מוות לכל בני האדם

Nije mi odobrena nova profilna, zašto ? Ne razumijem, prethodna gdje ispaljujem desni direkt i sa groznom frizurom bila je OK. Sadašnja u galeriji koja je na tragu mladog Omara Sharifa očito nije ? Opet sam prezgodan ? Jel' problem u brkovima (a nisu izraženi, nit' jaki) ? Problem u crno-bijeloj tehnici ? Volio bih čuti SUVISLO objašnjenje. Čovjeku se zgadi nesposobnost i nestručnost.

... jest Skylabovo brisanje komentara i istine, izbjegavanje odgovora na konkretna pitanja, te objede i neistine prema ostalima. Ili je konstantna Skylabova histerija prema boljima od sebe.? Histerija i "šizenje" ostaje, mijenjaju se samo ciljevi, nekad pasemi i gera, danas neki novi klinci, klinke.Stoga sam prisiljen ponoviti: stavljam se na raspolaganje MUP-u, detektoru laži, spreman sam potpisati i ovjeriti gdje treba izjavu da je dotični nadimak od mene tražio da mu "došapnem" IME I PREZIME, kao i ADRESU stanovanja korisnice meija.

All is one

Link

Nedjelja, sedam ujutro. Hotel Lav. Miriše na doručak. Nakon 5 dana treba pozdraviti grad, otići i ne osvrtati se..teško je to, jer Dunav ujutro može začarati čovjeka. Potpuno kužim divljenje rijekom, Balaševića i sve one neizrecive osjete i ushite. Na obali Dunava, vrijeme prestaje postojati, a new-age mumbo jumbo "be here and now" postaje realnost.Nadam se da do iduće posjete neće proći 26 godina. O ljudima bi mogao napisati stotine stranica, veseli, ljubazni, žive nekako usporeno, ali imaju neki unutrašnji gard, nepovjerljivost je možda neprecizan izraz, kao da nose prazninu u očima. Ovo patetično zvuči napisano, ali takav je moj dojam. Ovdje ljudi moraju progutati puno više i živjeti, kao da imaju izbora. kao da su ga ikad imali ... iluzija. Npr. djelatnica bolnice, radi skupa sa liječnicima-četnicima koji su slavodobitno ulazili u Vukovar na tenkovima, odveli joj muža na Ovčaru i ubili.
Pa, ti budi normalan. Za to vrijeme, na blogu iste pizdarije iz šupljeg u prazno, imovinske kartice blogera, grčevito držanje i branjenje bloškog imagea i časti iz tko zna kakvih ponuda.
Oprostite, nemojte se uvrijediti, ali jebite se.

Nastavak od jučer ...








Ovaj kontrast lutkastog lica i Hulk genetike je prejak, nadam se da će ju vrbovati Hollywood.
Julia Vins "muscle Barbie" ... baš lijepa, lijepa, bez ikakvih seksualnih primisli, volio bih ovakvu kćer imati.

Ma, gledam nešto ove ženske nadimke što defiliraju u stilu "sviđaju li ti se uplakane oči ?" Zaista mi nije jasno tko može takav nadimak odabrati, ili je to već osoba svjesna vlastitih vampirizama i drama ? Ili ove slatkice, vatrene princeze, a stvarnost na fotografiji je daleko od toga. Ili osobe koje se skrivaju naočalama iza pola lica. A sve kivne na mlađu konkurenciju, pa su mlade i lijepe cure uvijek praznoglave kučkice. Moja iskustva su drukčija. Ali nisu bitna. Zapis nema neku glavu i rep, jer pišem impulsivno, očito se pojam ljepote mijenja. Naravno, kao i pojam seksualno privlačnog. Zadržat ću se na lijepom.

Meni je ovo lijepa djevojka po svim kriterijima



Malo ima barbie look zbog tih prevelikih očiju kao iz japanskih crtića, ali neka ... kako je sve na brzinu, ovaj blog ima i svoj nastavak ... možda, oprostite (ne znam zašto, ali oprostite)

Baš sam htio dolje komentirati kako nas ništa ne bi smjelo određivati ako to ne poželimo, čak ni genetika (kako sad to ?)
Ovo može biti i odgovor zlatkici "zašto komunikacija sa svakim ?". To je neistina, bozicnica očito ne komunicira sa onima koje smatra boljima od sebe :)
Jer bozićnica, iako smatram da za nju nema nade, kao ni za ikog, ne zaslužuje moj ignore. Sad, jel' ja zaslužujem nečiji ignore ... ma, boli me japanac. Ali treba ispraviti netočan navod :)

Ovdje kao da vrijeme stoji. Danas popodne stao i ja. Treba mi odmor od putovanja, biti stalno u 6toj brzini iscrpi moje sinhrone. Opčinjava me rok trajanja. Rok trajanja tijela, kose, koljena, svježeg mlijeka ostavljenog na stolu pri +30. Uživam u zapažanjima prolaznosti, sve se mijenja, opčinjavaju me i mjesta kao odmorišta, benzinske postaje, autobusni kolodvori ... trećerazredne lokacije koje nikad nisu glavno odredište, uvijek neko usputno stajanje, rekuperacije za nešto više bolje, vrjednije. Promatranje ljudi koji se istovremeno sa mnom zatekoše, hvatanje pogleda, ponekog osmijeha, nešto neuhvatljivo u zraku, susret potpuno različitih sudbina na sekundu, dvije ... i onda opet u svoje kolosijeke.
Odlučio uhvatiti trenutak jednog takvog trećerazrednog mjesta (osobni dojam, molim žitelje nemojte se vrijeđati) kao Zaprešića, fotka ima neku energiju, protočnost, možda baš zbog natpisa. Sviđa mi se raspored, stablo, crkva, čak i tenda za pivo, sve ima neko svoje mjesto/smisao. Fora je i što naoko nema ljudi.

Oprostite, pomladih se. Više i ne šepam, a odnekud se pojavila i kondicija. Čudno, vrlo čudno ...
Želim vam ugodnu večer, uživajte :)
Pozdravi od Petra (šala)

Pjevala je nekad Ekatarina Velika.Danas ne pjeva nitko, već i pjevače (Christina Grimmie) ubijaju, zar ne ?
To mi je veća tragedija od Orlanda. Što goni ljude na takva nedjela ? Evo, jedan od mogućih odgovora.

Link

Link


Oprostite što mi je glazbeni ukus savršen i imam oko i osjet za lijepo, a ne kič.

Zaista sam ljubitelj kratkih tekstova. Ubrzano vrijeme nosi svoje, tko ima vremena zajebavati se knjigama od 500+ stranica ? Pametan će shvatiti poante, poruke i u dvije tri rečenice, budali neće ništa pomoći. Zato i ova meme-manija nije bez vraga. razmišljam o otvaranju facebook računa samo zato. Još ću vidjeti ...

U međuvremenu dopustite jedan šaljivi mene

150g šovinizma
50g mizoginije
200g seksizma
prstohvat soli






... i jedan savjet za dame