svemirska ljuljačka

Ona:

ne, nije ljubav lijepa samo dok se čeka
ne nije ljubav nemoj mi prići
nije ljubav
tamo kukac neki
neobičan
zaustavljen
naboden
izmjeren
opisan
pohranjen
zaboravljen u staklenom ormaru

ljubavniče moj
hajde
dođi
usudi se
voli me kao prvog puta
voli me kao vatra
voli me kao kiša
voli me kao sutra
voli me kao da ne znaš bolje
voli me kao to more tuge
što svakim dodirom bliže
na kraju nas utapa oboje

On:

u taj sam grad došao samo zbog tebe
i nije mi žao
iako od početka
bijem izgubljenu bitku
ja koji sam iznenada probudio sve
ja koji sam ogolio do kraja čovjeka u sebi
čarobna ženo iz ljuljačke
laž
kapa kao otrov s tvojih usana

podcijenila si me
ponizila si me
povrijedila si me
a samo si trebala reći
oprosti
nemoj doći

Link

davno prije naših riječi
davno prije našeg daha
davno prije naših dodira
isprepelela se naša vatra
i polako polako
sažgala sve što bijasmo
u pepeo

kroz beskrajne početke
bijasmo dodir
bijasmo dah
bijasmo vatra
bijasmo prah

sa srcem na dlanu
hodasmo mirno
hodasmo gordo
nadom opasani
veseljem darovani
strašću opijeni
vatrom očarani

vatra i tama su jedno
dok srce krvari na dlanu
dotakni me srećom
daruj mi izvor
izgori u meni još jednom

Link

pobjegnu ponekad sasvim neopazice
moje misli na tebe
podignu se plahutavo s morskog dna
provuku se kroz visoke rešetke
otrgnu se prikovane s lanca
polete s pticama s plavetnih planina

pronađu me u sjenci platana i dašku fontana
zaskoče me na ljepljivom gradskom asfaltu
opkole me na mom prozoru
uvuku se smjelo u moje snove
rastočene
neželjene
nepozvane
proklinjane
zabranjene
odbolovane, mišljah

polete te kuglice čežnje i ljutnje
prema mom srcu
nenajavljeno
neumitno
kao sačma prema srcu košute

Link

vuče se dan
pomalo sneno
zagušljivo
i teško
izmedju sjedala
nestaje
u gladnim očima turista

vuče se vijugavo otokom
gusjenica autobusa
blijedi miris
topi se zov
novih avanatura
jednog pogleda
u čvoru badema
u hladu borova

ljepljiv dodir vjetra
titraj želje u glasu
trag soli na obrazu
zatvoren prozor
nagovještaj odlaska
u crvenom sutonu
i lomu valova

nocna slast
raspuklih grozdova lipe
punih nosnica
pustih ruku
priznah si konacno
korak koji me
k tebi doveo
isti je onaj
koji me odveo
taman i glasan
brz i neizbjezan
a tako lagan

""Sve sto o zeni treba znat´
...ukrao iz moga oka...
...saznao si sa mog tijela...
kada uzet kada dat
...ono sve sto znas o zeni
procitano s moje koze
...sada koristis za druge
a ucio si se na meni..."

Sanin Karamehmedović (2023)

Link

ima slova, a bila je i moja fotografija ))

koliko god se mislim udaljila od čarolija i sličnih marifetluka čitajući neku bezopasnu stručnu literaturu, uvijek me nešto dočeka iza ugla pa poput djuru iz bombaj stampe, udari manjim ili većim....i navrne na najvažniju, najglavniju stvar na svijetu....))

i ne, nije to sex, iako skroz naskroz :)) razumijem heloisu kada abelardu još tamo u 12. stoljeću piše o erotskoj čežnji koja se nije ohladila godinama pa "što god da radim....uvijek su mi pred očima, bude u meni strastvenu želju i rađaju fantazije koje me ne daju spavati...svi naši susreti i mjesta gdje smo bili...opscene slike naših zadovoljstava...." .

nego je to - naravno - ljubav. ljubav koja bi omogućila da svoje osobe zajedno izgrade viziju budućnosti u kojoj bi bile sretne. kako, koliko...ne bitno. proces je to koji život čini boljim, omogućuje nam da "stupimo u kontakt sa svojim nadama i snovima i da ih podijelimo s ljudima koji će nam pomoći da se to ostvari" (Rozman, 2013). put je to koji se osniva na snovima... a koračamo tim putem prema mogućim ili nemogućim stvarima koje možemo ostvariti u budućnosti. i na koji možemo krenuti - na žalost, ili na sreću - više nego jednom, ne umanjujući intenzitet doživljaja, nadanja, snova, razočarenja ili patnje.

pa da se vratim stručnoj literaturi s početka priče, evo pitanja (Rozman, 2013) koja su me potaknula na ovaj zapis:

1.ako bi vaš život bio savršen, i ništa ne bi stajalo na putu, kako bi izgledala vaša budućnost?
2. na koje načine biste jedinstveno pridonosili životima drugih ljudi?

a ovoga trenutka....moja savršena vizija budućnosti preslikala bi sadašnjost, svaku grbu na cesti, voćni kolač i pjev ptica u smiraju dana...ali s dragom osobom; s glavnom zadaćom izazivanja i održavanja osmijeha u očima i punine u rukama ;)) toj dragoj drugoj osobi...

hajde...čujmo i čitajmo i vas blogere i posjetitelje...)))

moje isprike ladonni2..nekaj sam zbrljavila pa maknula zapis..pa evo hrabro plaćam danak žurbi )))

ladonnin KOMENTAR je bio:

"bok :)

ak smo ili ak jednom dosegnemo savršenost, ko opće kaže da dalje postoji budućnost?"

koliko god se mislim udaljila od čarolija i sličnih marifetluka čitajući neku bezopasnu stručnu literaturu, uvijek me nešto dočeka iza ugla pa poput djuru iz bombaj stampe, udari manjim ili većim....i navrne na najvažniju, najglavniju stvar na svijetu....))

i ne, nije to sex, iako skroz naskroz :)) razumijem heloisu kada abelardu još tamo u 12. stoljeću piše o erotskoj čežnji koja se nije ohladila godinama pa "što god da radim....uvijek su mi pred očima, bude u meni strastvenu želju i rađaju fantazije koje me ne daju spavati...svi naši susreti i mjesta gdje smo bili...opscene slike naših zadovoljstava...." .

nego je to - naravno - ljubav. ljubav koja bi omogućila da svoje osobe zajedno izgrade viziju budućnosti u kojoj bi bile sretne. kako, koliko...ne bitno. proces je to koji život čini boljim, omogućuje nam da "stupimo u kontakt sa svojim nadama i snovima i da ih podijelimo s ljudima koji će nam pomoći da se to ostvari" (Rozman, 2013). put je to koji se osniva na snovima... a koračamo tim putem prema mogućim ili nemogućim stvarima koje možemo ostvariti u budućnosti. i na koji možemo krenuti - na žalost, ili na sreću - više nego jednom, ne umanjujući intenzitet doživljaja, nadanja, snova, razočarenja ili patnje.

pa da se vratim stručnoj literaturi s početka priče, evo pitanja (Rozman, 2013) koja su me potaknula na ovaj zapis:

1.ako bi vaš život bio savršen, i ništa ne bi stajalo na putu, kako bi izgledala vaša budućnost?
2. na koje načine biste jedinstveno pridonosili životima drugih ljudi?

a ovoga trenutka....moja savršena vizija budućnosti preslikala bi sadašnjost, svaku grbu na cesti, voćni kolač i pjev ptica u smiraju dana...ali s dragom osobom; s glavnom zadaćom izazivanja i održavanja osmijeha u očima i punine u rukama ;)) toj dragoj drugoj osobi...

hajde...čujmo i čitajmo i vas blogere i posjetitelje...)))

nekako lako
veselo
i polako
zavodljivo
uzbudljivo
zakotrljala
pa zabrljala
ta mala priča
baš poput
svih tih lopti
kojima ionako
ne pamtiš broj
tek tu i tamo
pokoji pogodak
na zidu mreže
koja se
sve više steže

Link

leći u toplu postelju
pustiti
da umor i san
pletu mrežu
u koju uljezimo
tiho i neprimjetno
a drugi bučno
i neočekivano
baš poput mene
u tvom snu

držat ću oči
širom otvorene
kako bih te srela
otvori vrata širom
a ja ću pokušati doći
sa osmijehom

ako udahnem dublje
osjećam
kako leptiri tvojih prstiju
tvoj nepoznati dah
padaju
na moje usne
na moje tijelo
u moje snove

https://youtu.be/i1A0G1d8Kzw

umorna sam večeras
u nekom drugom gradu

osjećam često
kako riječi izađu naizust
izliju se kao rijeka
kao neretva
ipak zastanem
ponekad
produbljujem naboj
ritma dana i noći
neuhvaćenog pogleda

u tim izrescima vremena
pomislit ću na tebe
zagonetku
slutnju
treptaj
no neću naći vremena
za poruke
kakve ti želim poslati
kakve želiš čuti

zašto se oni okruženi ljepotom
najviše plaše da će je izgubiti

Link

zaboraviti
kako te mogah
zaboraviti
a još ne spoznati

gondolijeru nebesni
ne zadržavaš se
u nemiru

snaga i blagost
moji su treptaji
dodiruju te
skriveno
u kutku duše

nemiru
veselim ti se

Link

koji su me
ljutili
vrijeđali
varali
nasmijavali
snubili
uspavali

na kraju dana
sazdali me
i slabijom
i jačom

žena
jantarnim očima
dodiruje zvijezde
sluti
nade i čežnje
traži putokaze

možda je odgovor
među korijenjem
mladoj mahovini
palom lišću
sjeni
što prilazi.

plašt
pun zvijezda na noćnoj svili
prekriva
uspavljuje
zaobljuje
moje oštre rubove
nestvarno je sve
što bi stvarnost donijela
ponad vruće kave
prašnjavi
od dugih šetnji
i visokih trava
pokapani
od jutarnje magle
bismo li pričali