Bože moj gdje ja to živim?

Link

Valjda i ovo tmurno vrijeme utječe na mene..ali...obožavam ovaj zvuk:-))))

Nikada neću imati ono bogatstvo ..mislim na cvjetno bogatstvo....koje ima Bis...ali..imala sam i znam koji je to raj..no...moj diplomski rad je bio na temu"Hortikulturno oblikovanje parkova" i jedan park je prema tom prijedlogu i zasađen na moje veliko veselje.Istina ....nakon ovoliko godina od tada...i nebrigom oko drveća i bilja...stvar nije onakva kakva bi trebala biti ..no...to je naša stvarnost.Tada sam diplomirala sa odličnim i to mi je bilo najveće veselje.
Sada nemam park za uređivati ali imam komadić zemlje i cvjetnjak ispred zgrade koji je ostao nakon smrti susjede i nitko ga nije htio uređivati pa sam ga ja uzela pod svoje i tako vec dosta godina.Ovo na slici me asociralo na temu"Slavonija i Prigorje ljube Dalmaciju".Moja prekrasna ruža ove godine jako cvate...levanda je predivna......ružmarin nikada zdraviji i veci...a ovi silni golubovi su toliko rasadili ovu raž da je ima za kositi.Tako sam ubrala svega po malo i napravila jednu vazicu da mi stoji tu pored mene..mada nisam pobornik toga da se cvijeće reže...nekako to ne volim.
Oni koji ne vole ove naše sličice...morat će se malo strpiti preko ljeta jer....ima nas koje to jako veseli pa nam nemojte zamjeriti:-)))**

Ova je biljcica zvana cinija bila tako mala i nikakva..ali...zasadila sam ju pa šta bude bude...i kao što to biva sa napuštenim bićima...vraćaju stostruko:-))))

Imala sam najbolju namjeru prikazati svoj lik i tatino djelo...no...nije uspjelo:-)))
Dobro vam jutro i ostatak dana!!

Jedan od ljudi čija fascinacija konjima traje praktički cijeli život je akademski kipar Hrvoje Dumančić. Inače umjetnik koji iza sebe ima i naslov viceprvaka Hrvatske u preponskom jahanju te njegova ljubav prema konjima seže daleko u djetinstvo, u razdoblje petogodišnjeg djeteta.
Od tada njegove su ideje nepresušne..a ja sam sretnica koja je dobila jedno njegovo djelo kao zaljubljenica u sve što ima veze sa konjima.
Zar ove dvije zaljubljene glave konja nisu predivne????

Ne možeš proći pored nečeg ovakvog ravnodušno...uffff!!!

a onda na putu do groblja vidjela da su napravili spomenik motoru jer..mi smo grad motora...motorista i moto utrka:-)))

Želim ti svu sreću ...zdravlje ..veselje i ljubav...i neka ti ovaj dan i ostatak života budu dobro:-))**

Eto...prošlo je šest godina...šest prestrašnih godina....užasa...patnje....boli...tuge...samoće i nemoći-I mogla bi tako nabrajati u nedogled i ne bi ništa lijepoga napisala.
Znam ...nikada nisi volio moja pisma ...ali...ne mogu ti prići i pričati sa tobom..a nisam ni sigurna da to i želim.Nikada nije bilo dobro da se nađemo preblizu.Nikada nismo znali ostati mirni jedno pored drugog.Stvarala se neka čudna strast među nama koji ...niti smo znali...a nismo niti htjeli zaustaviti.
No...ovih šest godina samoće ...moje samoće...znak je da vrijeme ne liječi ništa.Liječi ono što nije postojalo ili nije ni vrijedilo.Ja znam ....mi smo vrijedili...postojali smo.Znam to jer me nesnosno boli i ne prestaje.I ništa me tako boljelo nije...a znaš da sam puno toga bolnoga prošla...i previše toga.Tebe...niti mogu ..niti želim preboljeti.Toliko je bilo prilika da pokušam nastaviti sa životom ..ali...nikome nisam mogla dozvoliti da mi te ukrade iz srca jer...bila bi samo pola čovjeka bez tebe.Ja to i jesam ali...tu si...još uvijek tako živ i i jak u meni.
I ...glupo se osjećam ovako slaba jer...uvijek sam bila snažna za sve i svakoga.Mogla sam brda pomicati za tebe...a sada za sebe ne mogu ništa.
Znam da si se vec nekoliko puta nasmijao čitajući ovo...no...osjećam te isto kao što sam te osjećala sve ove silne godine.
Vjeruj mi..velika je sreca sto se rijetko sretnemo jer...bolilo me i nisam sa time više mogla vladati.Duša mi se raspadala ...tijelo me bolilo....sve su funkcije stale.
Sada sam sama kao nikada.Trebalo mi je šest godina emotivne boli i samoće da sve sagledam i stavim na pravo mjestoNasa ljubav, a ona je to zaista bila...nikada se više ponoviti nece.Ne zato jer je to nemoguće vec zato što je nedopustivo i ubojito.
Ovoga puta sam se izvukla ..jedva...no znam da više za to ne bi imala snage.Postala sam preslaba i uplašena.U svačijem pogledu vidim prijetnju mome jedva pronađenom miru.Nikome ne dozvoljavam da mi se približi više od onog što smatram da je za mene dobro...a to je ...ni malo.Ljudi ne razumiju i nije im jasno zašto mi paše taj mazohizam.Ja im ne kažem da mi ni malo ne paše..a da bi shvatili ,morala bi im pričati o jednoj ljubavi koja nikada neće umrijeti.Nije fer prema njima...nisu oni tu ništa krivi.
Da ...voljela sam te dušom i tijelom...volim te i voljeti ću te za uvijek.Kada bi me bar mogao napustiti....otići iz toga tijela iz te duše koja boli ko sam vrag.Kada bi bar prestao misliti na mene-Što se smiješ?Znam i osjećam da misliš...ne stalno...bilo bi to za tebe prenaporno ...to mogu samo ovakvi kao ja...samoubojice.No..bar sam te nasmijala i kaj me košta da maštam!!!
To što sam sama je moj i samo moj izbor i ako se to ikada promjeni...opet će to biti samo moj izbor.Sada imam tu slobodu da sa ostatkom svog života učinim što god me volja.Za sada ne želim ništa i ...bas me briga što će se desiti i inam da to nije dobro no...tako je.
Oprosti mi na ovom pismu i ovoj slobodi no...ipak mi je za to trebalo šest godina.Nadam se da ce mi sada biti lakše...a ako sam te čime opteretila...sorry...ali...sam si mi tisuću puta rekao da čovjek mora živjeti onako kako osjeća...ja sada tako osjećam.
Eto....želim ti da si zdrav ...da možeš i dalje jahati svojim prostranstvima.....da možeš uživati u životu punim plućima kao što si uvijek mogao...no...ne želim ti ljubav...nisam licemjer.Ne želim da ikada ikoga pogledaš pogledom kojim si gledao mene.
Tvoja Š
Link

Link

Život postaje lijep:-)))

Ovoga puta necemo uspjeti ispuniti obećanja...sorry:-)))

Dobro vam jutro dragi blogeri:-))))

Draga Cro....želim ti svu sreću i zdravlje povodom tvoga rođendana...uživaj u danu:-)))**

Naručila sam novu dozu tamjana...povremeno ga koristim i volim taj miris...i danas je stigao u prekrasnoj kristalnoj žardinjeri...valjda se to tako zove.Jako sam se razveselila.Inace nisam ljubitelj kristala.....ja volim keramiku no ...ovaj komad mi je prekrasan!

Men se čini da smo do tuda dogurali....bas me zanima ...kuda dalje????

Naš trg je osvanuo u ljubičastim nijansama i predivan je.Piješ kavu i uživaš u pogledu!:-)))