Nepoćudni blog

Pamtim im samo imena,ali znam da su jedinstveni komadi u svom selu.
Blatka,Glatka i Slatka su zasjenile sve ostale na plaži.Divio sam se njihovim tijelima do dugo u noć.
Mazao im kožu da ne izgore.Na svaki njihov mig donosio sam im koktele.Bila mi je čast provesti dio
ljeta u njihovom društvu.I bilo mi je jako žao kad smo se rastali.Glatka se u međuvremenu udala,
Blatka je jadna upala u kotao s rakijom,a Slatka je našla boljeg od mene:

Svejedno,da nije bilo njih,ovo ljeto bi bilo puno dosadnije...

Link
La vita e bella!
Treba si to povremeno prišapnuti.Nije xanax ili prozac ali pomaže.I koliko god drugi pokušali promijeniti moje raspoloženje,ne mogu to oni.Da sam tako podložan vanjskim utjecajima,već bi odavno odustao od puno stvari u
životu.To mi nije psihološka karakteristika.It's a beautiful day...
Što mi je,u stvari,bitno u životu?Život sa i među voljenim osobama.Ono što znam o sebi,ne ono što drugi misle o meni.
Ostalo je periferno.I materijalno,i duhovno.
Gledam jučer kamper vozilo.Polovno.Za malu lovu.I mislim si kak bi bilo fora uzet ga i uputiti se u lutanje.Da sam sam.I bez plana i programa,prolaziti putevima koje sam izaberem.Robinzon na kotačima.Brzo se mašta rasplamsa i ponese me do lijepih uvala uz more,skrivenih i prekrasnih.Život bez plana i obaveza.Bih li,i koliko dugo,bio zadovoljan time?Sve u životu vrijedi probati,tako da sam i tu ideju i maštariju povezanu s njom pospremio u glavi.Za neke druge dane.
Stvarnost je drugačija.Danas.I sutra.A dalje,tko zna.
A blog?Ovdje sam samo utvara iza monitora,jedna od mnogih.Čitam,pišem,komentiram.Mjesto za druženje,opuštanje i
razbibrigu.Ne procjenjujem nikoga po kvaliteti nego po sadržaju pisanja.Zato i volim biti ovdje.Moj trenutni kamper za robinzonska putovanja internetom.
Da ne kopiram blog evo linka:
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20950&log=497248
Želim vam svima lijep i sunčan dan,ispunjen radošću i veseljem :)

Link
Kad te sretnem na blogu,
ne pitam koje si boje kože,
ne pitam te za tvoje porijeklo,
ne pitam te kojeg si spola,
ne pitam te koliko imaš godina,
ne pitam te s kim si,
ne pitam te koje škole imaš.
Ne zanima me.
Zanima me samo što imaš za
napisati.
I,obožavam osobe koje komentiraju članove koji su njima na ignoreu...

Link
Pal sam u bedaru.Nije dost kaj sam znam da sam glup,još mi to i "učene glave" nabacuju na nos.I naterale me na razmišljanje.Kaj da pišem danas?
Da pišem kak mi se mačkonja pokakal na ćevap,pa sam ga maknul i sva sreća ni smrdilo?
Da pišem kak moram ovaj vikend pofarbati garažu jer je moja mama ni htela ofarbati?
Da napišem neku kratku priču bajkovitog stila kako bi nekog tu popluval?
Da pišem kak za pisca ne treba neka posebna škola?
Da pišem kak prevoditelj kod nas more biti svatko?
Ma ne bum.Opet bum o nekoj bedastoći.
Gledal sam i slušal sinoć onaj "playing for change" na Jubitoju.I baš onak,dirne me u dušu.Dohvatil me onaj osjećaj da još postoje ok ljudi,dobronamjerni i iskreni.Svih boja i rasa,statusa i educiranosti.Ne kljuca ih osjećaj više vrijednosti.Ljudi su.
I setim se kak ovdje dosta često (ja prvi) zaboravljamo da smo ovdje ravnopravni,bez obzira na našu želju da budemo nešto drugo...
Jutro :)
http://www.youtube.com/watch?v=PAWxX9b6arI
P.S.Drugi link je samo za odabrane i spomenute :)

Link
Ovisi što želimo u životu.I što se pod čime podrazumijeva.Kak ja gledam,“pravi“ muškarci su pred izumiranjem.Maknimo na stranu ponašanje pred „muškim“ društvom.Uđimo unutar četiri zida.
Danas većina kućanskih poslova zahvaća oba spola.Odgoj djece također.Nema baš više „moje“ i „tvoje“
plaće.Može se reći da su muškarci najviše popušili emancipaciju u vlastitom dvorištu.Što razlikuje pravo muško i papučara danas?Odlazak na utakmice?Opijanje s ekipom?Ne znam.
Budući se smatram papučarem,volio bih čuti kakav je to „pravi“ muškarac .

Link
Jučer smo žvakali depresiju i njene posljedice.Pa radno vrijeme i blog.
A jutros?Mislim si kak je baš lijep dan,bez obzira na vrijeme.Mogli bi nešto vedrije.
Recimo:koliko smo iskreni prema sebi?
Znam da ujutro,dok se bavim jutarnjom higijenom,obavezno proboravim jedan dio i pred ogledalom.Pranje zuba,brijanje,umivanje...I koga vidim?Sebe.Sredovječni debeljko,sjedine samo na bradi,osmijeh ko Lepa Brena,oči još uvijek živahne,ali obrubljene podočnjacima.Bora nigdje.Ali,što stvarno vidim kad pogledam svoj odraz u ogledalu?
Ovisno o danu.Neki puta vedrog i nasmiješenog,neki puta tmurnog i namćorastog.U drugom slučaju krenem u potragu
za nečim zabavnim (najčešće je to moj mladi novo pridošli mačkonja).Poslije toga život kreće ustaljenim ritmom.
I mogu vam reći da sam zadovoljan.Vi?
Jutro :)

Poklanjam profile.Mislim da mi više ne buju trebali.Kontakt na pvt.