Nemoj Zaboravit ♪ ♫ ♬ ♪

PAMETNA ŽENA + MEĐED = PRAVA LJUBAV
☺☺♫☻♫

...zaštićena oblacima,
u svojoj cvjetnoj
proljetnoj haljini,
nasmijanog lica,
prosipa prstima
zlaćane zrake
sunca.......
Provlači ih kroz
kapljice rose
i vjetrom
razmazuje po
nježnim glavicama
još uspavanih
zvončića.....
Cvrkut ptica
budi (međeda)
i izvači ga iz njegovog brloga.....
Ekspanzija emocija
i nebo se prosulo
bojama ljubavi......

P.S. Nema ljubavi bez međeda...pa ga morala upakirati......☺☺☺

poljubac kap kiše
pošalji mi pljusak.
Ako je
zagrljaj sekunda
pošalji mi vrijeme.
Ako je
osmijeh voda
pošalji mi oceane.
Ako je ljubav
osoba
pošalji mi
SEBE.

Putujem. Penjem se spiralnim stepenicama života i ostavljam tragove u prašini. Bez straha od boli i poraza otkrivam svijet...obojen duginim bojama, ispunjen osmijehom i ljubavlju....i onaj tmurni, prekriven sivilom mržnje......okovan, sputan.....Nastavljam, a korak mi spor, nesiguran....tražim sreću...osvrćem se.....ne vidim ju, pa nastavljam dalje...ubzavam korak u želji da prođem labirinte koji mi zaklanjaju pogled....sad već trčim....gledam u ništa i polako počinjem shvaćati...da ju neću naći....ipak nastavljam dalje....tražim
smisao života, tražim ono "zauvijek" jer to je cilj mog putovanja.....Vjerujem da postoji ...... Ipak nisam našla to opjevano zauvijek pa se razočarano vraćam...silazim stepenicama i vidim svoje tragove u prašini...nepromijenjene...sjedem i shvatim....sreća je tamo gdje si ti....tvoj zagrljaj je smisao života, a ono zauvijek...je.....ljubav.....koja nas nosi u beskonačnost.....

.....da li znaš
zašto vjetar
uzdasima našim
na putu čekanja
stoji?
.....da li znaš
zašto nježnost
sante samoće
u duši
boji?
...da li znaš
zašto vatra
tvojih zagrljaja
nestrpljivost
pali?
...da li znaš.....
da ljubavi ništa
našoj ne fali......
Da li....
Znaš?

Nedostaješ. Dodirni me mislima,
čežnjom probudi uspavane usne.
Šutnjom ti u dušu virim, očima te ovim jutrom tražim.
A noću....noću pišem nedostajanje,
mjesečinom ti šaljem uzdahe,
puštam da osjećaji u nama plešu....
i čekam te....u paralelnoj iluziji
negdje između neizgovorenih riječi...
zato..ne budi mi snove...
dok te budna sanjam...

...upravo bila na predavanju o komunikaciji...i mislila si...šta se ima o tome reć, a da ne znamo...I znate šta? Znamo, ali to tako drugačije zvuči kad ti netko činjenicama ukaže na nepravilnost komuniciranja. A jesam se i nasmijala...jer u nekoliko situacija, sam prepoznala sebe. Baš to znam napraviti i priznajem, nije se ugodno s time suočiti na prezentirani način. Utješno je, da treba vremena da se to ispravi. dakle, učim i ispravljam. Ono što mi je zanimljivo bilo, jest da je neverbalna komunikacija značajnija od verbalne. A najinteresantnije je , da komunikacija može biti pasivna, agresivna i asertivna. Mi najčešće primjenjujemo agresivnu metodu (umjesto da istaknemo postupak koji nam smeta ili nas iritira) nadjelimo toj osobi sve negativnosti kojih se možemo u datom momentu sjetiti, a trebamo zapravo biti asertivni (prvi put sam čula za to - priznajem). Dakle, trebamo normalnim tonom osobi sa pokazanom emocijom reći za problem, bez vređanja, bez vikanja i po mogućnosti ne pred auditorijem. Kaže predavačica....pohvali javno, kritiziraj u četiri oka. I tako od danas ću pokušati biti asertivna u komunikaciji. ☺☺☺

Maglovite sjene.....
Mjesečina obasjava kutove sobe...
Tvoje ime odzvanja glasnim ehom
I gubi se negdje u tami ovih kasnih ponoćnih sati....
Ne sanjam
A opet,ne djeluje kao stvarnost
Ni tvoje usne
Ni tvoje oči
Ni tvoji dodiri
Ni boje koje se prelijevaju u tvom pogledu...
Naći ću te,
Negde u neistraženoj beskonačnosti
Negde u mom srcu...
jer jedino si ti....
u njemu......

.....jer moram, a to ne volim, mnoge razočarati...jer ne odustajem od svojih točkica......☺☺☺ ni smješkića........ni nepismenosti.....
ne odustajem ovaj sajt kristiti kao razonodu i relaksaciju......dozvoliti svima slobodu izričaja bez zamjerki........ako se nekome psuje...opali brate, koga briga...ako netko pravilno ne piše riječi sa ije, je, č i ć...stavlja velika slova kad mu se sprdne -zabole me.......ako se netko izdvaja iz čopora....njegova volja, poštujem......kome smeta moje piskaranje....preskočite me (mada sam dosta visoka)....pa ako ne možete....zaobiđite me (bit će Vam lakše) jer me nema baš nešto u širinu.........i tako....pisala ja babi Vangi da ju pitam za savjet kako da se izvučem iz depre.....a šuti ba ona....ne zna na čiju bi stranu...ko da je važno....jel ispred il iza.....bitno da je...ako je...izgleda da ipak nije.....dobro Vam ovo lijepo zimsko jutro.....☺☺☺☺

... ljudi postavljaju granice,
pišu samo njima znane propise,
definiraju moral
bez obzira što su često i sami Ograničeni.
Griješni. Nemoralni
Dodvoravanje i Ulizivanje
ne znači Biti Dobar
Vidim toliko puno Prijezira
Ljudi se pretvaraju u Sjene
škripi im Savijest. Vrijeme ih gazi
Tonu bez Svrhe, bez Razloga
Pred istinom i Stvarnošću
pravo Lice kriju i
hodaju svijetom takvi
bez osjećaja, Goli, Bosi
Prodavaju razum,
i žive život bez Vida.Sluha.
Zvuka.Govora.
Utopljeni u besmislenost.
bezizlaznost, ne shvaćajući da
Svijet ne mogu obojiti
sivilom svojih Misli.

PRIČA BROJ 1
..koja neće imati možda neku mogućnost biti ispričana...jer obično svi pričamo na kraju...kad sve završi...i budemo povrijeđeni i ogorčeni...a moja priča počinje s tobom......sasvim slučajno....onako...dogodilo se .....i puno toga promijenilo.....ne sve....još ima nedostupnih i dobro sakrivenih emocija...koje nisu toliko hrabre da iznova riskiraju...ali se ne opiru.....samo čekaju...onu sigurnost koja im je bila uskraćena....ali ipak....srce se odvažilo otvoriti vrata i proviriti van.....i pustiti svjetlost u svoje odaje.....i toplinu tvojih očiju.....ali nema više vizualiziranja...fraziranja......iluzija......jednostavno se stapam sa svakim trenutkom koji me zagrli, nasmješi, primi za ruku ....nema kalkuliranja, očekivanja, nadanja.....ima samo...život...pun ožiljaka.....zato se često zagledam u tvoje lice...ne gledajući vanjštinu...nego one usjekle bore....koje pokazuju ono duboko sakriveno u tebi...i znaš.....svaka je drugačija, a ja ne znam koja mi je draža.....ona nastala od životnih tuga ili radosti....jer one su te okarakterizirale....promjenile.....obogatile iskustvom....i stvorile tebe...takvog kakav jesi...... zato si ušetao u moju priču.....neočekivano....slučajno... otvorivši mnoga zatvorena vrata. Pustio si svjetlost u moj život..probudio ga.....potakao da napravi prve korake...koji su bili isprava nesigurni, a sada polako postaju sve sigurniji.....

PRIČA BROJ 2
i eto...još koračam stazama svojih snova prateći tragove svojih želja ...konačno nema više onih nepoznatih raskršća životnih odluka .. dvojbi...nesigurnosti.... Konačno sam uplovila u luku zaštićenu od svih razarajućih oluja koje su potapale moje čežnje i snove razbacujući ih nemilosrdno po hridinama da se razbiju u tisuću komadića....sad imam tebe....ti si moja duša obasjana svjetlošću noćnih zvijezda...ti si moje raspjevano jutro...moje jučer pretočeno u sutra...neiscrpna inspiracija....s tobom mogu obuzdati sve vjetrove sumnji, pokoriti sva previranja, pretvoriti besmislenost u najljepšu bajku.....mogu pjevati bez glasa i plesati bez muzike, pisati najljepše stihove bez riječi i biti uz tebe u mirisima naše sreće.....

...od toga kad te dočeka jedna lipa, topla, iskrena, spontana poruka koja ti razgali dušu, izmami osmih na lice?
..ima li lipšeg od toga da ti takve sitnice, nenadane i neočekivane oboje sumorno popodne duginim bojama?
Ne znam oćeš li pročitati ovo al eto ..ja san zahvaljujući tebi dodirnula nebo, pomilovala zvizde i rekla svakoj pahulji sniga koju san dotakla da ti rekne hvala.....

.. zaustaviti moje riječi dok trče
poljima požude i nemira
u beskraj sigurnosti.
Prošle su one kaznu i bol,
naučile su prosuđivati
beskorisnost prosipanja.
Ne možete ugasiti plam
mojih riječi jer ih je pekla
najveća vatra osude....
Ne možete potopiti
moje riječi dok teku
divljim rijekama strasti.
Izranjale su one iz
najvećih dubina tuge.
Naučile su zaobilaziti
lažna bogatstva ispraznih
duša.
Ne možete zaustaviti
moje riječi jer one su
nadahnute ljubavlju...
koju sam poklonila
NJEMU......