Dear future husband

Jedna jarko crvena ruža, pjev ptica i Sunce koje mi ulazi kroz prozor. To je bilo sve što sam trebala.
Aahhhhhh.... konačno... *mir*

Danas sam bila i tužna i obeshrabrena i razočarana :(
Čekala sam satima i osjećala sve jaču nervozu.
I onda sam se konačno sjetila da je čekanje gubitak vremena :)

Kompliciramo život, a ustvari je sasvim jednostavan.
Proviriš u srce i sve u trenu znaš.

:)*

Jednom davno, u čarobnom kraljevstvu, živjela je mala princeza.
Znala sam da nisam, ali mašta je prevladala :)

Svakoga dana, mala princeza igrala se u čarobnom vrtu pored mora. Link


Divila se cvjetovima lopoča, pjevala zlatnim ribicama i znatiželjno malim korakom ulazila u labirinte od živice, s obje strane ribnjaka.
Ali samo jednim korakom... bilo me strah da neću znati izaći iz labirinta ako uđem predaleko. Tada sam bila još manja nego sad hahahaha

Princezi iz bajke jednom je slučajno loptica pala u ribnjak. Rastužila se i počela plakati.
Prenuo ju je dubok muški glas.

Bio je to kralj žaba.
Zauzeo je cijeli list lopoča, buljio gadnim očima i kreketao iritirajuće glasno.

Obećao je maloj princezi izroniti lopticu sa dna ribnjaka, ali samo pod uvjetom da ga ona poljubi...

Uf! Prošla me jeza odmah!
Bio je ružan i velik i opasan.

A opet, škicnula sam ponekad u ribnjak, da vidim da li je tamo.

Jer, u bajci ga princeza poljubi i tada se on pretvori u princa.
Princeze to mogu. Prekinuti stoljetne kletve i čarolije.
Svojim poljupcem, pogledom, osmijehom, glasom, dodirom... Sad znam da je to i bila poanta bajke.
Ne ljubiti žabe i tražiti princa, nego nikad ne zaboraviti malu princezu :)

:)*

Ušle su u moje srce i još uvijek odzvanjaju, kao jeka, sa svakim otkucajem.
Tvoje riječi.

Hvala ti
:)*

Gdje god pogledam, parovi šeću, drže se za ruke, grle, ljube, šapuću, gledaju se sa smješkom na licu...

Ne znam da li samo želim biti zaljubljena ili ću uskoro biti :)

:)*

Trgana
Mekana
Sočna
Fina...

A samo sam sa 2 žlice maslinovog ulja začinila.
I ispekla se savršeno!
Jer imam tajni sastojak.
Nije ljubav, to nije tajna, to se podrazumijeva ;)

Probala sam sa posnim sirom i blitvom i mrkvom u tortilji m.m.m.

I tako... prati me za još recepata hahahahaha
:)*

Sjećam se točnog trenutka kad sam prvi put čula "Because you loved me".
Bila sam na moru, svirao je mali radio pored kreveta i tada... vijeme je stalo, ja sam stala, upijala napeto svaku notu, svaki ton, svaki stih.

Čim je pjesma završila, zgrabila sam dnevnik i zapisala stihove refrena, da slučajno ne zaboravim :)

Nisam imala kazetu, nije bilo interneta ni mobitela, nisam mogla ponovo preslušti savršenstvo koje sam upravo čula.
Ali sam mogla gledati u te stihove i pjevušiti po sjećanju :)
I čekati pored radija da ju puste ponovo haha
Koja nostalgija...

A tek koncerti koje sam svaki dan nakon škole pjevala u četku za kosu :)))
Nezaboravni, bezbrižni dani djetinjstva...

Koncert je otkazan, ali moja sjećanja su neizbrisiva!
:)*
Link

Šetnja me podsjetila da i najduži put počinje prvim korakom.
I opet me vratila u sadašnji trenutak.
Iako sam jako, jako, jako htjela biti na stotom koraku. Po
mogućnosti odmah :)

Nestrpljiva sam... vrijeme je za povjerenje u proces
:)*

Link

...je bio savršen dan!
Položila sam ispit :)
I manifestirala novac :)) kaže coach :"wicked" hahahahaha

I sad se spremam za ono kaj sam čekala woo hoo!!!
Naravno da je tajming savršen. I naravno da ću briljirati :)

Volim kad ovako momentum krene... život je čudo :)

:)*

Sve najljepše sandale pročinju od broja 36.
Logično, najmanji ženski broj.
A meni je 35 preveliko... mislim da ću se preselit u Japan hahahaha

:)*

Sanjala sam more :)
Bila sam opet u svom djetinjstvu, ali kao ja sada, odrasla.

Pričali smo sa susjedom Sonjom, žamor ljudi i cvrčaka oko mene a onda je zapuhao vjetar. Uzburkao je valove, zavitlao mi kosu i u mene utisnuo miris mora. Ne bilo kojeg mora, nego miris moje voljene Dajle!

Krenula sam prema moru hipnotozirana, kao noćni leptirić prema plamenu logorske vatre.
Nisam nikome ništa rekla, hodala sam nošena ne željom, nego *potrebom* da osjetim more.
Onu hladnu vodu koja mi prvi tren zaustavi disanje.
Nepredvidivo kamenje puno ježeva i vlasulja koje treba izbjeći.
Meki mulj u kojeg mi prsti upadaju kao u živo blato.
I onu visoku škakljivu morsku travu, zbog koje sam se uvijek osjećala kao morska sirena :)

SVE je bilo isto.
Osim mene.
Ja sam bila nova...

A ti? Jesi i ti nešto sanjao?
:)*

Bože, kako sam se prepala jutros!

Mirno, tiho jutro, sjedim za stolom na poslu, gledam kroz prozor u zelenilo, kad odjednom BRUUUUMMMM!!!

Susjed preuređuje. Valjda štema zidove ili kaj već... nemam pojma, ali doslovno sam poskočila sa stolca. Trenutno osjetila trnce u nogama, čisti adrenalin ih je preplavio.

Uf... dolazim k sebi još hahahaha

Mislim, divim mu se kako on to sve sam radi, ali jutros mi je priuštio šok :)))

:)*

Jučer sam gledala Steva Harveya kako priča o tome da svatko od nas ima jedinstveni talent i to je ono što bi u životu trebali raditi.

Rasplakala sam se... ne od tuge, nego su me njegove riječi dirnule.

Volim ga slušati kad o tome priča.
I svaki put citira:"Your gift will make room for you" :)

Imam tu njegovu knjigu, ali nikako da dođe na red.

A nekako, dok sam ga slušala jučer, pomislila sam da je moj talent vezan za tebe hahahaha
Znam, luda ideja, ali što ako je moj talent biti tvoja šaptačica? ;)

:)*

O bo ža vam svoj serum za kosu!

Tako jednostavna mala stvar i to još Balein, dakle ništa posebno.
A napravi ono što ni jedan drugi proizvod do sada nije uspio, zagladi mi svu mladu kosicu i izravna kosu cijelim dužinom.
Pa konačno ne izgleda sva ispucana.
Iako uopće nije.

Uglavnom... obožavam ga, to sam ti htjela reći hahaha
:)*

Smijala mi se opet danas kad sam joj rekla: "hvala ti kaj si me rodila" :)))

Ali, onda me pogledala, onako, njenim pogledom... ljubav je to.
Posebna.
Jedinstvena.
Ne mogu ni zamisliti, ustvari...

Evo, i sad sam se raznježila
:)*

Jutros mi je bilo tako ugodno u krevetu. Jedva sam samu sebe nagovorila da ustanem.

Vani su cvrkutale ptičice, a topla dekica me grijala i cijelu grlila mmmmm

A kako si ti spavao?
:)*