Bjorn Asabrag

Uhvati se
za usisavača,
volim kada
ti si malo jača.

Saugaj,saugaj,
ručicama dragaj,
zadovoljna
u čistoći spavaj.

Budi moja
saugerica mala,
držati ćeš štangu
cijelog dana.

Lijepo ćeš mi
noć i dan saugati,
u rukama
s njome pozirati.

Usisivač
moj te jako voli,
u rukama
tebi lijepo stoji!

Link

Vidi mala
i zemlja svršava,
kad na plaži
ležala bi naga.

Val se pjeni
a meni se diže,
malenu ti tvoju
more liže.

Nožice si
raširila svoje,
tko će prije,
valovi se bore.

Špiljica je tvoja
tako slatka,
zapjenila bedra
ti se glatka.

Neka more
samo ide k tebi,
od miline tvoje
se zapjeni.

Ti si svake
plaže atrakcija,
zbog tebe se
plima bila digla!

Link

Link

Link

Snovi plavi,
dijamantni.
Bijela čipka
i briljanti.

Dubok udah,
izdah lagan.
Pogled dubok,
uvijek gladan.

Modra boja
sa ramena,
preko tijela
se prelijeva.

Ka latice
u ružice,
meke ruke,
rukavice.

Opuštene,
puti bijele,
nježne ruke
lijepe žene.

U ritićko
zabi ti se sićko,
što to gledaš
mala u grmićko?

Što u grmu
to je zanimljiva,
gaćice si
možda izgubila?

Gdje li jučer
ti si se vozila
da bez njih bi
na biciklu bila?

Zar ti druge
nemaš uza sebe,
da te sicko
bicikla ne grebe?

Ako si se vozit
bez njih htila,
nemoj ići na put
bez mazila.

Link

Smog i vlaga
usred grada,
u planininama
snijeg pada.

Konjića ću
zajahati,
uz vjetar
ćemo brzati.

Sve će zvijeri
u brlogu
čuti topot
naših nogu.

Žustro ćemo
galopirat,
tragove po
snijegu pisat.

Proplanci
će i doline,
zabijeliti
od miline.

Projuriti
ćemo zemljom,
ostaviti je
u bijelom!

Link

Sjedni mala
navrh mi balvana,
uvijek ćeš mi
biti nasmijana.

Tvrdi kamen
vidim tebi godi,
što sve majka
za krutog ne rodi!

Na njemu je
ugodno ti biti,
na čvrstome
kamenu sjediti.

Dojdi mala
i moja je tvrda,
sjedni na nju,
nemoj biti luda.

Lijepo ćeš se
na njoj zabaviti,
gore,dolje,
tvrdo ćeš dobiti!

Link


Mrki medo
u šumici,
grli malu
Cici Mici.

Jadna se
je izgubila,
dok vrganje
je tražila.

Nabasala
je na vuka
što je htio
da je mrka.

Tu je bila
i lisica,
zamirisala
joj mica.

Sve je zeko
promatrao
pa u pomoć
medu zvao.

Pobjegli su
vuk,lisica,
izostala im
micica.

Sad je medo
mrki čuva,
grijat će je
sve do jutra.

Kući će ju
otpratiti
i u krevet
stavit spiti.

Šišo Mišo raširio krila
cijele noći nebom ordinira.
Noću leti i krilima maše,
kad ga vide,njega se uplaše.

Tiho leti,gusto krzno ima,
ne smeta mu zima sa visina.
Iz daleka on se obrušava,
dok dolazi,skriva njega tama.

Kao sjena iz noći će stići,
nečujno ti poput duha prići.
Poput nježna,blaga povjetarca
šuštati će njemu krila snažna.

Letjeti će dok zora ne svane
i loviti dok plijen mu ne padne.
U špilju će svoju se vratiti,
zadovoljan i sit poći spiti.

Micica se mala
u špigleko gleda,
zbuniti pred njime
nikako se neda.

Uheka je svoja
podigla visoko,
okicama gleda
u špiglo duboko.

Micica je jedna
ispred ogledala
a druga bi iza
špigla se skrivala.

Koja od njih dvoje
micica je prava?
Zaviriti ćemo
iza ogledala.

Jedna repa ima
i mijaukat znade,
druga na se nosi
kovrčave dlake.

Oba dvije su crne
i znaju da predu,
naoko su slićne
u svakom pogledu.

Ali ipak ima
jedna tu razlika,
možda ipak nam
je iskrivljena slika?

Iza ogledala
micica je slatka,
nikada ne drapa
i uvijek je glatka.

Ispred ogledala
micica je prava,
s kandžicama svojim
grebati bi znala.

Link