* ideja???

Na ovo ludo svjetsko prvenstvo vodio nas naš izbornik Dale...
skupio momke širom svijeta pa krenuše put Ruskog ruleta...
ponosno i skromno bez velikih riječi sanjaše san o velikoj sreći...
jednog po jednog slali su doma poznate, teške, velike rivale...
u suzama, krvi, ponosu i bolu dočekaše i polufinale...
da više nitko ne priča bez veze skupiše snagu razbiše Engleze...
sad su svima začepili usta ostala im samo želja pusta...
sprdali se jednoj zemlji maloj, ona ih sve kazni...
sad nas samo s tugom mogu gledati na plazmi...
nek svi znaju gdje je zemlja mala popela se na krov mundijala...
skromni momci, a velika djela voli vas vaša domovina cijela...
vi ste naša radost, bol i dika mali dečki al' srca velika...
SRETNO I VELIKA VAM HVALA ☺☺☺....

Kako je dobro biti dio svega, na ovom ludom prvenstvu svijeta...
kao nekad prije dvajest ljeta, braniti boje domovine svoje...
imamo jaku želju, volju, snagu, igrat za našu domovinu dragu...
za naše glasne, strasne navijače i zato naše srce kuca jače...
svi su rekli da smo zemlja mala i da nismo mi za mundijala,
da imamo i igrače male, a mi smo ušli u polufinale...
svoj toj svjetskoj sviti i eliti i takvi mali dali smo po riti...
nek pričaju nas to ni ne vrijeđa, kad nam takvi gledaju u leđa...
i takvi smo mali pravi hit u svijetu, mi imamo Luku i Raketu...
cijela repka kao jedan diše, stisla zube jer hoće još više...
na terenu dušu ispustiti, domovini radost priuštili...
Ma baš je dobro igrati ga opet, polufinale na prvenstvu svijeta...
kao onda prije dvajest ljeta, slaviti boje domovine svoje...
bilo bi dobro uzeti medalju, ponosno stavit oko svoga vrata...
koje boje, više nije važno, za nas je ona vrednija od zlata...
Sretno dečki, velika vam hvala, vi ste zvijezde ovog mundijala...
velikog srca, ove zemlje male, želimo vam prolaz u finale...

eto nas do kraja....i kaj sad da ja napravim....
jutros šetam pesice po livadi i onak ne tražeći...spazim djetelinu s 4 lista....uberem ju ono ko svaka ,,praznovjerna" baba...prođem par koraka, kad ugledam još jednu...uberem i nju....kako sam imala haljinu na sebi,nema nigdje žepeka...stavim ja njh u grudnjak.....na lijevu stranu...onak da budu pri srćeku za naše dečke....i još su tu....i kaj sad..??? da ih čuvam za tekmu protiv Engleza....ili da potražim i uberem nove....?????

što su svi opet napali na Bandića, odakle hrvatima pravo da ga prozivaju (a sami su ga birali), da mu broje fontane i putovanja... ta on je jako pobožan čovjek,... važni su mu samo njegova mater, gospa i papa,... pa normalno je onda da leti svaki čas u Rim... zna se dobro da je on hercegovac... neš ti njemu brojat.. vredan i radišan čovjek s kamena... izbetoniro Zagreb... ma tko bi se drugi to usudio... a to što leti... pa nek leti kad može... odnosno, kad mu nitko ništa ne može... i na koncu... ta ne troši on hrvatske, nego hercegovačke pare... jer već odavno, ovo je država Hercegovina... Hrvatska je još samo na papiru.... jer potiho su napravili genocid nad hrvatima... a to im je omogućila stranka koja vodi ovu državu od njezina nastanka... zna se
HDZ - hercegovačka demokratska zajednica....

danas su svi negdje jurili u društvo... Maksimir, Jarun , Bundek... grah... roštilj... samo da su tamo, gdje se nešto događa...
neki dan zove kolegica i pita hoćemo li u Maksimir, rekoh joj da idem kod brata... kasnije zove brat da dođem na roštilj... hehe... a njemu rekoh da sam već dogovorila Maksimir... a ja već sebi isplanirala dan, koji ću provesti u miru i tišini, daleko od galame i vriske , gužve, dima i smeća...
u društvu samo mojih pesica... do podne smo imale dugu šetnju nasipom, bez straha od velikih pasa... a popodne sam spremila u ruksak vode, slatkiša, loptice, kavu, dekicu i tranzistor... hahaha... čak i to imam.... i otišla s njima u obližnji park... smjestila se ispod bagrema i uživala u njegovoj hladovini i opojnom mirisu, u miru i tišini, u igri s pesicama,... daleko od galame, gužve i politike... onako, baš za svoj gušt.... hehe.... e, to se zove praznik rada....

Iako je moja mama još davnih 50ih,kao curetak došla u Zagreb, neke smo slavonske običaje njegovali i zadržali i danas...
tako ja danas dočekujem "svečare"...
naime, udaje mi se od brata kćer, pa se po naški dolazi pozivati na svadbu, a to obavezno čine budući mladenci, prvi kum, stari svat, koji nosi čuturicu s rakijom okićenom vezanim peškirom...
(da, kaže da se peškirom, a ne ručnikom)... i tamburaš s bisernicom...
red je da ih se lijepo dočeka i počasti... tako sam ja sinoć ispekla i kolače, a danas pripremila slavonske "dimljene delicije" i sada spremno čekam.... svoje svečare...

et' zapela ja još u prošlom stoljeću,u nekim svojim mislima,djelima,osječajima...i nikako da se pomaknem...
zapela...pa šta...nekako više volim to,nego ovo novo doba interneta...više volim ono ,, opipljivo"...
pa sam si tako prošli tjedan uzela vremena i za meni posebno drage osobe,odabrala i kupila čestitke,za neke i poklončiće....za vikend ih napisala,spakovala paketiće i sve to jučer lijepo odnijela u poštu i poslala...
znam da će ih više obradovati ta čestitka,napisana osobno,rukopisom,iz srca,nego li suhoparna poruka preko moba,koja jednim dodirom odleti svima...
svi se nekako bacili u komociju,pa sve rade iz fotelje...automatizmom...ja to nikako ne volim...
jer nisu mi sve osobe jednako drage...uvijek postoje one koje su mi draže za nijansu,dvije...više...
e...njma se rukopisom piše... ;-))))

ne znam kako je drugdje,ali u mom kraju je običaj na Cvjetnicu,umiti se u cvijeću...
tako sam danas odlučila malo više si ugoditi...(iako mi je to uglavnom ritual vikendom)... jutrom, nakon buđenja,skuhala kavu,napunila kadu vodom,mirišljavom soli bora i posipala hrpom ljubičica...
upalila radio,ponijela kavu sa sobom,pa...dobrih sat vremena opuštanja....
neki sam dan kupila onu spa četku,pa sam i to isprobala...i ,,bacila mozak na pašu"... :)))
poslije sam sa zvjerčicama šetala po nasipu...
uglavnom....valja ugoditi sebi... ;-)))
ugodan vam dan...;))))

zadnjih godina uvijek ista priča...izlijevaju se rijeke... poplave... poplave... postavljaju se zečji nasipi..dovodi vojska u pomoć, narod u vodi i blatu...a jedan od velikih uzroka nikako da se otkloni... sjećam se,prije rata sam viđala teglenice koje su plovile i čistile rijeke,ali od rata takav prizor još nisam vidjela...a što sve skrivaju naše rijeke u svojoj utrobi...na svom dnu...olupine automobila,motora,traktora..namještaj,sanitarije,bojlere...šutu,štednjak
e,hladnjake,televizore...čak
i oružje...i da ne nabrajam dalje...lista je podugačka...pitam se...kad će doći vrijeme čišćenja....????

i tak sad narode, naoružala sam se,kak bi se reklo...od zuba do zuba za zuba.... naravno,svim i svačim...
nađu se tu : čipsovi,flipsovi, štapići, orasi,bademi i naravno kikirikirikikikikikirikikiiiii... sad još samo da se naoružam žifčekima...pa prvenstvo može da počne...i naravno to famozno otvaranje s komšijama......
ajmoooooooooo....

ak ste mislili da sam se uhvatila rintanja po stanu...hehe, dobro ste se zaje....(pa još nisam našla Popaja)...
poslije svih ovih blagdana i praznika,kad smo trpali nemilice u sebe sve i svašta,u nemjerljivim količinama,kao da smo kanta za otpatke...vrijeme je za čišćenje naših stomačića...želučića...crijevčića...al onako pošteno...hranom...a čim drugim...?????
dobra stara sirotinjska ajmprem juhica...a jbg... neznam ni izgovorit a kamoli napisat...ma važno da znam skuhat,malo zakiselit i nadrobit prepečenca ili starog kruha...eto melema za želučeka... ;)))
a koji je vaš....????

treba gasit svjećice...
nadam se da su ti pluća u dobrom stanju,jer puno ih je za puhati...
a ako ne možeš...
neka ti Mande pomogne...
sve ti najljepše želim ;-)))))))

neka vam ova godina
ukrade suzu iz oka...
bol iz duše...
neka vas opije
serumom sreće...
a one koje još nije,
pogodi Amorovom strelicom...
sretna vam 2018.....

ovaj sam se tjedan baš umorila...imala sam više obaveza nego inače...strke oko poklona, terapije,kolača,auta,pranja,čišćenja...valjalo je otići na groblje,okitit balkon,vodit pase kod frizera...ma svašta nešta...i tako sam danas poslije ručka zalegla na kutnu i zaspala...probudim se oko 18, skuham kavu i pođem malo na blog...a kad ono ,,pišem-brišem"...... znam da je kod mene bilo 42 komentara,a sada ih je 34...dakle,8 netragom nestalo...otvorim blog a ono ,,as" izbrisao svoje komentare...bit će valjda da se naljutio što mu nisam odgovorila na pvt...a neš ti karaktera......
kod nas bi rekli...,,je*eš asa koji štiha nema..."

godinama si već govorim kako si neću zadavati posla i za blagdane peći kolače...ta,ima ih u trgovinama ko u priči...suhih,kremastih,mješanih...poželi i biraj...ne trebaš se mučiti,razmišljati hoće li uspjeti,zaprljati cijelu kuhinju...pa onda još pranje i čišćenje...poslu nikad kraja a onda se stropštaš mrtav umoran i ni do čega ti nije...i tako jučer u konzumu gledam one kolače i čvrsto odlučim da ću za 3 dana doći kupit...obavim kupovinu,dođem doma,vadim stvari i šokiram se,u vrećicama hrpa materijala za kolače...
i tako,pečem ih sinoć do ponoći...pa pečem i večeras do malo prije....kolača ko za kirbaj....toliko o karakteru....