Nemoj Zaboravit ♪ ♫ ♬ ♪

I da ga Je*eš
dogodilo se
Želje se lutanjima zaplele
od mamurnih zora
Misli pobjegle
Usne se dotakle.
Dlanovi spojili
u znoju
Tijela zaječala
Dvije duše
Čežnjom preplašene
istim putem krenule
u strasti se izgubile
ko u magli nestale
u grijehu potonule
srećom
dogodilo se.....

ONA: šuti, zamagljenog pogleda uperenog u daljinu
ON: želim te
ONA:šuti, skreće pogled na njega
ON: ulovit ću vjetar za tebe
ONA: šuti, gleda ga
ON: posut ću ti zvjezdanim prahom put kojim hodaš
ONA: šuti, zatvara oči
ON: mjesečinom ću ti obojiti kosu....
ONA: šuti, ne reagira
ON: dodirom ću probuditi nemire u tvojoj duši
ONA: šuti, odmahuje glavom
ON: ukrast ću tvoje jučer, danas i sutra
ONA: šuti, osmjeh se nazire tek u uglu usana
ON: dat ću ti sebe
ONA: okreće se i samo prošapće......tebe imam.....
ON: šuti, gleda u njena leđa
ONA: odlazi putem posutog zvjezdanom prašinom, vjetrom u rukama, nemirom u duši, s mjesečinom
u kosi, bez svojeg jučer, danas i sutra. To je ostavila NJEMU......

da sad čujem...kak nije istina....☺☺☺☺☺

.. jedan osmijeh
koji sve riječi pobijedi,
postoji pogled jedan
koji se do zvijezda penje,
ljepši od svijetlosti mjeseca,
postoji jedna ljubav
koja se u grijehu ogoli
jednim dodirom nježnim,
želja jedna
koja tijelima luta
glazbu čežnje skladajući
pa se nakon strasti
u očima odmara.
Postoji slatka samoća u šapatu
koja svakojake tajne zna
kao slijepac koji rukama
najljepšu glad ljubavi crta.
Postojimo....ti i ja...

..pa ti želim od srca da ti bude predivan..
ljub ljub grl grl

.kad mi dane i noći
bojiš slatkim nemirom
srce umiruješ,
poljupcem tijelo budiš.
Jel to to
da s Tobom opet mogu osjetiti radost
čuti glazbu neispisanih nota tvog smijeha.
Jel to
nit razuma il zrno ljubavi
u ludosti mog života
Jel to to,
kad tvoj pogled
miče sve moje strahove
i sva mi jutra nevinošću osvanu
u tvom zagrljaju
Jel to to
kad si prošlost maknuo od mene,
a budućnost u crveno obojio.
Jel to to?
Jel to ljubav?

..genijalno.....jer osim kaj sam genijalka (tak je napisal ETE) pogled na Bisine majstorije izazovu uzdahe, uljepšaju dan, ali i potaknu misao - zakaj ona more, a ja ne...onda me zaskoči druga misao i šapne...ma i ti moreš....uzdisati, gledati, diviti se, uživati....i fakat
morem...sve to...jer i za to treba trud, i vrijeme i ljubav...ništ brez toga....a onda mi sine kak je Ete napisal da je prepametan jer mu je IQ ispod 200...i vidi vraga.....skužim da je i moj isto...ispod 200.....i zato pišem isto tak....prepametne blogove...koje nitko ne kuži...osim mene...ja kužim da vi ne kužite da ja kužim....al to nije važno...jer ste vi većina, a ja manjina...a zna se...da je većina u pravu, a manjina zna......kužite kaj ne? ma ni to nije bitno....jer genijalce je i onak teško skužiti jer oni ne moraju biti uvijek pozitivno genijalni....mogu oni nekad i znate.....kužite kaj ne? ili ne? ili sad vi kužite da ja ne kužim da ste me skužili? jeste li?

pa se zahvaljujem svim onim dušebrižnicima i onima koji to nisu...(ne želim nikog preskočit) kak i bi...kad jedva hodam di ću skakat....na svim "dobronamjernim" savjetima, uletima, prevoditeljskim (ne traženim) uslugama...
Najviše im hvala na brizi mog osobnog ne razumijevanja mene...
jer ja ne znam misliti (ebi ga....istroši se mozak od tolike uporabe)....
a i ono što mi se omakne kao slučajno dobro rečeno.....
oni se zdušno trude mene uvjeriti da sam baš to točno tak rekla kak jesam...
samo nisam razumjela da sam to rekla (napisala) pa mi valjda
samoprozvano izdavaju certifikat ....i to besplatno....
i kak onda da ignoriram tak dobra (ne) dijela...kad mi imam toliku pozornost....koje sam gladna i to zamislite na
benigni način...e sad....kad bih znala to objasniti...sama bih sebi izdala cerifikat izvrsnosti u razumjevanju nebuloza...
čak bi si napisala i izvrsne preporuke...i dala u oglas svoju super sposobnost da zaradim koji EURO.....
jer bih bila zatrpana nebulozama...na benigni način.......ma šta to značilo....☺☺☺

Bok, da se upoznamo. Ja sam Prodro...vrlo sam nadaren (ne kužim kojim talentom pa čekam da čujem)....Specifičan sam i poseban...Na ovo ipak reagiraš....Kaže...imam onaj mini tulipančić koji je osjetljiv na danje svijetlo pa se učahuri u latice...neš ga vidit, sve da ga i tražiš...
Ali...noću...e...tad se budi...i traži njegu i pozornost......pa kad ti ga ja fino zalijem...eto odma se trzaju latice...bubre...naočigled raste.....al ipak je to MINI...pa ne može unedogled.....cca 8 cm optimalno...ma može on još koji...ali postoji rizik......rašire mu se tad skroz latice...i jednostavno....padnu....pa je jadan ogoljen...neugledan....ode mu sva ljepota......aha di sam stao..prije nego je pao. aha .na cca 8....
rezime: slažem se da je poseban to tulipančić...po danu ga ne vidiš, a po noći....ga isto ne vidiš...jebo ga....nevidljiv tulipančić.....
ali bitno da gospodin Prodro....zna s njime.....po danu ga ne koristi......a po noći samo njegovu optimalnu dužinu...da mu ostane lijepih latica.....jer kad se zagledaš u takvu nevidljivu ljepotu.....toliko uzdišeš da ti se ubrza rad srca.......toliko da počnješ stenjati...... fakat....gospodine Prodro, VI ste specifični i posebni.......kao i Vaš učinak......i to samo sa mini tulipančekom...zamislite....gredicu takvih....boli glava...od same zamisli.....a kad boli glava.....nema keksa.....moraš gladan u krevet....jbg....ovo je Site za upoznavanje
zato molim...bez slika gredica.....jer bi neki mogli umrit od gladi....☺☺☺

Taman uslikala drač (korov za one koji ne razumiju) i htjela pozvat dobrovoljce da se uključe pa da to sredimo...kad ono...brrrrrrr....pobuna protiv slikica...e sad...jel su samo cveteki u pitanju? bi ja smela staviti selfi svog dračeka?
ili bum jednostavno sjela sa dragim u didi (auto) i otfurala se Bis na kavu i uživala u njenim cvetekima...ili more da se dogovorimo za jedan dobar roštilj na Jarunu (tam isto ima punoooooo lijepih cvjetnih gredica) ...mislim ono...kavalirština...vi pripremite...pozovite...mi se odazovemo..(dragi i ja).....Može? ili ne može?....ili stavim...ili ne stavim....fakat...zbunjola...☺☺

Tražim ljepotu cvijeta u beskraju noći,
pa me misao zaplete
o raskošne srebrne niti
i širim krila poput leptira da bih
dotakla sjenu noćne sjete.
vidim te u obrisima jutra
nasmijana lica,
pogledom pratim bijeg
izmaglice,
mislima crtam našu ljubav
koju oblacima šaljem
netaknutu
u beskraj svemira.

Dala bih ti nebo
al kud ću sa zvijezdama?
Dala bih ti sunce
al šta će mi toplina bez njega.
Dala bih ti more
al valovi bi plakali za njim.
Zato ću ti dat sebe
pa ćeš imat
nebo sa zvijezdama
mjesec i sunce
more i valove.

Provlačim prste kroz sjećanja
i osjećam miris nostalgije....
Pokušavam zaustaviti misli
i skrivenoj strepnji u njima
utjehu dati.....
sad riječi šute.....
Usamljene,grle tek
procvale jaglace...
Zavlače se u latice
i skupljaju kapi
jutarnje rose......
Svoj osmijeh
poklanjaju suncu....
Opraštaju se......
Proljeću svoju ljubav
poklanjaju......
na krilima leptira
radost zašutjela....
Tišina ispraća
pjesmu, dah
mira putuje oblacima....
tebi, meni, svima....
ostaju samo.....
sjene nas......u
raskošnoj lepezi
duginih boja
nazire se
pozdrav......

...jer moje ide pogureno, sa štapom u ruci, odmarajući svoje drhtave noge i svako malo okrene glavu i pogleda me
tvojim očima u kojima caruje tuga...a znam da putuješ oblacima i da ti noć šalje zvijezde da ti osvijetli put kad šećeš nebeskim prostranstvom ...i znam da vjetrom šalješ svoj osmijeh koji mi mazi lice....sve znam al ipak beskrajno nedostaješ..