Nemoj Zaboravit ♪ ♫ ♬ ♪

Šećem nekim novim putevima
koje sam pronašla u svojoj duši
Netaknute ljudskim zlobom..
Osjećam mirise jeseni i nekih
Nevidljivih ljubavi, gledam
Razigrano djetinjstvo kako
Lovi osmijehe raštrkane na Travi,
Dobrotu koja ih brižnim pogledom
Nadzire,
zagrljaje koji niču ni otkuda....
Tonem u sjećanje današnjice....i
Vidim kišne oblake,
bogatsvo Prijezira i Zavisti, licemjerja,
Riječi koje zjape u praznini....
Vidim...pustoš....usamljenost...
Otuđenje......
I s tugom shvatim.....da smo
Očito na raskršću životnog
Izbora...izabrali bogatstvo
Ničega, a odrekli se djeteta
u sebi....

....grmljavina...bljesak...munja....
divljim kricima riječi se dozivaju
i iz neba se prolama pjesma,
zbunjena, šutljiva, zabrinuta...
vrhovima prstiju dotiče
radost, budi se želja koja
istražuje prolaznost
osjećaja i zaustavlja vrijeme
života.......
okiva ga lancima u neznanju...
privodi ono jučer u sutra
koje nema lice, samo
bezlična masa ničega.....
pa krade nebu zvijezde
da nam očima dade sjaj,
i suncu ljubav
koju vjetar raznosi
u naša srca.....

...eto došla ja sa snježnim pahuljicama....da vas pozdravim i ostavim ☺☺☺. želim vam ugodan dan koliko kome može bit u ovim vremenskim uvjetima..al ako je netko uz kamin sa čašom pića u ruci ...uh..zavidim i na samoj pomisli....☺☺

noćas ću, obučena u
mjesečinu, zaviriti
u tvoje oči....
ovlaš ti usne dodirnuti
u obraz te poljubiti....
noćas ću glavu u
kušin zagnjuriti
pjesmom čežnje te
dozivati....
noćas ću s pahuljama
bijelim svoj san podijeliti...
noćas ću.....
na dlanu si zvijezde crtati
tebi ih vjetrom poslati
noćas ću ti sebe u snu dati

Riječi pišem uprkos Zabrani,
Puštam ih da prkose
Zaboravu,
jer Želja mi oslobodila
Čežnju koja se mrakom
Pokrila
Ne proklinjem kad mi
Zaigranost kradu, lome krila
Istinu izvrću.
Kad Zaspat ne mogu,
usne Dlanovima pokrivam
da ti Ime glasno ne
Izgovorim, samo
Uzdahe nježnošću
uspavam i tišinom
te ljubim u Samoći
grljena tamom
Usamljenosti....

..se probudilo s mirisom želje....sretno, nesputano
nasmješeno...

..gube se u tišini noći..neprimjetno se udaljuje
pognute glave...čuje pjesmu i zvonki smijeh.
i ostavlja tragove sjećanja na jednu ljubav koja
ju ispraća zahvalnim pogledom..zbogom moja lijepa
2017. godino. meni si bila predivna.

...neopisiva, oku nevidljiva, al posebnom svjetlošću obasjana, kad u njoj radost i mir
sreću ljube.....i nikad tiša, i nikad sretnija bila nije, stalno se veseli i smije....
u ovom blagdanskom ozračju, samo jedno želi,
da Vam Sreću i Dobrotu podijeli......
Sretno Vam svima.....

....možda zalutam nekad u tvoj tajanstveni svijet samo tebi znan.....možda uspijem upaliti i svjetlost u tom tunelu zabrane....a možda....ti sam izađeš iz njega....i uđeš u moj svijet razigranih boja....

Samo posebni ljudi
mogu dotaknuti čovjeka blizinom.
Jer, oni ne traže pažnju.
Takvi su, posebni i tihi.
Ne treba im visina da bi se vidjeli.
Imaju oni u svom srcu
i nebo i mjesec i zvijezde.

....onima koji čitaju i onima koji ne čitaju.....neka se nađe...nije naodmet nekome uputiti pozdrav......onako...neobavezno....možda im se usne nesvjesno razvuku u osmjeh.....možda dignu ruke pa im onaj teret koji nesvjesno nose padne na pod, pa im bude lakše.....ili jednostavno...bez razloga......samo onako.....jer je jutro.....iznova obučeno u oblake i suncem u kosi došlo.....nam osvijetliti tamu.....

...nosim pune đepove sunčanih osmjeha......pa ih kradomice stavljam na lice........ponekad ih ispustim iz ruku da padnu podno tvojih nogu.....i vidim kako se penju i zaustavljaju na tvojim stisnutim usnama.....ponekad odu i do očiju.....tad se utopim u tvojim zjenicama.....tražeći sebe......i pronađem se....u toplini sunčanog osmjeha......onog kojeg sam ispustila..........

...PA NE MOGU VIŠE PISATI....KOMENTIRATI.......JEL TO ZNAČI DA NE MOGU VIŠE NI LJUBITI? NI OSMJEHE DIJELITI? DA PROBAM....☺☺☺ MA JOK...SVE MOGU.......SAMO NIJE EKSPONIRANO TAMO.......KAO DA JE TO BITNO....JA IONAKO PIŠEM NERAZUMNO....JER JE TAKVA MOJA DUŠA.....KAŽE ONA......
Noćas bih ostala u kutku tvojih zidina srca...Tiha, tek kao smiraj duše ...grlila snažno svaki pokušaj tvoga odlaska...Noćas bih uz tebe voljela sve tvoje nemire ...... na tvojim usnama ..koje bih...samo ljubila.....

....svi mi imamo neku svoju životnu priču, koju čuvamo u nekim tajnim labirintima...i možda se nekad odvažimo zavirit u nju ...da se podsjetimo....na neke neponovljive trenutke koji su nam mamili osmjeh na lice...ili možda i suzu u oku.....ali ju ipak sebično čuvamo ...i ne damo nikom da zaviri u nju..da zaštitimo svoju ranjivost....a ipak kad čitamo neku tuđu priču...pronalazimo sebe u njoj....jel zato, jer životne lekcije primamo svi na isti način samo ih individualno doživljavamo? ili je sreća jedna za svih? pa dođe kod svakoga malo kad stigne? dal i Vama pokuca kad kad na vrata? a vi ne čujete? pa ju propustite doživit? jer ste previše u svom sebičnom svijetu dovoljni sami sebi?...pa kad podignete glavu....onako slučajno....i zateknete (NE) sreću pa se pitate zašto baš VI? zapitate li se tada...jeste li i Vi nekome bili (NE) sreća? jer ste olako shvatili
svoju važnost kod nekog? a ipak se kritično osvrnuli na njenu (NE)važnost kod sebe? i dali ipak prioritet ravnodušnosti i ignoriranju? a možda ipak....nekad.....zažalili?.....i poželjeli eliminirati onaj NE? a on se tada nije dao maknut jer je pustio korijenje? jeste li? ja jesam...i bilo mi žao...pa sam pokušala ignorirati ignoriranje......dijeliti osmjehe......otvoriti vrat na svako kucanje......izbacit sebičnost iz sebe....dati sebi priliku da zgrabim tu sreću kad naleti......i znate šta?......ona zapravo i ima samo zadatak da dijeli lekcije....da vam lažnu nadu i uživa u vašoj zabludi......i čeka kad ćete shvatiti....da jednostranost uvijek nosi sobom onaj NE...koji ne zamijetite......odmah.......jer sreća je.....spoj dviju duša......koje u isto vrijeme otvore vrata.....i puste ju da bude istinski sretna u njima........
i tako...ipak otvorite vrata.......na kucanje.....možda budete baš VI imali sreće doživjeti....sreću......
a moj Premium ističe.....i ovo je...moj oproštaj od svih Vas.......Zahvaljujem se na druženju i lijepim komentarima i ovdje i u pvt......

......osobe koje ti znaju pokazati koliko im je stalo do tebe...iako to znaš......nije isto.......kad ti naprave neko iznenađenje.....koje razgali dušu.....ili jednostavno...shvatiš...da te netko prihvatio i zavolio baš radi toga što si takav kakav jesi....običano, malo i jednostavno biće....ovako zapisani tragovi ostavljaju vječiti pečat ....nečeg neraskidivog......kao što je prijateljstvo.....
Hvala Vam prijatelji moji na ovom uradku......

Link