...kuda ode mrak...

 
PUSTE NJIVE I ORANICE
UVIJEK DRAGE
KOSE ZAVIČAJNE
 
Šimrakuše moje nepoorane stoje, u tišini
tek kosovice  ponekad se jave, u grmu iznad njive,
pod Uremovim brdom Pandžinka, živica gloga i trnja
u oranicu zašla, gornje uvrati sad su – divljina
 
Obućinka i Jukin Dol, nekad hranilišta obitelji
gdje krumpir su i kukuruz davali žetvu obilatu,
sad su paprat i bujad, slogovi brazda željni pluga
tek na stranama, u šumarku, pokatkad se pjesmom javi vuga
 
U šupljem stoljetnom hrastu, pored Krivodola
pčele napravile dom, sagradile sebi stan -
u ovoj tužnoj priči, baladi leleka,sjete i boli
tek pčelinje jato stvara veselje, tanani san
 
A gdje su Ivčevića Cetine, Jasen i Rakita
gdje Murgića Buljuk, Šimatovke i Kukinova ograda,
Ibrešića dolovi i gostovačke Poljane ravne:
tek tu i tamo o Svetom Grgi izorana koja brazda
 
Puste leže oranice Kose moje zavičajne
pusti su i pašnjaci, proplanci i cvjetne livade...
Proljeće dolazi, ne čuje se nigdje trubaljika
o! Trnci mi žare tijelom, opustjela moja je Lika
 
A selo moje, toplo gnijezdo u njedrima
silnih gora: Gvozda, Plješivice i Velebita,
kao srce u pjesmi kosaca, kuca sve tiše
bilo tu četiristotine ognjišta, sama se legenda piše
 
                                                       Kosa, 4.3. 1995.                                                                                Kroacijanski.
Učo moj, evo prođe četrnaest godina kako sam, primivši te za ruku osjetio da Tvoje srce kuca sve tiše.....

 
    Pa oni su skroz ponorili.....    Sad im se već i tamo ukazao oni nesretni Bin Laden

 
Molim tamo tada nazočne da se prestanu smijati....
psmt... baš je morala nako oprati to staklo

Došo na NET predati oglas da prodajem stado.... a ostade vazdan na iskrici ....

 
Kao rezultat rata, na prijestolje su zasjele korporacije i slijedit će era korupcije na visokim položajima.....  sve dok sva bogatstva ne budu u šakama nekolicine, a Republika uništena.
                                                                 Abraham Lincoln

Upregnimo par 'iljada najpametnijih međ nama da šljakaju (oni su po defaultu radoholiki) , a svi mi nepametni ćemo 'sve četiri uvis' i  jelte... im mamicu iz (ponovno) zadimljenih kafića.....
 
ps.... sam ima jedna kvaka...  iskustvo svekoliko nas uči da prije il kasnije oni najpametnejši uzjahaju one nepametne...

6. Žene ne žele seks dok ih se ne počne dirati Ili, bolje rečeno, žene postanu raspoložene za seks nakon što ih netko oraspoloži za seks. Čim krene zavođenje oboje ste u igri.
a odatle ona... struja je jedino žemsko što se ne smi dirat...

.... znaš da umireš.... što bi ti draže bilo....
umrijeti u bolnici okružen sa četiri bijela zida i nepoznatim ljudima kojima jest i nije stalo....  ili....
umrijeti u vlastitom domu.... dok ti ruku drži netko tko ti je najbliskiji ?
Smrt je jedan od najvažnijih događaja u našem životu.... da li nam je svejedno kako će nam se to dogoditi?

Ana je bila učenica prvog osnovne.
Tata je radio u udaljenoj tvornici. Imala je i malenog bracu. 
 Tih dana mama joj je bila u bolnici . U školu je trebalo ići poslijepodne. Prije no što pođe u školu trebala je uraditi slijedeće... Pobrinuti se da se napase krava (hraniteljica obitelji). Pobrinuti se da ustane braco, obuče se; i odvesti ga kod susjede koja će ga pričuvati. Trebalo je i napraviti domaću zadaću, spremiti sebe i poć u školu....
...Dan je krenuo naopako. Krava se izgubila. Ana je panično pretraživala čitavo selo, no Rumenki ni traga... U zlo doba pronađe ju gdje se skrila u šupu i jede brašno koje se tamo našlo... Vrijeme je prošlo, zakasnila je u školu...
    Revna učiteljica je to proglasila nedoličnim i Ana je dobila šibom po prstićima... 
    Došlo vrijeme velikog odmora. Klinci iz razreda otrčali u obližnji dućan. Bili tad popularni nekakvi novi slatkiši. No, ti seoski dućani su uvjek bili krcati mušterijama i duugo se čekalo reda. Većina učenika iz Aninog razreda je zakasnila sa odmora..... i nisu dobili batine...
   Mala Ana se požalila tati i otac je idućih dana pronašao vrijeme da posjeti učiteljicu i porazgovara o tome...
   Tridesetak godina kasnije, Ana, sada profesorica u uglednoj zagrebačkoj srednjoj školi, sastala se sa svojom starom učiteljicom i saznala....  da joj sve te godine savjest nije bila mirna zbog nepravde koju je tad učinila...
 

 
U susjedstvu živjela dva klinca. Klinci ko' klinci, malo bi se družili, a malo i svađali....i  bili su prilično siromašni. 
     Jednom tako odluče nabaviti bicikl. Nabavili su ga tako da je svaki doma pronašao neke dijelove koje su onda uspjeli sklopiti u taj tako željeni bic. Sreći nije bilo kraja. Vozali su se po čitavi dan, dok se ne bi posvadili. A kad se posvade, svaki bi uzeo svoje dijelove od bicikla i odnio svojoj kući.
      I sad pogađate.... Vrlo brzo bi se poželjeli bicikla, pa bi se isto tako brzo pomirili, donio svaki svoje dijelove od bicikla i druženje se nastavljalo...

Pamtim mnoge nezahvalne ljude.... No kad odlučim nekom pomoći, pomislim na neznani par što me je razbijenog i bez svijesti pokupio na cesti, nježno položio u svoj auto i dovezao do najbliže bolnice....
sjetim se također nepoznatog čovjeka koji mi je iz čistog mira poklonio tisuću kuna kad sam ga ustopirao siromašan ko' crkveni miš... 
 sjetim se pažljivih osoba koje su me bodrile kad sam balansirao izmeđ života i smrti....
 Ooo upoznao sam mnogo takvih ljudi, i sram me je... mislim da nikad neću toliko dobra udijeliti koliko sam primio....

 
    
...... sad se nemrem odlučiti jel' to dobra ili loša vijest.......;)

 
      'Slučaj' je pseudonim kojim se koristi Bog kada se ne želi potpisati....
                                            Anatole France

 
     Svako večer između 21 i 22  iznad mojih livada bešumno proleti neobičan objekat, uvijek približno istom rutom od zapada prema istoku. Objekat ima snažan far (usporediv sa automobilskim usmijerenim prema dolje). Visinu mu je teško procijeniti, no ja bih rekao 2-3 km, brzina mi izgleda manja nego u putničkih aviona, no brži je od helića i malih aviončića. Let nije pravocrtan ko'  kod aviona, već malo kao da tetura, a niti brzina ne izgleda postojana. Ponekad ugasi oni far i postane nevidljiv....
      Večeras je prolazio u 21. 44.....   no ubrzo je zgasio far. Samo malo kasnije proletio je tuda zrakoplov, mislim borbeni,  sa upaljenim pozicijama. Iza toga ponovo se pojavio onakav objekat sa farom , ovaj put na neuobičajenoj ruti i far mu je bio upaljen vrlo kratko, a onda još jedan slabo svjetleći leteći objekat velike brzine koji je također na kratko upalio jarko plavičasto svijetlo  ..... hm?

 
...... povratak sa 'naše' skrivene divlje plaže i nije ispao kako treba....Nesretno odabrane plastične sandale,  jedan nespretan korak, malo baksuza i stradao joj je gležanj..... Je slomljeno-nije slomljeno.....  ma mogu se osloniti, bit će da nije... I tako smo organizirali 'uradi sam' izvlačenje tih 'parsto metara' do ceste i automobila...
....... Večer, pripreme za spavanje... Odšepala je u kupaonicu... Pere zube.... Gledao sam telku kad me pozvala.... Molim te, stani malo pored mene, muti mi se, nešto se ne osjećam dobro... Skvasih si ruku i htjedo joj rashladiti čelo kad se dogodilo...
Kliznula je prema podu. Pokušavam je zadržati, no sve što sam uspio bilo je da sam ublažio udarac od pada. Lice joj poprimilo jezivu sivo-žutu boju... Oči, širom otvorene staklenim pogledom gledaju u prazno.  Ane! Ane! Ane!..... Nije me čula... Samo mi se moj glas  vraćao od zidova kupaonice. Osjetio sam se tako jezivo sam.  Kao vreću izvukoh je iz kupaonice u boravak... Iz daljine mi u svijest dopiru tragovi davnih lekcija o reanimaciji.... Zabaciti glavu...povući jezik.... naizmjenice upuhivati/ masirati srce.... Pokušavam joj otvoriti usta, zubi stisnuti kao kliješta.... negdje iz utrobe začuo se hropac.... staklene oči 'gledaju' u strop....
 Tad me zaista primila panika....  Vrisnuo sam Aneeeee! i mahnito navalio pritiskati joj grudnu kost. Koliko je trajalo? ne pitajte me... Odjednom je podigla glavu i ponovo ju spustila na pod. Zastao sam, to nije ličilo na živi pokret. No, tad je trepnula, oči su sad bile žive...... Gdje sam?.... Što se dogodilo?.....  Ah, ništa.... malo si me bila napustila......
 Trebali su mi sati da dođem sebi....