Ne.
Samo smo bili mladi....
Link

Draga Vego!
Ta izjava se često čuje kod umjetnika i "umjetničkih duša".Puno njih em umre,em zamre,neshvaćeno.
Koliko papira je potrošeno na kvazi književnike i pjesnike.Naročito u doba socijalizma.Svaka šuša se
mogla domoći tiskanog izdanja svojih umotvorina.Kaj je u stvari potrebno da postaneš pisac.Kaže ovak:
20 čuvenih pisaca koji su prekinuli školovanje
Autor: Ivan Marković septembar 28, 2013 rubrika: Biografije 4 komentara
"Da li je fakultetska (ili bilo koja) diploma neophodna da bi neko postao dobar pisac?
Kratak odgovor glasi – ne. Jedina kvalifikacija koja je potrebna piscu je – kvalitetan tekst, a diploma ne osigurava, to jest nije nužan preduvjet za kvalitetan tekst.Naravno, diploma nikako nije smetnja da bi neko postao dobar pisac, ali, mnogo važnije je da se mnogo čita i, prije svega, mnogo piše."
Pređimo sada na zahtjevniji i sadržajniji posao prevoditelja:
"Za posao prevoditelja u Republici Hrvatskoj nisu potrebne nikakve kvalifikacije.Zato i imamo prijevode kakve imamo."
Pa na stručnost. predavanje stranog jezika na jednom od veleučilišta u Hrvatskoj.
Imam i pitanja.
Koliko primjeraka tvoje zbirke kratkih pričica je stvarno prodano?
Možeš li nam dati neki link o pravilnom pisanju bloga?
Dešava li se u tvom životu bilo šta stvarno zanimljivo ili uzbudljivo?
Nije mi namjera vrijeđati.I ne da mi se pisati bajke o Juri,Kati i ostalim bedastoćama,da bi na kraju pitao ovo isto.
Bilježim se sa štovanjem.
P.S.Prekršio sam izjavu da te neću spominjati,ali volio bih da mi pojasniš ta pitanja i pokažeš mi gdje mi je mjesto na blogu.

Prijateljstva bloška imaju nedefiniran rok trajanja.Ak se pretvore u osobna također.Jedina razlika je ak se s nekim upoznaš,da mu silom prilika otvaraš vrata svoje privatnosti.I druže se tak ljudi,neki duže,neki kraće.Vremenom se i
opuste,počinju ozbiljniji razgovori uz kavicu i kekse.Pa povjeravanja,strahovi,patnje,bolesti,problemi...Sve je to super dok prijateljstvo traje.A kad prestane?Iste te osobe,najbolji bloški prijatelji i prijateljice,počnu sa emisijiom podataka koje su prikupili.Prvo sa strane,preko drugog-trećeg uheka,a onda direktno,na blogu.Doznajemo tako tko je koga prevario,oteo partnera/icu,od koje bolesti boluje,kome je dužan i tko je njemu dužan,kakvu boju veša nosi (ak ga nosi),do najbizarnijih detalja.Pri takvoj rafalnoj paljbi koriste se sva moguća dozvoljena i nedozvoljena sredstva.Udari tamo gdje najviše boli!A suprotna strana ne želi ostati dužne.Vraća još žešće.I traje to tako danima,mjesecima....pa se opet pomire.I druže.Opet je pastorala.Do neke slijedeće svađe....I svi pišu kako su takvi i u stvarnom životu.Odmah skrešu u brk.Ne ostaju dužni.Ne pognu glavu.Neustrašivi su i nepokolebljivi.Naročito na poslu :)

Petak je jedan od karakterističnijih dana u tjednu.
Većini znači kraj radnog tjedna.Početak vikenda.Planiranja za eventualni vikend izlet.
Nekima je dan za zabavu.Izlazak.Druženje.
Meni je,za početak, dan od ribe.Znači prvo na plac,odabir današnje morske nemani,pa blitva i još neke usputne namirnice. Gušt je proći placem bez obzira na dan.Šetnja između tezgi,žamor,hrpetina boja i zvukova.I ljudi su različiti.Neki žure,neki laganini prolaze i razgledaju.Neki su namršteni,nervozno prebiru po izloženim voćkama i povrćkama.Drugi kupuju s mobitelom na uhu,ne gledajući što im se ubacuje u vrećice.Dokone domaćice sa friško nanešenim make upom međusobno klafraju i komentiraju,pažljivo čekajući da ona druga nešto kupi.One će za njom.Placarice su također posebna priča.Jedne su ljubazne i susretljive,dok druge onak ispod oka gledaju kao da si im nešto ukrao.I normalno,placarske lole su tu...u kafićima,promatraju i komentiraju.Od kladionice,preko politike,do prolaznica.I šverceri duhana šaptom nude svoju robu.I romi izvikuju ponudu gaća,pidžama i koječega još.Fora je taj plac,kad ga promatraš kao cjelinu.
A ostatak dana?Spremanje ručka uz jedno oko na poslu.Popodnevna siesta.Valjda bum se nekam ispelal navečer,treba proučiti kaj se nudi u gradu.Kao rezervni izbor uvijek preostaje šetnja i kavica navečer na terasi...

pameti.

Doooobro jutro :)
Popodnevna siesta završila.Reakcije na jutarnju ideju o općoj pomirbi na blogu napisane.I pročitane.I dobro.
Sad smo bar izjavili tko kaj želi,hoće i može,prema svojim mogućnostima.Ne mogu reći da sam baš nešto
iznenađen.Ni "uvređen".
Život ide dalje,htjeli mi to ili ne.Tak i blog.U kojem će se duru ili molu nastaviti ionako ovisi samo o nama.
Hoćemo li čitati i koga?E,to ovisi autorima.Ima tako na ulici ljudi,koji mrko gledaju,ne znaju odzdraviti,uvijek
nešto mrse sebi u bradu,gunđaju.Primjetim ih,ali se ne zaustavljam.I nemam želje prozboriti ni riječ s njima.
Mislim da Purp i Dis nemaju lošu namjeru,niti pokušavaju ikome odrediti kako i što će pisati.Poštujem
i podupirem njihovu ideju.

Jes mrtva,ali oku ugodna,savršene kompozicije i boja :)
Laku noć!

Ideja je da time smanjimo puke debate na blogu...
Tako bi pravi blogeri mogli nastaviti nesmetano pisati,
a mi neozbiljni bi dobili svoj prostor.

Jutro!
Miconja nahranjen,sada fino ćori.Ručak zgotovljen.Kaj sam još zaboravil?Aha,ptičice mi pjevaju pod balkonom ali ne bum metnul njihovu fotkicu.Ima i vrana.Gledam peseke kak se fino igraju na dječjem igralištu.Pa piške i kake u onaj krug s pijeskom u kojem se dječica iz vrtića poslije igraju.Pastorala.
Vidi se da je blizu jesen.Svaki dan na ulazu u zgradu nova osmrtnica.Očito je puna penzionera.Susjede inače baš ne poznajem,vidimo se na ulazu/izlazu iz zgrade.Ima to i prednosti.Imam jednog susjeda koji peseka svaki dan vozi liftom sa prizemlja na prvi kat :)
Da vidim kaj me još danas čeka?Šoping,majstori za centralno (još jednom,bili jučer),večernje druženje na kavi,Buzin...
Posao se ionako još malo pa primiče kraju radnog vremena.Nije loša dnevna prognoza :)
Hoćemo i danas o nečemu veselom?
Kaj velite na to da,dogovorno,prestanemo sa metanjem sličkica?Postoje i stranice za to.Ako je baš neka jaaaako zanimljiva,mogli bi samo c/p link ovdje u tekst?Da poradimo malo na poboljšanju bloga?Mogli bi?

Link
Draga mi je ona,
Draga je i ona druga.
Ne znam koju bi,
Htjela za frendicu.
Volim biti poštena,
Al nisam nevina.
Dilema...
Što je bolje
za mene?
Da riskiram sa obje?
Mogu ja to.
Ipak sam ja
žena
natprirodnih moći....

Link
Vozeći zadnjih godina metropolom naletio sam na razne stuacije.
Jedna od najiritantnijih mi je kada ispred sebe ugledam vozača/icu
koji istovremeno parkira unazad,puši cigaretu i priča na mobitel.Ne kužim
zašto im je to tako normalno.I inače sam protivnik korištenja mobitela
tijekom vožnje (osim ako se radi o hands free kombinaciji).
Ima još bisera.Neki dan na mostu gledam vozačicu u retrovizoru.
Mobitel,cigareta,pa nekakvo pecivo,pa coffee 2 go,pa šminkanje...
i sve to u 13 sati,ne ujutro.Ima takvih situacija puno,ovo su samo neke.
Neki bacaju smeće iz auta,neki ljutito pritišću sirenu,neki zaspu na semaforu.
I jako puno nervoze za volanom.Ideš s mjesta A na mjesto B,udaljeno max.10 km,
čemu žurba?Stići ćeš minutu ranije?
O pješacima i biciklistima bum drugom prilikom.
Dnevni odmor do 18 sati.