Pesja posla

Evo i mali psic se se vraca kuci pa gleda ljevo i desno ali prijatelja nema, kod starog smokvinog drveta jos uvijek viri neka bijela kost, pa sto nam je raditi kad smo sami, staviti sapicu pod sapicu i nasloniti glavicu, ko zna ko ce putem ovim proc ;)

Dan za danom mislim na tebe i okrećem se u snu, neznam koliko ču još izdržati, evo i na ovaj dal šala i laži i ja koji sam samo laž želio bi biti pored tebe!!
Nježno bi se pokrili dekicom i ja bi te zaglio sa mojom šapicom dok bi te njuškao od početka do kraja, a na povratku izljubio bi svaki tvoj otkriveni i neotkriveni komadić. Nježno, nježno bi te prigrlio medju moje šapice i šaputao ti slatke rijeći dok bi klizio po tebi najdraža moja. Nema rijeći koje mogu iskazat moju ljubav i moju odanost i moje divljenje sijećanju na tvoju ljepotu i tvoj miris i taj slatki osjećaj koji budiš u meni, taj osijećaj koji u meni budi divljinu i slast, s kojom bi se bacio ko zvijer na tebe i lizao te i grickao do iznemoglosti.
ahhh kako je težek život jer ti si tako daleko, predaleko i samo u mojim snovima ti si tu, tvoja ljepota zasijenjuje sve priče... najdraža da si barem tu tu negdje pored mene da mogu glavu nasloniti na tebe i ćuvati te od svih zala ovog svijeta...
HEJ !!! Van iz mog sna i pustite tu kost na miru !!!

Vuff Vuff evo ljepo sunčano jutreko i polako u zagreb se vozam, mmmm tam je prava salama za nas pese, ispod stola gledimo kad da koščicu ugrabimo i karte škicamo... a ak bude i biljara ima sve kugle da gricnemo ;-)

Vuff Vuff zovem prijatelje da ostave traga, da samnom koju kost iskopaju i malo si polajema o svemu tome...