* ideja???

koje više-manje svi radimo,neke svjesno,a neke i nesvjesno...i nije tak strašno ka su one nesvjesne,jer nisu toliko česte,no što je s onima koje činimo svjesno...a uporno ih ponavljamo,danima,mjesecima,godinama...
ne štete one drugma,koliko nama samima...npr. jutarnje buđenje... bacimo pogled na sat.. ma još ,,samo" 10 min.,eh onda u žurbi skačemo,oblačimo se,trčimo na bus,tramvaj,koji nam uvijek ,,pobjegne" ispred nosa...pa smo ljuti,cupkamo nervozno čekajući drugi...
ili pak,ako idemo autom uletimo u gužvu,pa psujemo,ljutimo se na onog ispred nas,jer vuče se ko puž,a nama se žuri na posao...pa kad več i stignemo,bjesnimo tražeči parking,a kad ga i nađemo,nije nam pred ulazom,pa sad još i 100-200 m. pješice i naravno,kasnimo na posao...suradnici nas gledaju s onim ,,zar opet" ,a mi bi im rado odbrusili al eto ne možemo jer oni nisu izustili ni slova,a sve su rekli...
i tak nam dan počne negativno ( po tko zna koji put) pa smo nervozni,isfrustrirani...a za sve je krivo ,,onih je* 10 min."...koje je moglo puno toga promijeniti...nebi jurili,nebi nam živčeki bili našpanovani...
i tak skupljamo stresove i razbacujemo se zdravljem...

koliko puta rekoh ,,odlazim"...
i toliko puta stvarno htjedoh otići...
otići od tebe...s ovih tvojih stranica,al' teško je...
kad jednom pustiš korjenje,kad nađes mjesto gdje
možeš istresati svoje frustracije,isprazniti kesu žuči
kad se napuni...kad ti je želudac pun bljuvotine pa
moraš bljuvati i pljuvati,da se u vlastitoj bljuvotini i
žuči ne ugušiš...
kad imaš mjesto gdje možeš gaziti po malim ljudima
i još manjim njihovim djelima...
teško je otiči,jer tu punim svoje baterije...
tu hranim sebe...svoj ego...
eh,tu je ono moje pravo ,,ja" ...,,svoj na svom"...
zamislih se i upitah...ako odem od tebe,s ovih tvojih stranica,a koje ja btw plačam...
gdje ču onda puniti svoje baterije...liječiti svoje frustracije,istresati svoju žuč...
gdje i po kome ču pljuvati...a bez posljedica ..???
pa neču valjda po svom kupatilu i velikim ogledalima..??
ta,oni ne služe u tu svrhu,več u onu...
,,ogledalce,ogledalce moje...na svijetu najljepši i najpametniji...tko je..???""
i zato...vračam ti se opet...blože moj....

nek vam svaki korak bude lak...

pa danas je petak...
a ja za ručak onak fino pečene pole sa slaninom
i uz to gembač od rieslinga...
nek mi Bog oprosti kaj nis postila...al ni na kraj
pameti mi ni bilo da je petak...i kaj sad???
jesti i sagriješiti,ili baciti...???
pa i bacati hranu je grijeh....jer koliko je samo
gladnih usta diljem svijeta...
i tak,vagala sam koji je grijeh manji...
al eto...sutra bu došel pop da me p(r)osv(ij)et(l)i...
valjda se i to računa...još samo da mu pripremim
novčeke u kovertu...
eh,pa sad...pop...novčeki...trebal bi mi Bogek
oprostit današnji grijeh...
bilo kako bilo...oprostio ili ne...ja ipak mislim da
grijeh ide iz usta,a ne u usta...

znanim i neznanim...
koji ispisujete...ili pak samo čitate ove stranice...
puno radosti,mira i topline...da vam srce i duša budu prožeti nježnostima i empatijom...puno pozitivnih misli i događaja...
sretan Badnjak i blagoslovljen Božić...

Još u prošlom stolječu,neki su ,,veliki Hrvati" prvi u svijetu shvatili vrijednost obiteljskog života...e,zato su odlučili stvoriti ,,svoju" državu,u kojoj će te vrijednosti ,,vjera u Boga i obiteljska sloga" biti na prvom mjestu...
naravno,ništa se ne može postići preko noći,jer treba milione ,,malih Hrvata" uvjeriti da je to najbolji način života za njih...jer obitelji su se ,,otuđile"....
tamo gdje oba roditelja rade,pa ako su u različitim smjenama,još ako se djeca dodatno školuju ili bave nekom dodatkom aktivnošču,zajedničko okupljanje je vrlo rijetko...
i tako,prvi potez ,,velikih Hrvata" bio je privatizacija koja je donijela veliko smanjenje broja radnih mjesta,sve da bi bar jedan od roditelja ostajao doma...
drugi potez,ukidanje besplatnih sportskih akrivnosti po školama,da bi i djeca bila više doma,a ne tamo po nekim dvoranama bespotrebno i besplatno trošila vrijeme...
treći potez,plaće na minimalac,jerbo ljudi troše prirodne resurse...vodu,energiju...pa eto da ne budu rasipni,dizat čemo poreze,a i cijene,jer eto postali smo pretila nacija...
a sve u svrhu ,,zdravog života" neka stegnu remen...
djeca i onako jedu previše slatkiša...
eh...onda dođe ,,sušno vrijeme" , ne može se živjeti samo od minimalca...omogučit čemo ljudima kredite,ali mi želimo biti dio Evrope,pa krediti moraju biti u nekoj od valuta...ali nemamo nikakav izbor...
ali još jedan problem ,,veliki Hrvati" moraju riješiti...
demografija...sve je manje ,,malih" ...pa kako onda to riješiti...lako...visokim kamatama...a ona prikrivena sitna slova i onako su ,,malom Hrvatu" nerazumljiva...
dijele se krediti ,,šakom i kapom",a onda počeše kamate skakati u Nebo...ne mogu se otplačivati krediti,počeo narod prodavati svoje kuče i stanove za mizeriju i seliti u garsonjerice,neki čak nisu imali sreće pa ih popapale ovrhe...ali sad je napokon obitelj uglavnom zajedno...
i to u jednoj sobi...mogu popravljati demografsku sliku...jer i to im je dovoljna zabava...a abortus čemo zabraniti...jer sad je već i spermič postao živo biće...
smanjila se potrošnja prirodnih resursa,jer mi moramo pokazati svijetu da smo odgovorni prema planeti...
sad več mnogi ,,mali Hrvati" ne da dijele jednu sobu,več dijele i jedan krevet...
neki su več dobrano zaživjeli prave vrijednosti ,,obitaljskog života",pa dijele jedan tanjur...
još ako ,,lovac Luka" uhvati kakvu ,,lovinu" u svom pohodu na kontejnere...eto gozbe...
Dragi moji ,,mali Hrvatice i Hrvati" ,sretan Božić i neka vam za ovaj obiteljski blagdan...
barem taj jedan tanjur bude pun...

idem sutra kod ,,kostolomca" ,bormeš nis bila godinu dana,vrijeme je za novi remont...tak da mogu Božič i Novu stoički progurat...da me ne zgrbače leđa...u ovim godinama dobro je otič barem jednom godišnje...
mam sam pokretljivija,glava manje boli...već sam svu bližu,a i daljnu rodbinu dovukla kod njega..
postali smo mu redovni pacijenti...

ponekad tako...osluškujem...
svoje misli...osječaje...otkucaje svoga bila...
svoje želje,strahove,htijenja i nadanja...
osluškujem svoje tragove prošlosti
i vjetrove budučnosti...
osluškujem tišinu svoje sjene...
a čujem samo galopirajuči topot kopita,
prolaznosti vremena...

...et' od petka do nedjelje kod nas u Areni vrhunski tenis...karte se odavno rasprodale,sve u 48 sati,a mogle su se kupiti samo u kompletu za sva 3 dana,a cijena im je bila ono ...kad bi djed poveo baku da to pogledaju...ode cijela penzija...i tak ja,kak ti penzić naravno da nis kupila karte...al' , bio danas otvoreni trening...eh,sad se i ja mogu pohvalit da sam gledala vrhunski tenis i naše tenisače - uživo ;))
pa,sretno im od petka do nedjelje...neka uzmu onu ,,salataru"....

eto,načitala se ja danas tu na blogu o Vukovaru...
vjerovatno ga svi znate pronaći na karti...znate da je tamo negdje na istoku...kod granice...vidjeli ste kako izgleda,gledajuči ga na ekranu...znate o njemu ono što ste čitali...čuli iz medija ili od nekih ljudi...
na današnji dan palite sviječe za Vukovar i njegove žrtve...netko iz pijeteta...al netko zato što to drugi rade,pa et reda radi...ali što stvarno mislite i osiječate???
jeste li ikada za sve ove godine zapalili svijecu...ne za Vukovar...več u Vukovaru???
pa nije taj izmučeni grad na kraju svijeta...ili možda jeste...samo,vašeg...
koliko je samo vikenda svih ovih godina bilo,nebih im znala broj...ali znam da se večina od vas...svih tih vikenda uputila cestom prema jugu...
pa dragi moji...postoji cesta prema istoku...odlučite,
ukradite taj jedan vikend...samo za Vukovar...upalite sviječu u Vukovaru i naklonite se svim njegovim žrtvama...zaslužuju to i žrtve i grad..
sretan vam put...

bijah sinioć u Lisinskom...nastup Ivana Šarića...malo se zzabavit,nasmijat...da mi i ovo kišno veče ne prođe zureči u jedan od ekrana...jer,kažu...smijeh je lijek...doduše,bilo je ispod mojih očekivanja,al dobro...slušala,nasmijala se...ali bio je to donekle i atak na moje uši,pa sam otišla doma ranije...iako nisam nekakva moralna vertikala,bilo je to za moj ukus too much...sve se vrtilo oko psovanja,prostih riječi,pokreta...stotinu puta izgovorenih muških i ženskih spolnih organa,sasvim nepotrebno...no,bilo je to i za očekivati,ali ne baš u tolikoj mjeri...i da skratim...nije me to toliko zaprepastilo,koliko činjenica da je došlo puno ljudi (roditelja) s djecom,a bilo ih je stvarno od par mjeseci pa sve do....doke got im treba (roditeljska) pratnja...eto...nisu mi jasni ti ljudi...kako mogu voditi djecu na takvo nešto...gdje im je pamet...
ili sam ja stvarno matora i zaostala...jel me stvarno vrijeme pregazilo...i kakva to budučnost dolazi...

pomakle se kazaljke sata pa nam sad noć pada ranije...
zahladilo i kiša češće i duže pada...šetnje prirodom,ne da su se svele na minimum,nego gotovo da ih ni nema...terase kafića se zatvaraju,pa nema više ispijanja kave na njma...u gradu...u kvartu...sve rjeđe nekog sretneš...svi se zatvaraju u svoja 4 zida...pa tako ni ja nisam iznimka,savršeno se uklapam u tu masu...sve isti scenarij,razlike su samo u nijansama...
uglavnom sjedimo doma ispred nekakvog ekrana,mob,komp,tv...kako tko,stavimo hrpu grickalica ispred sebe i zobljemo,nakuhavamo...pečemo pite...štrudle...kremaste kolače i tamanimo do besvjesti,nesvjesni da se debljamo...i tako provodimo dane do proljeća,a onda šok...sve što smo mjesecima ,,nabacivali" na sebe,htjeli bi skinuti za par dana...odbaciti sa sebe kao kaput,ali baš nam nekako i ne ide,a htje bismo opet zablistati,s prvim zrakama sunca,na špici,na terasi nekakvog kafića...
ma daj...i ja ću sada da se bacim na pole sa slaninom...koljenice sa zeljem...pite...štrudle...i sve ostale delicije što mi gode nepcu,jer...
dolazi zima,a u nedostatku tuđeg...neka me grije vlastito salo...a na višak kila mislit ću...s prvim zrakama sunca...

stigla je jesen...
u svoj svojoj ljepoti i šarenilu...
meni najdraže godišnje doba,ne moram više paliti klimu,a za grijanje je još rano...opet uskačem u omiljene komade odječe (trenirku i tenisice)...ono u čemu se osječam najugodnije...opet šetam nasipom i parkovima (sa svojim princezama) osječajući mekoću trave i šuštanje lišća pod nogama...a uskoro će se skoro na svakom uglu osjećati miris pečenih kestena...
milina...

Noć je duga
još crne misli mi srce nosi
na oči moje još pada sjena
i noć duga pogled muti
U čekanju dugom umorne oči
lik mi mutni drže u sebi
U zoru tihu umorna od pića
samoča što tiho priča
sve je ovo namjenjeno tebi
Dok kamen spoticanja
kida noge krute
i svaki korak od tebe me nosi
ko slijepac nijemi
na raskršču života
sada još dok misli žele k tebi
uskoro će me odnijeti
okrutnost života
I dok tako čekam
samoča me ubija nijema
U raljama života još sjena tvoja
i žena što čeka buđenja u zoru
Može biti ljubav
ili samo sjena
što zorom gubi odsjaje svoje
i negdje daleko čekajuči
da li samo jedno
ili razdvojeno dvoje

ovaj blog je postao nesnosljiv...tako ste puni gorcine...jeste li hodocastili danas,zapalili svijecu i pomolili se ... prvenstveno za mir u svojoj dusi...da vas ne izjeda mrznja ni prema komu,a tek onda za nesto drugo...ako niste...sveta marijo,majko bozja...moli za njih grijesnike...